Strah se širi Srbijom: Gde je nestao Vuk Jeremić?

Prohujao s Kosovom

Od izglasavanja kosovske rezolucije u Generalnoj skupštini UN, koju je Boris 
Tadić u poslednjem trenutku prihvatio kao jedini preostali častan izlaz iz 
diplomatske crne rupe u koju je zvanični Beograd bio zapao, najglasniji 
zastupnik te propale politike u potpunosti je promenio agregatno stanje. Od 
sveprustnosti u udarnim televizijskim terminima i na glavnim novinskim 
stupcima, Vuk Jeremić se preselio u političku ilegalu, prkoseći svim 
zdravorazumskim nagađanjima o svojoj daljoj političkoj sudbini. Od čoveka koji 
je, rame uz rame sa svojim dotrajalim profesorom, svekolikom srpstvu i ostatku 
čovečanstva pojašnjavao nevidljivu delotvornost sopstvenih steroidnih, 
neotesanih aktivnosti, nakostrešeni Vuk se pretvorio u uplašenog režimskog 
ilegalca koji se krije sopstvene kosovske senke

 

Najnovija tužna epizoda iz javnog života skrajnutog srpskog misnitra spoljnih 
poslova dogodila se nakon Jeremićevog sastanka sa češkim šefom diplomatije 
Karelom Švarcenbergom. Na pitanje novinara kada se realno može očekivati odluka 
o kandidaturi Srbije i da li će uslov za to biti priznanje Kosova, Jeremić je 
odgovorio da će Srbija učiniti sve da to bude najkraći mogući period i da se 
nada da će Srbija tokom 2011. godine dobiti status kandidata. Svetu srpsku, ali 
zabranjenu reč Kosovo, nije izustio!

 

Da nakon spoljnopolitičkog zaokreta beogradskog režima, situacija za potrošenog 
Jeremića nimalo neće biti ružičasta, dalo se primetiti još dok je trajao njegov 
govor u GS UN, u kome je pozvao delegacije članica svetske organizacije da 
podrže rezoluciju koja je potpuna suprotnost svega onoga u šta je, do tog 
trenutka, uveravao sbijansku javnost. Jeremić je tada gorkim epitetima jasno 
stavio do znanja da je do kraja ostao protiv teksta rezolucije koju je,  pod 
pritiskom Brisela i Vašingtona, nešto razumniji Tadić na kraju ipak nevoljno 
prihvatio.

 

Bolni bič sloma Jeremićevog sudbonosnog političkog projekta, dodatno je pojačan 
natpisima u beogradskoj štampi u kojima su izvori iz predsednikovog okruženja 
najavljivljivali da će ministra po povratku iz Njujorka čekati neprijatan 
razgovor u četiri oka sa prevrtljivim profesorom. Nakon tog tajanstvenog 
susreta stvari su naizgled ostale na svom mestu, Jeremić je zvanično ostao 
ministar, ali ispod neizmenjene forme došlo je do potpune promene srži srpske 
spoljne politike. Svađalačka kočoperna spoljnopolitička koncepcija koja je 
slikovito počivala na dva stuba i još dve štake, potpuno je ustupila mesto 
pomirljivim tonovima čije milozvučne melodije harmonično pevuši hor Tadićevih 
dečaka sa Andrićevog venca, u kome se nije našlo mesto sa dosadašnjeg 
profesorovog miljenika broj 1.

 

Nakon kompletnog urušavanja spoljnopolitičke građevine zvaničnog Beograda, 
ulogu glasnovornika i ličnog garanta da crvene linije neće postati bele, 
Jeremić je zamenio protokolarnom funkcijom diskretnog nosača predednikovih 
kofera i usputnim pojavljivanjima u egzotičnim, svetski značajnim 
destinacijama, poput Andore ili Kazahstana.

Protokolarni susret sa Hilari Klinton u Beogradu nakon kojeg je izostalo čak i 
kurtoazno saopštenje da se susret uopšte i dogodio ozvaničio je potpunu 
političku marginalizaciju šefa srpske diplomatije.

