DRAGOLJUB ŠĆEKIĆ, AUTOR KNJIGE "ALBUM CRNOGORSKIH ČETNIKA I ŽRTAVA KOMUNISTIČKOG TERORA"
Komunisti "overavaju" i danas
Dragoljub Šćekić rođen je pre 56 godina u selu Zagradu kod Berana. Ime je dobio po đeneralu Dragoljubu-Draži Mihailoviću. Bavi se četničkim pokretom, tačnije građanskim ratom 1941-1945. godine i, naravno, posleratnim zločinima komunista. Direktor je i urednik izdavačke kuće "Stupovi", čija izdanja uglavnom imaju nacionalnu i versku tematiku. Objavio je petnaestak knjiga i na stotine tekstova upravo o građanskom ratu.
Blagica KOSTIĆ
Šta Vas je navelo da se bavite istraživanjima zločina koje su počinili komunisti?
Još kao gimnazijalac sam u svojoj biografiji, u jednom kartonu, našao podatke da potičem iz četničke porodice. Znao sam i prije tog kartona da je moj otac bio na strani četnika i da smo bili žigosani kao neprijatelji ovog naroda i sistema koji je narodu obezbedio "blagostanje", ali nijesam znao da sam i ja, tako mlad, veliki neprijatelj. To je odredilo ono čime ću se baviti kroz čitav život. Oni koji su počinili sve te zločine u Crnoj Gori odredili su me da se bavim građanskim ratom i tim zločinima. Njihove žrtve bili su ljudi koji su pripadali Crkvi, vjeri i našem srpskom narodu.
Koliko Vam je vremena trebalo da dođete do prvih podataka o zločinima komunista?
Sa zločinima komunista sam upoznat još kao gimnazijalac, ti zločini su zasađeni svuda po Crnoj Gori i Srbiji. Samo u okolini Berana i Andrijevice komunisti su pobili oko 5000 ljudi. Na prostoru Crne Gore su pobili oko 50.000 ljudi. Kada bi se ta brojka danas sabrala sa dva ili tri koljena porodica, to bi bilo oko milion i po ljudi. Kolika bi danas bila Crna Gora da je tih milion i po ljudi preživilo i kakva bi danas bila Crna Gora, i da li bismo u njoj danas raspravljali jesmo li ili nismo Srbi?! Bila bi to prava srpska zemlja i bila bi sva pitanja riješena. Ne bismo razgovarali o tome kojoj crkvi pripadamo, jer znamo kojoj pripadamo i kojem narodu pripadamo. Međutim, komunisti su uništili upravo tih 50.000 ljudi, plemića, pravih srpskih boraca i pravih srpskih kuća. Oni su iskopali maltene svako drugo ognjište u Crnoj Gori. I ne samo to, oni su pobili oko 140 sveštenika, pobili su sve intelektualce u Crnoj Gori, profesore, učitelje, oficire, prave domaćine - sve ono što je bila elita u Crnoj Gori.
"HEROJSKI" ZLOČINI
Ko su bili predvodnici na strani zločinaca?
Dan dolaska Milovana Đilasa u Crnu Goru se poklapa sa danom kada su započeti masakri nad srpskim narodom Crne Gore. Predvodnici svih zločinaca su "narodni heroji" i nosioci partizanskih spomenica. Oni su posijali zlo po Crnoj Gori, jer su bili zaslijepljeni ideologijom komunizma. Ako bi se danas trebale ispravljati njihove greške, onda bi trebalo izvesti te heroje i nosioce partizanskih spomenica na sud, jer ratni zločini ne zastarjevaju. Prema tome, možda je došlo vrijeme da se narodni heroji izvedu na sud, pa neka dokažu svoju nevinost. Oni su ubili svoje očeve, svoju braću, svoje majke, prijatelje... To im je bila osnovna stepenica za ulazak među narodne heroje i nosioce partizanskih spomenica. Oni su jedini izdajnici našeg naroda, iako oni nas za to žigošu, a mi nikoga nismo izdali. Oni su izdali svoju vjeru, svoju naciju i svoju otadžbinu.
Koji su najdrastičniji slučajevi njihovih zločina koje ste zabeležili u svojoj knjizi?
