Piše: Tihomir Trišić    ponedeljak, 25 oktobar 2010    

                        

Majmun u avionu 
<http://www.akter.co.rs/index.php/politikaprint/3057-majmun-u-avionu.html>  

 



Uredbe o mleku i hlebu, štrajk u pravosuđu, izmene ZKP, Krstić protiv Đilasa, 
Radiša u UO PTT Srbije, Šarić tužio medije, a Antić, Divac i Milošević kao ‘oće 
da vide leđa ekipi iz FSS. Sve to potvrđuje jedno – ova zemlja je u teškom 
problemu


Kad u jednoj zemlji vlada počne da uredbama određuje koliko će kojeg hleba 
pekari proizvoditi i po kojim cenama, a mlekarima da određuje ‘oće li da 
proizvode jogurt, sir ili mleko, kratkotrajno ili dugotrajno, onda znajte da 
prete nestašice, korupcija, kriza i naravno urušavanje tržišne privrede i 
privlačnog poslovnog ambijenta. U našem slučaju vlada je zaorala uredbama i na 
dobrom je putu da uništi neke privredne sektore, a Srbiju proglasi crnom rupom 
za iole ozbiljne investitore koji se pribojavaju da i njima ne zapadne neka 
takva genijalna uredba i onemogući im normalno poslovanje ukoliko investiraju u 
Srbiju. Potom bukne štrajk u pravosuđu u kojem većina zaposlenih ne prima ni 
20.000 dinara, dok pravosudna elita prima i do 400.000 dinara. Pitam se samo ko 
koga ruši: Divac, Antić i Milošević Karadžića i njegovu ekipu, ili Boris Tadić 
Ivicu Dačića, ili Amerikanci Ruse. 

Vrh Ministarstva pravosuđa jedan dan deluje kao da su im sopstveni štrajkači 
iskrena briga, dok drugi dan sve deluje da ih tretiraju kao huligane i navijače 
željni da ih uguše represijom i raznoraznim vlastodržačkim kombinacijama. I dok 
oni ne znaju šta će i kako će međusobno da nastave da rade i funkcionišu, dotle 
se svi zgražavaju pravosudne elite koja je sve deblja, sve bogatija, sve 
agresivnija i represivnija, a pravde nikada manje u Srbiji i nesigurnosti nikad 
više. Pitam se ove nedelje ima li koga u avionu, je l’ to neko stavio Srbiju na 
automatskog pilota, zna li iko ‘de leti ovaj avion i ‘oće li sleteti ili 
završiti udarom o neku planinu. Onda novo ludilo pod izgovorom da se mora 
sprečiti divljanje huligana i nasilja na sportskim terenima. U Narodnu skuštinu 
stiže ekspresni amandman kojim se menja ZKP – Zakon o krivičnom postupku u 
kojem se odredba koja tretira pritvor dramatično pogoršava po prava i slobode 
građana. Reč je o opasnim namerama, nalik na onaj retrogradni zakon o 
informisanju koji je nedavno pao na Ustavnom sudu, ali se mediji od njega još 
ne mogu oporaviti, još uvek ih drži autocenzura, umiruće podaništvo. Vlada je 
tom izmenom ZKP-a spustila prag za određivanje pritvora, u skladu sa „kako im 
je volja“, za dela za koja je predviđena kazna od pet godina što je dosada 
iznosilo 10 godina. Obrazloženje Vam je poznato - huligani. Pitam ja te ljude 
opasnih namera zašto nisu istim tim amandmanom podigli kazne za dela 
huliganstva i nasilja u Krivičnom zakoniku na deset godina, pa da po ZKP-u mogu 
da ih pritvaraju kako hoće. Ne, vlada je spustila ZKP-om prag na pet godina 
zaprećene kazne što praktično znači da za skoro sva dela, najbenignija, može da 
Vas baci u pritvor kako im se ‘oće. Opasan potez opasnih ljudi koji to 
verovatno ne rade bezveze, već sa razlogom da to i upotrebe i iskoriste, što 
može samo dodatno da zagreje temperaturu u iovako pregrejanoj Srbiji. 

