Title: Message
 
 
INTERVJU
General–pukovnik Nebojsa Pavkovic, nacelnik Generalstaba VJ

NA VREME SMO UPOZORILI KOSTUNICU
DA GENERAL KRSTIC SLUSA SAMO COVICA
@ Dragoljub GAJEVIC

      Ne znam u kakvim su odnosima pojedini clanovi Koordinacionog tela sa generalom Krsticem. Zanimljivo je i zasto se toliko insistira na generalu Krsticu. Ninoslav Krstic je bio privremeno odredjen za poslove u Komandi Zdruzenih snaga bezbednosti. Mora se znati da je bio podredjen nacelniku Generalstaba VJ. I od nacelnika je trebalo da dobija zadatke, medjutim, u praksi nije bilo tako. Mi smo na vreme o tome obavestavali predsednika Kostunicu i upozoravali generala Krstica, koji je primao naredjenja od predsednika Korodinacionog tela, tako da tu pocinju nejasnoce – kaze u intervju "Svedoku" general–pukovnik Nebojsa Pavkovic, nacelnik Generalstaba Vojske Jugoslavije, odgovarajuci na pitanje kome je, tokom operacija na jugu Srbije, bio podredjen general Ninoslav Krstic.
      S: Da li je moguce da je, kako neki tvrde, predsednik SRJ Vojislav Kostunica bio dezinformisan o stanju na jugu Srbije?
      N.P: Mislim da je takva konstatacija krajnje neozbiljna. Izjaviti da je predsednik drzave dezinformisan u pogledu svega sto se dogadjalo na jugu Srbije, krajnje je neozbiljno i neodgovorno. Dakle, VJ, pre svega Generalstab i njegove strucne sluzbe, su predsednika SRJ tacno izvestavale o stanju na jugu Srbije. Predsednik je iscrpno bio informisan, sa kompletnim predvidjanjima sta sve moze da se dogodi i po kakvom scenariju. Prema tome, informacija da je predsednik bio dezinformisan nije tacna.
      S: Sta se dogadjalo izmedju Vas i predsednika Koordinacionog tela Nebojse Covica?
      N.P: Nista se nije dogadjalo! I o tome je predsednik Kostunica uvek bio informisan. Sto se tice generala Ninoslava Krstica, ni tu nije bilo razloga da predsednik ne bude informisan. Predsednik je o svemu uvek izvestavan iskljucivo pismeno, tj. onako kako je predvidjeno procedurom. I o tome, naravno, postoje dokazi.
      S: Kazete da se nista izmedju Vas i predsednika Koordinacionog tela nije dogadjalo, a zestoko ste se sukobili u medijima?
      N.P: Predsednik Koordinacionog tela je preko generala Krstica hteo da komanduje ostalim sastavima vojske. Tu je prakticno doslo do sukoba interesa, jer smo mi smatrali da je znacajno ugrozen sistem komandovanja. To su na kraju osetili i svi komandanti i reagovali negativno na takvo ponasanje. Smatramo da su g. Krstic i g. Covic odradili znacajan zadatak, pre svega, priblizavanje dve vojske, Kfora i VJ, i za to im je odato priznanje. Medjutim, kada se radi o komandovanju Zdruzenih snaga bezbednosti, pre svega, komandovanju koje je islo ka VJ, mislimo da je Krstic zanemario tu funkciju. Tako da su komandanti svih nivoa na tom prostoru bili prepusteni sami sebi.
      Dakle, mozemo odvojiti vojnicki, profesionalni deo, koji ne mozemo pripisati Krsticu i njegovoj komandi, koja se time nije bavila. I mozemo izdvojiti onaj drugi deo, koji je isao prema medjunarodnoj zajednici i bio je uspesan. Prema tome, to su prvi nesporazumi koji su nastali izmedju nas. U vojsci se mora postovati subordinacija. Odrzali smo niz sastanaka, gde smo upozorili g. Krstica, ali i g. Covica. Naravno, oni ta nasa upozorenja nisu prihvatili. Bez obzira na to, uspeli smo da sve jedinice VJ drzimo pod kontrolom do izvrsenja svih zadataka.
      S: Kakvo je Vase vidjenje Kopnene zone bezbednosti pre i posle formiranja Koordinacionog tela?
      N.P: Problem Kopnene zone postoji, ali ja ne mogu da prihvatim stav predsednika Koordinacionog tela koji kaze da je "on povratio ono sto je Pavkovic izgubio", ili sto je izgubila vojska. KZB nije bila izgubljena. To je bila tampon zona koja je trebalo da razdvaja dve vojske, Kfor i VJ. U toj zoni je funkcionisala vlast ove drzave, jer su tamo bili pripadnici MUP Srbije. Trebalo bi postaviti pitanje, kako je doslo do pojave terorista u toj zoni, ko je bio duzan da to spreci, ko to nije uradio, ko je napustio polozaje koje su kasnije zaposeli teroristi. Tada Kopnena zona postaje znacajna, tek tada smo mogli govoriti o gubitku suvereniteta nad delom te teritorije. Ponavljam, VJ je do tada bila van KZB, na njenoj krajnjoj granici, i bila je tu da spreci prelivanje terorizma na ostali deo Srbije. Ona je to profesionalno uradila.
      S: I oko ulaska u KZB bilo je odredjenih nesporazuma izmedju VJ i Koordinacionog tela?
      N.P: Razlika izmedju nas, u vojsci, i pojedinaca iz Koordinacionog tela, bila je u tome sto smo mi smatrali da je to trebalo u pocetku suzbiti i ne dozvoliti da terorizam eskalira, pa da tek onda medjunarodna zajednica donese odluku, da utice na njih da napuste Zonu. Mi dve godine sedimo u rovovima, zemunicama, kontrolisemo izlazak iz Kopnene zone. Dok smo se mi iscrpljivali na delovima zone gde je stanje stabilno, u centralnom delu, u sektoru B, gomilale su se snage terorista.
