24 06 2001

Predsednik Savezne Republike Jugoslavije
Gospodin dr. Vojislav Kostunica,

Generalstab Vojske Jugoslavije
Nacelnik Generalstaba Vojske Jugoslavije
general pukovnik Nebojsa Pavkovic



Predmet: Postovanje naroda, drzave i Ustava


        Postovani gospodine Predsednice Savezne Republike Jugoslavije,

        Postovani gospodine nacelnice Generalstaba Vojske Jugoslavije,


        Ovo dole prilozeno epismo s tekstom profesora Cavoskog mi je drugi tekst
od drugog izvrsnog poznavaoca Ustava koji izricito tvrdi da je
protivustavna odluka o saradnji sa Sudom u Hagu za nedela u SFR
Jugoslaviji, odnosno o izrucivanju, predaji i prepustanju drzavljana SR
jugoslavije tom Sudu. Ovo dovodi do velikih potresa medju ljudima, koje i
sa ove daljine, u Francuskoj, dobro osecam. Ne moze da se predvidi kako ce
ti potresi da se zaustave ako sadasnje Vlade R. Srbije i SR Jugoslavije pod
rukovodstvom svojih Predsednika zaista donesose i sprovedu Uredbu suprotnu
Ustavu. Onda oni time samo nastavljaju drasticno krsenje Ustava oponasajuci
prethodnog predsednika SR Jugoslavije gospodina Slobodana Milosevica.
Mislim da treba da bude svakome jasno da se narod R. Srbije i R. Crne Gore,
odn. SR Jugoslavije izjasnio da to nece vise da prihvata i trpi.

        Zato vam, postovani gospodine Predsednice Savezne Republike Jugoslavije i
postovani gospodine nacelnice Generalstaba Vojske Jugoslavije, s najdubljom
ozbiljnoscu i zabrinutoscu predlazem kao drzavljanin R. Srbije te i SR
Jugoslavije da bez ikakvog odlaganja:

1)      Zahtevate od Ustavnog Suda SR Jugoslavije da po hitnom postupku oceni
donetu Uredbu o saradnji sa Sudom u Hagu za nedela u SFR Jugosalviji, te o
izrucivanju i predavanju i prepustanju njihovoj (ne)milosti drzavljane R.
Srbije i R. Crne Gore, odnosno SR Jugoslavije, kao i da oceni ustavnost
postupka po kome je Uredba doneta i ustavnu nadleznost organa koji su je
doneli.

2)      Da stavite moratorijum na tu Uredbu dok Ustavni Sud SR Jugosalvije ne
donese odluku.

3)      Da obezbedite u potpunosti postovanje i sprovodjenje odluke Ustavnog
suda SR Jugoslavije.

4)      Ukoliko je, a uveren sam da je profesor Cavoski tacno utvrdio, Uredba
protivustavna te je Ustavni sud ponisti, onda molim da se problem resava u
potpunosti prema Ustavu (kakav je takav je, onakav je kakvi smo i mi bili
do sada u celini, a na osnovu tog Ustava ste na tim funkcijama).

        Nas narod je poceo da se postepeno oslobadja i da shvata da moze zaista da
bira ljude za drzavne funkcije i da ih smenjuje. Ako je Uredba suprotna
Ustavu i ako bi se sprovela, onda bi to dovelo do jos vece eskalacije
sukoba u narodu, u svim sredinama i na svim nivoima. To nikome u Srbiji i
Crnoj Gori, SR Jugoslaviji, nece da donese dobro.

        S postovanjem,
        Ljubomir T. Grujic
------------------------------------------->

DOS i Hag

Pise: Kosta Cavoski

Ako je neko uspeo da za samo nekoliko meseci pokaze u odsudnom drzavnom
pitanju potpuno odsustvo bilo kakve postojanosti i doslednosti, onda je to
poslo za rukom vladajucem DOS-a. Rec je, naravno, o tzv. saradnji s Haskim
sudom.