 

Uprkos bledim i nemuštim pokušajima zvaničnog Beograda da svoju politiku 
prikaže suštinski nepromenjenom, više je nego jasno da je koncept paralelnog 
sprovođenja tri međusobno suprostavljena spoljnopolitička prioriteta doživeo 
svoju metamorfozu. Odbrana imaginarnog teritorijalnog integriteta zacrtanog u  
preambuli Ustava Srbije, nastavak evropskih integracija i unapređenje 
regionalne saradnje, pod pritiskom brutalne realnosti zvanični Beograd je iz 
stanja potpune jednakosti po zančaju, prekomponovao u hijerarhijski sastavljenu 
listu ciljeva na čijem vrhu se nalazi dalje približavanje Evropskoj uniji. 
Podređujući svoje ponašanje zahtevima napretka na evropskom putu, dilema izbora 
između Kosova i EU koju je Vuk Jeremić ranije redovno rešavao u korist svojih 
mitskih poriva, predsednik Tadić je razrešio u korist evropske budućnosti.

 

Nakon toliko očiglednog razlaza marionete i mentora, nadobudni Jeremić se našao 
pod  neizdrživim pritiskom raskoraka svojih mogućnosti i bolesnih ambicija koje 
ih daleko nadilaze. Našavši se pred izborom svoje dalje političke sudbine, 
sinonim poraza u diplomatskom kosovskom boju, mogao je ili da prihvati 
sopstvenu marginalizaciju i potiskivanje u drugi plan, uz ostanak pod 
kišobranom svojih političkih mentora ili da se upusti u rizičnu avanturu 
otvorenog konflikta sa aktuelnim režimom, pokušavajući da, na talasu svoje 
brižljivo negovane popularnosti, postane tačka okupljanja nacionalistički 
orijentisane opozicije. Boris Tadić se, s druge strane našao pred dilemom da li 
da se u duhu svoje novoproklamovane proevropske politike oslobodi balasta, među 
evropskim diplomatama nepoželjnog ministra ili da u nekoj prihvatljivoj formi 
zadrži Jeremića u svojoj blizini i tako ne izgubi onaj deo svojih glasača koji 
su vidno razočarani napuštanjem poltike koja je kao svoje ciljeve podjednako 
imala i Evropu i Kosovo.

 

Svestan da Jeremić više ne poseduje kredibilitet kojim bi doprineo sprovođenju 
novoustanovljene spoljnopolitičke agende, a ne želeći da svojim protivnicima 
pokloni pojačanje u vidu svog, u širokim masama popularnog učenika, Tadić se 
opredelio da šefa diplomatije elegantno skloni u stranu kako bi minimizirao 
političku štetu koja bi mogla nastati u slučaju njihovog otvorenog razskida. 
Operacija političke demontaže eksplozivnog Jeremića učinjena je tako što su 
kabinetu potpredsednika Vlade Božidara Đelića povereni dalji tehnički poslovi 
evropskih integracija, dok će se o ispunjavanju političkih kriterijuma i 
regionalnoj saradnji ubuduće starati kabinet predsednika. U novoj podeli 
političkih uloga Vuk Jeremić će formalno ostati ministar spoljnih poslova, ali 
će njegova funkcija biti čisto protokalrnog karaktera. Najvažniji poslovi 
kojima će se baviti dojučerašnji miljenik srbijanske nacionalističke javnosti 
biće saradnja sa Pokretom nesvrstanih i održavanje odnosa sa antizapadno 
nastrojenim režimima.

Vuka i dalje očekuje veliki broj egzotičnih putovanja, uz jedno novo pravilo, 
crvenu liniju koju ne sme preći - reč Kosovo se ne sme izgovarati.

 

http://www.e-novine.com/stav/41756-Prohujao-Kosovom.html

_______________________________________________
SIM mailing list
SIM@ANTIC.org
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim

Одговори путем е-поште