      S: Ljudi sa severa Kosmeta tvrde da se ovakvim ulaskom nasih snaga u KZB, pa i otvaranjem carinskih punktova, u velikoj meri doprinosi ideji o nezavisnom Kosovu.
      N.P: To ne bih komentarisao, to je pitanje za politicare.
      S: Snage Kfora su, posle ulaska nasih mirovnih snaga u KZB, sektor B, odale priznanje VJ na uspesno obavljenoj operaciji, s akcentom na akciju VJ u Oreovici.
      N.P: U tom selu je poginulo nekoliko pripadnika VJ, naletevsi na minu. Prateci situaciju u selu, dosli smo do saznanja da u njemu ima dosta terorista, naoruzanog stanovnistva, mina, savremenog oruzja koje se cuva po kucama. Predlozili smo da MUP izvede akciju i razoruza selo, veoma znacajno i zbog toga sto kroz njega ide komunikacija sa nasim polozajem Skeza. Tamo su vec bili pripadnici VJ. Komanda koja je trebalo da vodi racuna o tom terenu, dozvolila je da se tamo iznenada pojave teroristi. Time su blokirali komunikaciju sa nasom jedinicom na Skezi. Generalstab nije bio odmah obavesten o tome, dva dana je nasa jedinica bila odsecena, pa smo doneli odluku da general Lazarevic, zajedno sa komandom Zdruzenih snaga, odluci sta bi trebalo uraditi da se nasa jedinica deblokira. Doveli smo dodatne snage, da bismo pod kontrolu stavili ostala sela, koja su poput Oreovice mogla pasti u ruke teroristima. Ovim potezom smo nasu jedinicu deblokirali, sprecili prelivanje terorizma u druge delove Srbije, i onemogucili blokiranje komunikacije ka Skoplju.
      S: Ima li sukoba izmedju vrha vojske i policije?
      N.P: Sukoba nema. Vreme je da se to pitanje skine s dnevnog reda. Od kada sam postao komandant Pristinskog korpusa, pa Trece armije, vojska i policija saradjuju odlicno. Nije bilo nesporazuma ni u ratnom periodu. Cak i rasprave koje su vodjene izmedju mene i ministra unutrasnjih poslova Dusana Mihajlovica, svodile su se na demantovanje nekih tvrdnji koje su izrecene na racun VJ.
      S: Otkud ovakav pritisak celnika DOS-a na predsednika Kostunicu da Vas smeni sa mesta nacelnika Generalstaba VJ? U cijem je to interesu?
      N.P: Prepucavanja preko stampe po nekoj inerciji preneta su i na politicki zivot. To danas neko namerno koristi i zeli da partije i politiku ukljuci u kadrovska resenja u VJ. Poznata je procedura kadroviranja u VJ. Po Ustavu, na to jedino pravo ima predsednik drzave, mislim da niko nema pravo da vrsi bilo kakav pritisak na njega kada su odluke u pitanju. Ne vidim nijedan razlog sto sada neko insistira na tome da je Pavkovic taj koji unosi razdor u DOS. Ja, naprotiv, sa mnogima uspesno saradjujem i verujem da mnogi nemaju prave informacije sta se zapravo dogadja.
      S: U mnogim svetskim vojnim casopisima predstavljeni ste kao vrhunski vojnik savremenog nacina ratovanja. Uporedjuju Vas sa najvecim vojnim stratezima danasnjice, posebno kada je u pitanju ocuvanje ljudstva i tehnike, vrhunsko maskiranje...
      N.P: To svakako godi mnogima koji su moji prijatelji i prijatelji VJ. Medjutim, mnogima to ne godi, jer misle drugacije. Neke u svetu smo naterali da postuju VJ, i oni to sada ne kriju. Narod koji je ziveo i koji danas zivi na Kosmetu, najbolje zna sta je vojska tamo uradila. Naravno, to ne bismo mogli da uradimo bez ovakvog naroda. Prema tome, svi mi iz vojske koji smo prosli pakao Kosmeta, odbacujemo sve optuzbe da je vojska cinila nesto suprotno medjunarodnom i humanitarnom pravu. Izuzetaka, naravno, uvek ima. O onima koji su cinili izuzetke mi smo izrekli svoj sud. Vrlo brzo su otkriveni i pravosudni organi su im izrekli zasluzene kazne.
      S: Kako ovih dana saradjujete sa predsednikom Kostunicom?
      N.P: Predsednik Kostunica je moj pretpostavljeni. Duzan sam da se skoro svaki dan sa njim cujem, da ga informisem o onome sto se dogadja u VJ, posebno kad su u pitanju vanredne situacije. Sto se tice poslednjih pritisaka da me smeni, mi iz Generalstaba pre desetak dana izneli smo procenu da ocekujemo pritisak, koji se diktira iz nekoliko centara i usmerava prema meni i ostalim pripadnicima VJ. Dakle, upozorili smo predsednika. Do sada izmedju predsednika Kostunice i mene nije bilo nesporazuma.
      S: Pojedini politicari zagovaraju tezu da je Kosovo izgubljeno i da je vojska tamo porazena.
      N.P: Da je medjunarodna zajednica ispostovala potpisano, sada bi tamo vladao mir. Rat je i tamo i ovde nama bio nametnut. Svi koji nas ogovaraju to rade s nekim ciljem. Mi smo se branili i odbranili koliko smo mogli i umeli. Mnoge armije danas na svojim akademijama proucavaju tu nasu odbranu. Sve obaveze smo ispunili, pa mozda to nekome smeta.

