Pismo iskonskog izgleda
Bolje da se o ćirilici govori i amaterski nego da to pismo tek tako nestane, a da i ne znamo zašto
U galeriji "Grafički kolektiv" izložen je moj magistarski rad pod nazivom "Oblikovanje četiri ćirilična pisma posebne namene i mogućnosti njihove primene u štampi", koji sam radila na Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna u Beogradu, na predmetu Pismo, kod mentora prof. Aleksandra Dodiga. Reč je o tipografskim pismima izrađenim prema rukopisnim skicama, u digitalnom obliku, predviđenim za upotrebu na računarima.
Pisma nazvana Titla inspirisana su izgledom klinastog pisma - u potezu i srpske srednjovekovne ćirilice. Pisana su perom, a kako su kontrastnih poteza, sadrže specifične slovne elemente. Pisma koja sam nazvala Polie, inspirisana su tradicijom dalekog istoka, odnosno njihovim pečatima, kao i inicijalima i monogramima srpske srednjovekovne ćirilice. Slova su kvadratnog oblika i pisana su četkom, potezima koji izlaze iz kvadratne forme. Kako ova pisma nisu knjižna, već pisma posebne namene, mogu se koristiti za ispisivanje naslova, kraćih tekstova, pesama, za izradu diploma i slično, a mogu imati primenu i kao inicijali u dužim tekstovima. Na izložbi su prikazane, pored osnovnog izgleda pisama i neke od mogućnosti njihove primene, kaže Vuga Radulović.
Koji je cilj izložbe?
- Činjenica je da se ćirilica sve manje
koristi, a kako je malo ima i u digitalnom obliku, pokušala sam da radom na ovim
pismima, koja su inspirisana tradicijom različitih kultura, istražim neke njene
mogućnosti.
Koje su dileme kada je reč o ćirilici? Tvrdi se da je ćirilica u grafičkom
obliku nerazvijeno pismo.
- Ćirilica uvek nosi u sebi neku arhaičnost,
što ne znači da je nerazvijeno pismo već je, nekako iskonski, jednostavno; a
srednjovekovna ćirilica je, u poređenju s nekim drugim pismima, možda
prefinjenijim pismima toga vremena, deluje ne samo jednostavno nego čak i
monumentalno. Poznato je iz ćirilične paleografije da je bilo nezadovoljnih
nametnutom građanskom ćirilicom, neki nisu zadovoljni ni reformom Vuka
Karadžića, ali to je stvar i jezika i mnogo čega drugog na šta pojedinci mogu
samo da ukažu. Međutim predmet mog interesovanja je, pre svega, kaligrafija, a
ćirilično pismo, takvo kakvo je, meni je inspirativno baš tim svojim iskonski
temeljnim izgledom.
Da li se skrnavi ćirilica pojavljivanjem loših fontova. Sada svaki amater
može da napravi font.
- Mislim da je bolje da se o ćirilici govori i
amaterski nego da to pismo tek tako nestane, a da i ne znamo zašto (jer tako
možemo izgubiti i jezik kao osnovu svog identiteta); ali nije dobro da se pismom
i jezikom bave amateri.
Ćirilica je bila u modi do nedavno. Čak su i na zapadu nosili majice sa
ćiriličnim natpisima.
- Moda je često stvar trenutka, a nošenje majica sa
ćiriličnim natpisima ne mora da ima neki drugi smisao već je samo znak,
obeležje, interesovanje u nekom vremenu, što je možda moda, možda politika ili
nešto treće. Ćirilica ne treba da bude stvar mode, jer to nagoveštava da je
prolazna (ili u prolazu), ona u svakom vremenu treba da ima svoj jasan trag; (o
"modi" u ćirilici možemo govoriti samo vezano za tehniku i načine pisanja, na
primer vezano za upotrebu na računarima).
Kod nas je u toku najezda latinice, koja se doživljava kao uglednije pismo
i simbol emancipacije.
- Ćirilica kao pismo zaslužuje sveobuhvatno
istraživanje (od istorijskog, jezičkog - fonetskog do grafičkog i svakog drugog
izraza i iskaza) kojim bi se utvrdile i potvrdile njene objektivne prednosti ili
nedostaci, tako da bar znamo zašto nije u "modi", a pisati latinicom ne znači
biti emancipovan; biti emancipovan, u tom smislu, znači znati pisati i čitati i
ćirilicu i latinicu.
Kakva je budućnost ćirilice?
- Budućnost ćirilice zavisi od nas
samih. Kao pojedinci ne možemo mnogo da uradimo, osim da ukažemo na moguće
načine da se sačuva njena upotrebna vrednost (da bi živela, ćirilicu treba
"trošiti"), a ćirilica kao pismo i kao istorijska činjenica zaslužuje pažnju
struke, kao i brigu odgovarajućih institucija za očuvanjem i istraživanjem novih
mogućnosti njene primene u budućnosti.