http://www.politika.rs/rubrike/Ekonomija/Srbiji-preti-bankrot.lt.html


Srbiji preti bankrot

Srbija treba da učini sve da bi održala deviznu likvidnost, bez toga nam 
preti scenario iz 1980, kada smo kao država bankrotirali, upozorava 
urednik MAT-a Stojan Stamenković

Srbija neizostavno mora da zaključi aranžman sa MMF-om, da zadrži 
lanjski iznos „kros border” kredita, da revolvira kratkoročne zajmove, 
da ubedi banke da ne smanjuju kreditnu aktivnost… Da učini sve ne bi li 
održala deviznu likvidnost. Bez toga preti nam scenario iz 1980, kada 
smo kao država bankrotirali, kaže za „Politiku” Stojan Stamenković, 
urednik biltena „Makroekonomske analize i trendovi”.

Čak i da u svemu tome uspemo, neminovno je smanjivanje ukupne javne i 
druge potrošnje. Da li smo spremni i sposobni za to?

Indrustijska proizvodnja od januara 2007. do januara 2009.
Stamenkoviću, koji se već 30 godina kao stručni konsultant „rve” sa 
raznim misijama MMF-a i koji je trenutno član savetničkog tima premijera 
Cvetkovića, jasno je da ćemo umesto kresanja rashoda iz budžeta 
posegnuti za povećanjem deficita – sa 1,75 na svih tri procenta BDP. To 
su, priznaje naš sagovornik, činile i druge zemlje, ali MMF će se, 
uveren je, odmah usprotiviti takvom predlogu. Ako ga i prihvati, 
zahtevaće da se taj deficit iskoristi za investicije u infrastrukturne 
objekte, a ne za druge vidove potrošnje. Gde je izlaz?

Da vlada što pre izađe sa što razumnijom ekonomskom politikom za 
savladavanje krize i recesije u kojoj će štednja i smanjivanje javne 
potrošnje biti na prvom mestu. Ako ona to ne učini – uradiće to 
inflacija i kurs. Otuda i Stamenkovićeva procena da će inflacija 2009. 
biti oko 15 odsto, a ni rast kursa evra ne može biti ni za promil manji. 
Možda čak i veći.

– Prošlonedeljni kopaonički susret političara, privrednika i ekonomista 
samo je još jedan dokaz olakog odnosa naše elite prema sve oštrijoj 
recesiji. I umesto da čujemo šta ćemo i kako da uradimo ne bismo li 
njene posledice što više ublažili, jer na uzroke ne možemo da 
odgovorimo, mi smo ponovo bili svedoci podgrevanja klime kako je sve 
manje-više normalno. Tako je bilo početkom oktobra, kada smo prvi put 
upozorili da svetska finansijska kriza i recesija dolaze s nesagledivim 
posledicama, tako je i sada – ignorisanje krajnje opasnih činjenica i 
pokazatelja – kaže Stamenković.

Stojan Stamenković (Fotodokumentacija „Politike”)
Istina, počelo se sa odobravanjem subvencionisanih kredita privredi i 
građanima za prodaju trajnih potrošnih dobara, ali ta akcija ni izbliza 
ne može da preokrene opadajući trend privredne aktivnosti. Zaključno sa 
januarom, industrijska proizvodnja je opala 1,7 odsto. Nastavi li se to 
malaksavanje istim tempom i ostalih meseci, kraj godine dočekaćemo s 
padom od svih 19 procenata. I to, napominje Stamenković, u ključnim 
prerađivačkim granama koje čine čak 75,5 odsto ukupnog učinka u industriji.

Da je privredna dinamika na opasnoj silaznoj putanji ne ukazuje samo 
inflacija od 5,3 odsto u prva dva meseca ili pad uvoza od 37,5 i izvoza 
od 24 odsto. Sve manje kupujemo reprodukcioni materijal (29,8), energiju 
(21,6) i kapitalna dobra (24 odsto). Šta to znači? Da naša prerađivačka 
industrija staje, a s njom – izvoz i ponuda dobara za domaće tržište. 
Investicije su već u debelom realnom minusu – 15 odsto.

– U vreme usvajanja budžeta upozoravali smo da je 3,5 odsto rasta BDP-a 
nemoguća misija. Ignorisano je. Sada se barata sa 0,5 odsto rasta pred 
neminovan rebalans, a sve ukazuje da će biti dobro ako pad privredne 
aktivnosti bude minus jedan. Daj bože da se ja prevarim u toj proceni, 
pa da ne bude gore. Lako ćemo podeliti višak, ali šta s manjkovima na 
svakom koraku? – pita Stamenković i predlaže da država uz pomoć banaka 
zatraži finansijsku pomoć gde god za to ima šanse. Da u zemlju unese 
svaki raspoloživi evro ili dolar.

S. Kostić

----------------------------------------------

Manje rada – niže plate

Predlog ministra Rasima Ljajića da se odrade izgubljeni časovi rada zbog 
krize, Stamenković je nazvao čistim sindikalističkim pristupom. U tome 
nema ni trunke ekonomije ili, možda, Ljajić očekuje da se recesija 
završi za Titov rođendan. Ideja o skraćenju radne nedelje nije nova. To 
su već učinile neke zemlje, ali svuda je došlo i do pada nadnica. Ne 
može se, upozorava Stamenković, smanjiti fond radnih sati za 20 do 25 
odsto, a da se to ne odrazi na troškove radne snage. Jedno drugo mora da 
prati. A to da će država nešto da subvencioniše, više je političko 
obećanje, nego realna mogućnost. Jer, u budžetu za tako nešto nema para.

-----------------------------------------------

Nisu bili u decembru

Sve one koji su se sada sjatili na Kopaonik zvali smo na naše 
savetovanje drugog dana Svetog Nikole, 20. decembra, na Ekonomskom 
fakultetu. Niko od njih se nije odazvao našem pozivu. Još su se ljutili 
što im se tamo neki ekonomisti petljaju u posao i kroje im budžet. A da 
su tada bili, neke bi stvari ranije čuli a sada bi, možda, drugu priču 
pričali. I to je još jedan dokaz kako naša politička elita ne shvata šta 
nam se dešava, istakao je Stamenković.

[objavljeno: 10/03/2009] 



                           Srpska Informativna Mreza

                                sim@antic.org

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште