Prebrojavanje
U Bosni i Hercegovini dugo nije bila mučnija atmosfera. Jeste da se svakodnevno zapitamo da li može gore i gdje to živimo, ali ovo što se dešava zadnjih dvadesetak dana više je nego očajno.
Nakon potvrđivanja optužnice protiv člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića i predsjednika Ustavnog suda BiH Mate Tadića i pritisaka da podnesu ostavke, krenula je kampanja o ugroženosti Hrvata u BiH. I sve to uoči Uskrsa. Tako se svečarska atmosfera ovog velikog katoličkog praznika pretvorila u prebrojavanje Hrvata i analizu njihovog položaja u BiH.
U Gradskom vijeću Sarajeva već dugo traje borba za vijećnička mjesta među kojima nema Srba, što je bio povod da Nikola Špirić, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma bh. parlamenta, podnese zahtjev Ustavnom sudu BiH za ocjenu ustavnosti Statuta grada. Malo potom istom se sudu obratio predsjedavajući Predsjedništva BiH Borislav Paravac tražeći provođenje odluke o konstitutivnosti naroda i u Domu naroda federalnog parlamenta, gdje već dugo nema kluba srpskih poslanika. Tako je prebrojavanje Srba u Sarajevu naelektrisalo atmosferu kao kobne '92. godine. I sve to opet uoči 6. aprila.
Prebrojavanje živih Srba Stranku demokratske akcije, ekskluzivnog zastupnika Bošnjaka, nije toliko naljutilo kao prebrojavanje mrtvih Srba, što su na paljanskoj konferenciji "Istinom do pravde" organizovali predstavnici Vlade RS i nevladinog sektora iz ovog entiteta.
Neodmjerena, ali nikako slučajna, izjava premijera RS Pere Bukejlovića da je "u Sarajevu izvršen možda veći genocid nego u Srebrenici" izazvala je oštre reakcije u Federaciji BiH, a posebno u Sarajevu.
Kampanju koju su sa deset godina zakašnjenja pokrenule zvanične institucije RS o stradanju Srba morala je pokrenuti neka oštra, za mnoge šokantna izjava, poput ove Bukejlovićeve. I živi i mrtvi Srbi iz Sarajeva mnogo bi više koristi imali od angažmana Vlade RS da su činjenice i dokazni materijal izvadili iz sakrivenih arhiva kada je to Haški tribunal tražio. Nevjerovatno je da su zvanične institucije RS prije ustupile Hagu dokazni materijal sami protiv sebe vezane za Srebrnicu i druga mjesta, dok su dokaze protiv počinilaca zločina nad vlastitim narodom prepustili nevladinim organizacijama i tek sada se odlučili na ovakvu vrstu kampanje. Zakašnjele reakcije i naknadna pamet obično za rezultat imaju visoku cijenu, koju uglavnom plate oni koji su najmanje krivi. Da je Vlada RS bila zainteresovana za (žive i mrtve) Srbe iz Sarajeva, do sada bi imala bar jednu presudu da je u Sarajevu i okolini postojao, ako ništa drugo, onda zatvor za Srbe. Ratni zločin počinjen nad Srbima srpski funkcioneri prepustili su Bošnjacima i ratnim vojnim sudovima. Svoju energiju nakon kasnog pokretanja kampanje mogli bi usmjeriti ka Tužilaštvu BiH, kada već nisu vjerovali haškom, pa im ustupiti dokazni materijal koji su djelimično predstavili medijima. Izjava Pere Bukejlovića ne dokazuje ni zločin, ni genocid, to se dokazuje podignutim optužnicama, pravosnažnim presudama i zatvorskim kaznama. Zato sada SDA maše haškim presudama za genocid srpskim generalima pred nosom premijera Bukejlovića, a u Statutu grada Sarajeva Srbe još vode pod imenom "ostali". Kao ni Bukejlovićeva izjava ni ovo nije slučajno. Prebrojavanje Hrvata, Srba i Bošnjaka odgovara onima koji mogu da opstaju samo u napetoj atmosferi, gdje jedni od drugih zaziru i strahuju od konačnog zbira pripadnika ugroženih naroda.
