Title:

Srđan Milivojević, aktivista Otpora, o ovom pokretu i petooktobarskoj revoluciji

Smeta mi miris vazelina po Srbiji

DOS nije dobio mandat da vlada zatečenim stanjem, nego da menja i stanje i ljude koji su nas dovde doveli

Srđan Milivojević, aktivista Otpora iz Kruševca, jedan je od najrečitijih i najvrednijih otporaša, ali i čovek koji je, prema rečima meštana, jedan od najzaslužnijih za to što je ovaj grad izgubio titulu "crveni".

Da li si zadovoljan rezultatima promena?
- Nismo se zalagali za puku promenu vlasti, već za korenitu promenu sistema. To je strateški i dugoročni cilj naše organizacije i on još nije ostvaren. Faza postizborne euforije jeste prošla. Mnoge promene, sistematske i personalne, kasne. Istaknuti predstavnici JUL-a i SPS-a su i dalje na svojim mestima, odakle mogu da opstruiraju promene i da čak progone one koji su do 5. oktobra bili ugnjetavani. Kad vidim koliko je bivših ostalo, ovo pre liči na ono "Sjaši Kurta da uzjašu i Kurta i Murta". Ispada da je jedna partijska elita smenila drugu.

Brankov odlazak

Zašto su vas napustili Branko Ilić i još neki?
- Branko mi je odličan prijatelj, ali o razlozima zbog kojih je to uradio, pitajte njega. Možda jednostavno nije prepoznao Otpor kao organizaciju u kojoj se dalje može afirmisati, ili je smatrao da se ne može baviti nekim drugim problemima društva koje je on locirao kao značajne. On je sad s grupom mlađih ljudi, nekadašnjim aktivistima, osnovao nevladinu organizaciju koja se bavi problemima mladih.

Osećaš li se kao posle revolucije koja je pojela svoju decu?
- Deset godina je trajao post u životima građana Srbije, ali i kod sadašnjih nosilaca političkog života. Posle toliko posta, najbolje je pojesti neki specijalitet, a sopstvena deca su proždrljivcima oduvek predstavljali delikates. Ali Otpor je tvrd orah i mi nemamo nameru da poslužimo kao dezert na srpskoj političkoj trpezi, niti priželjkujemo mrvice s tog stola. Uostalom, nije se desila revolucija, nego evolucija, a svaka evolucija ima za posledicu nastanak novih vrsta. Tako su sad u Srbiji nastale nove vrste ptica poput golubova preletača. Tvrdim da će ova evolucija prvo pojesti stranke koje su postale gnezda za ovu vrstu ptica. Punjeni golupčići su vazda bili specijalitet.

Čime nisi zadovoljan?
- Tempom promena, ali i njihovim kvalitetom, kadrovskom politikom i posebno nesprovođenjem decentralizacije Srbije. Smeta mi i opori miris vazelina koji se ovih dana širi po Srbiji. Puno je onih koji su tajno podržavali DOS, pa su to radili toliko tajno da ni sami nisu znali da su u DOS-u sve do 5. oktobra. Sednice republičkog parlamenta liče na pozorišnu predstavu. I pored toga što tamo ima i profesionalnih glumaca, još se nisu dogovorili da li je u pitanju tragedija ili komedija. Radikali primitivizmom rekreiraju skupštinsko obezbeđenje, a SPS, koji je opljačkao građane, brani sindikalna prava radnika, dok DOS, i pored dvotrećinske većine, nema kvorum.

Šta ti je konkretno zasmetalo?
- U vreme kad treba rešavati krucijalne probleme ove zemlje, poslanici DOS-a su stavili na ovo zdanje crveni fenjer, pa raspravljaju da li je u vreme opšte krize potpredsednik Vlade cepao čarape svojim saradnicama. Moj deda u Dučalovićima kad kupuje kravu, ode do komšija da pita kakva je za mužu, da li se rita i riče noću, a taman posla da neko pre godinu dana nije znao za sklonosti ljudi s kojima je rušio Miloševića i s kojima će praviti novu državu. To je neozbiljno.

Čiste ruke

Zašto si ti ostao u Otporu?
- Ubeđen sam da će ovoj zemlji još dugo trebati ovaj pokret, da se Miloševićev režim ne bi nikad ponovio, ili usled radijacije od NATO bombi mutirao pa se pojavio pod drugim imenom. Smisao mog života je otpor nepravdi, zlu i svakom totalitarizmu.
Ima li taj pokret budućnosti?
- Zemlji Srbiji ne treba čvrsta, već čista ruka. Pesnica Otpora apsolutno je čista i dovoljno blistava da razbije mračnu budućnost koja nas čeka ako se promene budu odložile.

Po čemu je svaka vlast ista?
- Kad ljudi na vlasti prekinu da zastupaju svoje lične interese i interese svojih stranaka, i kad vlast shvate kao skup odgovornosti, a ne privilegija, možemo govoriti o pomaku na našoj političkoj sceni. I Koštunici i Đinđiću u kabinete bih stavio reči vojvode Stepe Stepanovića: "Iz naroda sam ponikao, on me je načinio ovim što jesam, moram se povinovati njegovoj želji i služiti mu do poslednjeg daha".

Zašto Otpor ne reaguje zbog visokih školarina, neopravdanih poskupljenja, retkih hapšenja i sporih promena?
- Kampanjom "Otpor kriminalu" reagujemo na neadekvatno rešavanje ovog ogromnog problema. Nezadovoljan sam tempom i obimom promena, kod ministra policije Dušana Mihajlovića otišao sam s majicom "Sve je isto samo njega nema". Ipak, kritika koja ne nudi rešenja jeste zlonamerna. Probleme za koje vidimo rešenja žestoko ćemo kritikovati. DOS nije dobio mandat da vlada zatečenim stanjem, nego da menja i stanje i ljude koji su zemlju dovde doveli.

Da li se teže suprotstaviti ovoj vlasti nego prethodnoj?
- Najveća vrednost petooktobarskih događaja jeste što su se građani oslobodili straha da kritikuju vlast. Ali pitanje je koliko je vlast spremna da trpi kritiku. Bivšu vlast je činio aparat stvaran 50 godina. Ove nove ne treba pustiti da uhvate korenje. Otpor će za njih biti dovoljno jak pesticid, inače, radiće i kuka i motika.

Ima li sadašnjoj vlasti uopšte alternative?
- Svaka vlast ima alternativu. Najveći problem ovde jeste što su pametni i stručni ili otišli iz zemlje, ili savili kičmu pred glupljima i bavljenje politikom prepustili mediokritetima uz konstataciju da njih to ne interesuje. Politika je smrtno ozbiljna stvar.

Zašto ste se slizali s novom vlašću?
- Uopšte se nismo slizali s novom vlašću. Otvorite novine, "Glas" ili "Danas", prenosite većinu naših kritika na račun nove vlasti. Ipak, više nismo na prvim stranama.

Da li ćete se, i u kom slučaju, DOS-u suprotstaviti?
- DOS-u smo se već suprotstavili. Želja mi je da im budemo više potpora a manje otpor, ali to ne zavisi od nas, nego od njih. Imamo i projekte koji nisu samo protiv, nego su i za. Ova zemlja nema vremena nikoga da čeka da se smisli šta mu je raditi. Ko ne zna da igra, ne treba ni da se hvata u kolo. DOS treba kritikovati, pogotovu što kod nas nema opozicije, ali svakako ne mislim da DOS treba ovoga trenutka razbiti.



Miroslav Antic,
http://www.antic.org/

Reply via email to