Knjiga je formata A4, sa 450 stranica, oko 1500 fotografija i bezbroj originalnih dokumenata. U knjizi se ne komentariše, nego upravo dokumentima dokazuju komunistički zločini i najdrastičnija ubijanja po Crnoj Gori. Bilježe se njihovi krvavi tragovi praktično u svakom selu i svakom gradu. Najdrastičniji su svakako Kolašinski lugovi ili, kako su to komunisti nazvali, "pasje groblje". Oni su taj naziv dali po sebi. Tu su ubili 376 ljudi. Ili u Beranama, gde su ubili oko 700 ljudi. Ima oko 140 jama u Crnoj Gori, sve zločin do zločina komunista. Ubijanja i strijeljanja je bilo svuda. Kada su mogli da ubiju oca u svojoj kući, onda možete zamisliti koje su sve ljude pobili u tuđim kućama. Oni se brane od te istine tako što ponavljaju da smo mi izdajnici, a mi smo jedini branili Crkvu, vjeru i otadžbinu.
Da li možete slobodno da pričate o tome i u Crnoj Gori, odnosno kako javno mnjenje reaguje na Album koji ste objavili?
U Beranama je ova knjiga promovisana u prepunoj dvorani Centra za kulturu. U Kolašinu, upravo u jezgru komunističkih zločina, gdje je bilo leglo Đilasa i njegovih dželata, bilo je preko 1000 ljudi. Prije promocije, u Kolašinu su SUBNOR i njihovi pomagači angažovali ljude da obilaze grad i gdje god su vidjeli plakat sa likom vojvode Pavla Đurišića, oni su prilazili i pucali pištoljem u čelo Pavlu Đurišiću. Plakati su bili izlijepljeni sa unutrašnje strane izloga, tako da su ti partizanski borci lomili stakla po Kolašinu. Sutradan su pili kafu kod načelnika MUP-a u Kolašinu, tako da kolašinski MUP i dalje ćuti o tome ko je pucao u lik vojvode Pavla Đurišića i ko to obnavlja sjećanje na kolašinsko Badnje veče 1942. godine, kada su ti isti prvoborci ubijali Kolašince. Oni misle da im u MUP-u sjedi Đilas. Međutim, Đilasa nema više u MUP-u, tamo su neki drugi ljudi, saučesnici koji ih prikrivaju. Da nije tako, red bi bio da načelnik MUP-a iz Kolašina saopšti ko je to pucao, jer zna, tim prije što je svog inspektora poslao da nam zagorča večeru posle promocije.
Prema tome, u Crnoj Gori se može slobodno govoriti. Mi iznosimo činjenice i nikoga ništa ne pitamo. Iznosimo dokaze, jer se oni sada najviše plaše svojih dokumenata, u kojima su napisali koga su ubili, kada i kako. Masakri koji su počinjeni na svim prostorima bivše Jugoslavije - govorim o masakrima ustaša i muslimana - minorni su u odnosu na masakre koje su komunisti počinili u Kolašinskim lugovima 1942. godine. Došlo je vreme da ti komunisti odgovaraju i da se izvedu pred sud, neka sami kažu koga su pobili, zašto, kako i gdje, pa mi nećemo imati posla da pišemo knjigu kada nam saopšte sve to.
SA USTAŠAMA I NIJEMCIMA PROTIV SVOJIH
Kako ste došli do dokumenata koje ste objavili?
Svaka srpska porodica u Crnoj Gori je jedan mali arhiv. Oni su sakrili svoje fotografije, svoje papire, svoja dokumenta i ostala je u svakoj kući makar po jedna fotografija, dvije ili tri. Istina, u toku 1945. i 1946. godine komunisti su pokupili i popalili sve fotografije i sva dokumenta. Htjeli su da unište papir, a sa zabranjivanjem ovih šezdeset godina htjeli su da unište i sjećanja. Međutim, ostalo je dosta starih ljudi koji sve pamte i koji su to ispričali. Ostalo je dosta dokumenata u našoj dijaspori i ostalo je dosta nas koji hoćemo to da saopštimo. Nema više prikrivanja. Ono što je najvažnije - Beograd bi trebao napokon da tim narodnim herojima, tim borcima Četvrte proleterske i Osme crnogorske kaže da je rat završen i da ih pošalje da se vrate svojim kućama. Jer oni su, kad su već uništili srpski narod širom srpskih prostora, došli u Beograd i opet za nekoliko dana uništili tridesetak hiljada ljudi, Beograđana. Pobili su najznačajnije srpske porodice u Beogradu i uselili se u njihove kuće. Sada je došlo vrijeme da se oni vrate svojim kućama i da oslobode te srpske kuće, a da oni odu u zavičaj i odgovaraju za svoje zločine.
Da li možete da pomenete neke od tih ljudi?