KOORDINACIONO TELO SE SVELO NA NEKOLIKO LJUDI
      S: Kako je funkcionisalo Koordinaciono telo?
      N.P: Telo je imalo predsednika, pet potpredsednika, pet clanova komisija i sekretara. Imalo je svoju strukturu, gde su ulazili predstavnici organa vlasti, okruga i opstina, ali i uzi sastav koji se, koliko ja znam, nikada nije sastao. U tom sastavu su, pre svega, bili predsednik, ministri odbrane i unutrasnjih poslova, ministar spoljnih poslova, pravde, lokalne samouprave, predstavnici manjina, nacelnik Generalstaba VJ, nacelnici resora javne i drzavne bezbednosti... Taj uzi deo, dakle, cinilo je 15-20 ljudi. Mi se u tom sastavu nikad nismo sastali. Rad Koordinacionog tela se svodio na rad nekolicine ljudi: predsednika, predstavnika VJ, sekretara Ministarstva odbrane, koliko ja znam, dole je bio i Rasim Ljajic. Svaka cast tim ljudima sto su odradili veliki deo posla, ali mislim da vise ljudi vise i moze.
JOS NIJE VREME DA KAZEMO ISTINU O JUGU SRBIJE
      S: Sta se zapravo dogadja na nasoj vojno–politickoj sceni?
      N.P: Moram da kazem da jos nije vreme da Generalstab i ja izadjemo s pravim informacijama o nekim dogadjajima, kako na jugu Srbije, tako i oko VJ. Ali, vreme je pred nama, mozda ce zahtevati da se izadje i sa takvim stvarima i da se nasem narodu objasni sta sve ovo znaci i cemu vodi. Uveren sam da se vojsci nema sta zameriti. Sto se mene tice, ja sam predstavnik vojske i mislim da me ne bi trebalo poistovecivati sa VJ, kao sto se to tendenciozno u poslednje vreme radi. Za ovo kratko vreme od kada sam nacelnik GS, ucinio sam sve da vojska odrzi borbeni moral, borbenu gotovost, ugled u zemlji i inostranstvu.
NE POGADJA ME ZAHTEV DOS–a, JER SAM PRED PENZIJOM
      S: Pojedinci iz DOS-a traze Vasu smenu, da li ste u sukobu sa njima?
      N.P: Sukoba nema. Ja o tome vise nemam nameru da polemisem. Oni koji me napadaju izgubili su svaki kriterijum. Onog trenutka kada to predje u vredjanje, moraju znati da postoji prag tolerancije. Ja se necu spustati na nivo da nekog vredjam i omalovazavam. Medjutim, reci koje pojedinci izgovaraju najbolje govore o njima samima. Nije mi lako, deset godina sam na odgovornim duznostima, necu da ih nabrajam, ali sam ih sve casno obavljao. Ovu poziciju ne zelim uporno da sacuvam. To sam rekao i predsedniku Kostunici i mojim kolegama. Ja sam pred penzijom, i to me ne pogadja.
SVI SU BILI POZVANI
NA PROSLAVU DANA VJ

      S: Neki celnici DOS-a Vam zameraju da je povodom Dana VJ bilo "mnogo toga sto je licilo na prosla vremena, koja treba zaboraviti"?
      N.P: Na proslavu su bili pozvani svi lideri DOS-a, i jedna i druga vlada. Mali broj njih se odazvao. Razlog ne znam. To zasluzuje posebnu analizu. Svi moraju da znaju da je ovo vojska ovog naroda i da druge nema. Mi smo duzni da obelezimo Dan VJ, i mi smo ga obelezili, bez obzira ko je bio prisutan a ko ne.







 
 

Одговори путем е-поште