Onda na  blogu B92 pročitah pisanije Nebojše Krstića, savetnika predsednika 
Srbije zaduženog za medije, koji udara packe gradonačelniku Beograda Draganu 
Đilasu povodom njegovih izjava u vezi sa gej paradom. Pošto je Đilas ostvareni 
marketing medijski tajkun, a Krstić tek dečko u pokušaju da to bude, Đilas mu 
se nije upecao na provokaciju, ali to nije tema,već činjenica da varniči među 
najbližim Tadićevim saradnicima, i to javno, pa se pitam da li da kupujemo 
aparate za gašenje požara ili je reč o usamljenom varničenju. Potom ugledah 
odluku vlade koja je na predlog Jedinstvene Srbije i SPS koalicije predložila, 
a ostali podržali, postavljenje poznatog folk pevača i tekstopisca Radišu 
Uroševića za člana Upravnog odbora ni manje ni više nego PTT Srbije. Rekoh, ovi 
su poludeli skroz kad posle Ratka Markovića i njegovog postavljanja i njegove 
ekspresne ostavke na članstvo u Upravnom odboru Instituta društvenih nauka 
sledeće što urade postave Radišu u UO PTT Srbije. Čovek lepo peva, zabavan je, 
verujem da ga u Kačarevu i Jagodini kod Palme svi vole, ali Pošta nije estrada, 
a Radiša nije kadar za taj položaj, sem ako Pošta ne treba da otvori sekciju 
„Grand šoua“ i počne da organizuje audicije po filijalama za najbolji glas 
Srbije. Šta reći na takav potez sem da nema nikog u avionu, definitivno. 

Onda videh da je Darko Šarić tužio neke medije zato što su ga optužili da je 
kriv za mnogo štošta, a on to čovek nije. Njegov advokat gospodin Zdenko 
Tomanović bar tako tvrdi, dok sud pravosnažno ne potvrdi drugačije obrazlažući 
presukciju nevinosti svakog dok se ne dokaže suprotno. Ne čudi me što je Šarić 
tužio medije, nego me čudi to ludilo od zajedničke konferencije za štampu na 
kojoj su se okupili i tuženi novinari i urednici, Šarićev advokat, tužilac i 
drugi, pa se priupitah šta se dešava. Je l’ to Šarić počeo i performanse da 
realizuje, da mu neće neko i odlikovanje uskoro dati i odštetu za klevetu i 
pričinjene mu duševne boli i patnje? Sve je moguće, sve je moguće kad sve 
izgleda da nema nikog u avionu, a avion samo što nije zabio njušku u brdo. I 
onda uoči subotnjeg derbija, a da znate da se ovaj tekst piše pre tog derbija, 
a ove novine su u štampi baš u vreme odigravanja utakmice, tako da iz 
objektivnih razloga nema tog događaja ni njegovog ishoda iako broj izlazi u 
ponedeljak na kioske, čujem saopštenje FSS i Tomislava Karadžića kako taj Savez 
ruše Vlade Divac, Savo Milošević i Radomir Antić uz podršku navijačke grupe 
„orlovi“. Čovek je samo ispalio nešto što svi znamo, u ovoj zemlji je ludilo 
sve prisutnije i kriza sve dublja, ne samo materijalna, moralna ili politička, 
već ukupna i duboka kriza, pa tako ni sport nije zaobiđen. Pitam se samo ko 
koga ruši: Divac, Antić i Milošević Karadžića i njegovu ekipu, ili Boris Tadić 
Ivicu Dačića, ili Amerikanci Ruse. Kako god posmatrali stanje u našem sportu 
zaključak je isti, kao i u mnogim drugim oblastima koje su ove nedelje izbile 
na videlo. Stiče se utisak da nema nikog u avionu, da niko više ne može uticati 
na činjenicu da će taj avion, Srbija, udariti u brdo i po ko zna koji put 
doživeti nesreću.

http://www.akter.co.rs/index.php/politikaprint/3057-majmun-u-avionu.html

_______________________________________________
SIM mailing list
SIM@ANTIC.org
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim

Одговори путем е-поште