Glavni krivci u Crnoj Gori su Milovan Đilas i ekipa koja je bila oko njega. Ima još živih, ne znam konkretno. Pokojni su Milovan Đilas, Tempo, Blaža Jovanović. Ali, treba izvesti na sud, na primjer, Miloša Minića. Upravo njega treba izvesti na sud. Zatim Jova Kapičića. Treba izvesti na sud sve te narodne heroje, jer niko od njih nije dobio to zvanje čistih ruku. A treba suditi i pokojnicima, da se dokažu njihovi zločini, jer oni su tokom rata ubijali samo srpski narod. I u ovoj knjizi su njih najviše zaboljela dokumenta o saradnji komunista, ustaša i Nijemaca, potpisana dokumenta, koja sam sabrao od 1924. kada je srpski narod Like i Dalmacije ustao protiv Austrougarske, do 1945. godine. Sva dokumenta su potpisivali sa ustašama i Nijemcima o zajedničkoj borbi protiv srpskog naroda. Tako i piše u njihovim sporazumima. Jasna je ta ideologija. Svi gradovi su bombardovani samo po Srbiji i Crnoj Gori, a nijesu po Hrvatskoj i Sloveniji. Mi se moramo te ideologije što prije oslobađati.
SAMO PUT PREDAKA
Kakvo je trenutno raspoloženje u Crnoj Gori za zajedničku državu sa Srbijom?
U Crnoj Gori srpski narod je napokon otvorio oči, jer vidi da ga opet vode komunisti. Narod se vraća svojoj Crkvi i vjeri, što je najvažniji put za spas srpskog naroda u Crnoj Gori. Ipak je Crna Gora srpska država i tu nema nikakvih razgovora da će nekakve manjine odlučivati o sudbini srpske Crne Gore.
Znači, ne verujete u Crnu Goru kao samostalnu državu?
Ne. Crna Gora je bila prva srpska država.
Crna Gora i Srbija su svojevremeno imale svoju državnost...
Jeste, ali srpska država Crna Gora i srpska država Srbija. To su te dvije države. Znači, srpska država Zeta i Raška. Prema tome, ne treba govoriti ni o čemu drugom nego o srpskim zemljama.
Kakve su trenutne pozicije gospodina Đukanovića?
Mislim da gospodin Đukanović gubi pozicije u Crnoj Gori. Čim ih je izgubio u svijetu, gubi ih i u Crnoj Gori, a to najbolje znaju članovi njegove partije koji se svakodnevno osipaju i gube koalicione partnere. Mada, uglavnom sve stranke u Crnoj Gori vode djeca komunizma. Srpski narod nema izbora u Crnoj Gori, jer on mora da glasa za nekoga. Taj neko je na prošlim izborima bio blok koji predvodi Predrag Bulatović, a to je čista komunistička ideologija.
Zar ne postoji neka alternativa svemu tome?
Ne, postoji samo put naših predaka. Znači, zajednički život Srbije i Crne Gore. Čim dođe vrijeme da se oslobodimo komunističkih vođa, gdje ih je danas puna SNP, onda ona Narodna stranka, gdje je jedan Kilibarda otišao a drugi ostao i zove se Dragan Šoć, koji je kao ministar pravde zabranio registraciju Udruženja za njegovanje tradicije četničkog pokreta i nazvao taj pokret kolaborantima, neprijateljima i ubicama naroda. Ako takav čovjek stoji na čelu stranke koja govori da je srpska, onda je sve jasno. Nego, daće Bog da se sve to promjeni, da srpski narod uzme sudbinu u svoje ruke.
CRNOGORSKA RAVNA GORA
Mi smo ovih dana osnovali odbor, na nivou Crne Gore i Srbije, za izgradnju velikog kompleksa u Gornjem Zaostru, na samo pet kilometara od Berana, a koji će se zvati Crnogorska Ravna Gora, jer tu je bila komanda, tu je bio štab, tu su osnovane sve jedinice četničkog pokreta. U okviru kompleksa podići ćemo spomenik vojvodi Pavlu Đurišiću, svoju crkvu, koja će po prvi put biti oslikana i sa unutrašnje i sa vanjske strane našim svecima i mučenicima, i stradalnicima u periodu 1941-1945. Pored crkve i spomenika sagradićemo i ravnogorski dom, kao i niz drugih sadržaja.
Ko će to finansirati?
Finansiraće srpski narod, prije svega Crna Gora i naša dijaspora.
***
Kome posle 50 godina može da smeta plakat Pavla Đurišića, kojim se najavljuje promocija Vaše knjige?
Jedino zločincima, ubicama, onim ljudima koji i danas ubijaju. Kriminalac kad ubije onog ko mu smeta na tržištu kriminala, on ga ubije i onda ga "overi". E, komunisti su pobili naš narod u periodu 1941-1945. i sad je ovaj metak njihova "overa".