Iako su bili svesni ustavnih ogranicenja, tj. cinjenice da i savezni i
republicki Ustav zabranjuju izrucenje domacih drzavljana, celnici DOS su
nekoliko meseci tvrdili da se ta saradnja, ukljucujuci i izrucenje
jugoslovenskih drzavljana, moze urediti saveznim zakonom koji bi tu zapreku
otklonio: Da su bili bar onoliko legalisti, koliko su to bili hrvatski
zvanicnici, oni bi predlagali donosenje ne obicnog nego ustavnog zakona.
Jer, poput naseg saveznog Ustava i hrvatski Ustav (clan 9. stav 2) predvida
da hrvatski drzavljanin "ne moze biti izrucen drugoj drzavi", pa je
donosenje ustavnog zakona o saradnji s Haskim sudom bio jedini ispravan put
za izmenu pomenute ustavne odredbe.

A kada je, zbog razloznog i na Ustavu zasnovanog protivljenja SNP, osujeceno
donosenje obicnog saveznog zakon, pojavile su se skoro neverovatne zamisli
Zorana Dindica da materiju saradnje s Haskim sudom treba urediti vladinom
uredbom. To cak predlazu i ministri pravde koji dobro znaju da se materija
krivicnog prava, koja zadire u najvaznije ljudske slobode, uopste ne sme
uredivati podzakonskim propisom.

Naposletku je potegnut navodno, najjaci argument u prilog neposredne
"saradnje" s Haskim sudom, samo na osnovu njegovog Statuta kao medunarodnog
akta bez donosenja ikakvog zakona ili uredbe. Receno je da je nasa drzava
preuzela odgovarajuce medunarodne obaveze koje bas takvu neposrednu saradnju
nalazu.

Tome u prilog najpre se navodi da je Slobodan Milosevic potpisao Dejtonski
sporazum, koji na takvu saradnju obavezuje. To, medutim, nije tacno, posto
clan 90. Opsteg okvirnog sporazuma glasi:

"Strane ce u potpunosti saradivati sa svim telima ukljucenim u primenu ovog
Mirovnog sporazuma, kao sto je opisano u Aneksima ovog Sporazuma, ili onima
koje je Savet bezbednosti UN na drugi nacin to ovlastio, u skladu sa
obavezom svih Strana da saraduju u istrazi i krivicno gonjenju za ratne
zlocine i druge povrede medunarodnog humanitarnog prava".

Jedina odredba Dejtonskog sporazuma u kojoj se Haski sud izricito pominje,
jeste clan 13. stav 4. Aneksa 6. Ali se tom odredbom na saradnju s tim Sudom
jedino obavezuju vlasti u Bosni i Hercegovini, nikako jugoslovenske vlasti.

Potom se kao jos ubedljiviji argument navodi da je nasa drzava, kao clanica
UN, duzna da saraduje s Haskim sudom kao organom UN. Zanimljivo je da to
sada tvrde i oni pravnici koji su to govorili i pre 5. oktobra 2000. godine,
a da tada uopste nisu pominjali da nasa drzava nije bila clanica UN, iako su
posle prevrata savetovali novoj vladi da zatrazi prijemu UN kao nova drzava.

Da bismo razjasnili prirodu ove navodne obaveze, pozvacemo se na primer
Nemacke, za koju niko, pa ni Zoran Dindic, ne moze reci da ne izvrsava svoje
medunarodne obaveze, sem kada je oruzjem napala Jugoslaviju. Clan 16. stav
2. nemackog Ustava izricito zabranjuje izrucenje nemackih drzavljana. Kako
se u clanu 3. nemackog Zakona o saradnji s Haskim sudom nigde izricito ne
pominje da se mogu izrucivati samo strani, ali ne i domaci drzavljani, to
pravno pitanje reseno je sledecom izjavom predlagaca ovog Zakona:

"Zelim da i ovde, u nemackom Bundestagu, konstatujem da prema clanu 16.
stavu 2. Ustava, odredba o predaji ne moze biti primenjena na nemacke
drzavljane".

Nemacki se drzavljani, dakle, ne mogu ni po Ustavu niti po ovom Zakonu ni
izrucivati niti predavati Haskom sudu, iako Nemacka, kao clanica UN, savesno
izvrsava sve svoje medunarodne obaveze.

Pa zbog cega pojedini celnici DOS tako uporno pominju obavezu nase drzave da
izrucuje vlastite drzavljane Haskom sudu, kad takvu obavezu nema, recimo,
Nemacka? Samo zato sto su oni licno takvu obavezu preuzeli.






>                                       Serbian News Network

                                         [EMAIL PROTECTED]

                                         http://www.antic.org/

Reply via email to