http://www.politika.co.yu/detaljno.php?nid=29923

 Pogledi 
 Iza ogledala
JEDNAKI I JEDNAKIJI 

Srbija æe biti ozbiljna država tek kada bude jaèa od svake NVO  
 
  
Miša Vaciæ i još dvojica èlanova NVO „1389” došli su u Fond za humanitarno
pravo da zatraže pomoæ. Oni su se požalili na kršenje slobode izražavanja i
pozvali ovu NVO da nešto preduzme. Kao primer su naveli hapšenje dvojice
svojih èlanova, Radojka Ljubièiæa i Ðuraða Èvokiæa, zbog lepljenja plakata
sa politièkom sadržinom. Prvi je osuðen na 30, a drugi na 20 dana zatvora.

Službenica FHP, prema svedoèenju Vaciæa, bila je zaprepašæena. Pokušala je
da ih politièki osvesti. „Da li želite da do kraja života živite u
kazamatu, u oboru, odvojeni od sveta? Svi težimo boljem životu i Evropi,
ali imamo dve prepreke: Hag i Kosovo”, objašnjavala im je. Vaciæ i drugovi
se, meðutim, nisu dali. Insistirali su na tome da se 30 dana zatvora zbog
politièkog plakata ne može opravdati višim razlozima. Tvrdili su da to
jeste klasièno kršenje prava na slobodu politièkog izražavanja. Službenica
im je prebacila da „zloupotrebljavaju demokratiju”. Na kraju ih je
ispratila reèima da æe ipak „kontaktirati svoje nadreðene i obavestiti ih o
njihovoj molbi”. 

Ovaj susret je u mnogo èemu bio simbolièan. To je bio susret dva razlièita
sveta. A najznaèajnije razlike ticale su se ideologije i moæi.

Ideologija ljudskih prava bila je veoma uspešno oružje u rušenju
autoritarnih režima. Graðanima se objašnjavalo da su njihove slobode
ugrožene i da se moraju pobuniti. I graðani su se pobunili. Setimo se samo
onoga što se dešavalo pod Miloševiæem. Kada su, recimo, mladiæi iz „Otpora”
osuðivani zbog lepljenja politièkih plakata, to je smatrano još jednim
dokazom nasilnosti režima. Svi smo se divili graðanskoj hrabrosti tih
mladih ljudi. A u tom divljenju, kao i u protestima zbog kršenja prava na
izražavanje politièkih uverenja, najglasnije su bile velike NVO: Fond za
humanitarno pravo, Jukom, Helsinški odbor, Beogradski centar za ljudska
prava itd. 

Da su ljudska prava, meðutim, „relativna stvar” i da su neki ljudi u tom
pogledu ipak „jednakiji” videlo se veæ u martu i aprilu 2003, tokom
vanrednog stanja. Na delu je bilo kršenje Ustava i Povelje UN o ljudskim
pravima, kao i neselektivno hapšenje desetak hiljada ljudi (bio je uhapšen
èak i direktor beogradskog Zoološkog vrta, jer je neko dojavio da je
„Legija dolazio da gleda životinje”!). Ali, to nije izazvalo gotovo nikakvu
reakciju velikih NVO. Neki od njihovih voða su èak javno objašnjavali da se
„ljudska prava ne odnose na kriminalce”! Jedino je Fond za humanitarno
pravo, još tokom vanrednog stanja, ukazao da sa ljudskim pravima nije baš
sve u savršenom redu i da policija, prilikom ispitivanja, možda koristi i
nedozvoljena sredstva. I svi su ih tada zapamtili kao svetao primer
doslednosti. 

Verovatno rukovoðeni baš ovim izdvajanjem FHP, momci iz „1389” su i
zakucali na njihova vrata. I to s razlogom. Jer zaista, mi se sa sadržinom
nekog politièkog plakata ne moramo slagati. Ali, 30 dana zatvora zbog
politièkog plakata ne zvuèi baš previše demokratski. I možda tu zaista ima
nekog problema sa ljudskim pravima? Vaciæ i drugovi su ozbiljno shvatili
ljudskopravašku prièu i došli na pravu adresu. Zašto se onda ona službenica
toliko iznenadila? 

Odgovor se krije u strukturama moæi. Svi koji su ikada pokušali neku
graðansku inicijativu znaju koliko je to teško. Možete biti zagrejani za
neku stvar koliko hoæete. Ali, bez pomoæi nekog darodavca vi ste mrtvi veæ
za par meseci. Sastanak Vaciæa i službenice bio je susret jedne takve NVO,
èiji se godišnji budžet, do sluèaja sa plakatima, verovatno raèunao u
stotinama dinara, i velike NVO, èiji se godišnji budžet raèuna u stotinama
hiljada evra. Ovi prvi jesu bili – a možda su i sad – izraz autentiène
graðanske inicijative. Ovi drugi su odavno to prestali da budu. Oni su
danas uspešno i bogato preduzeæe. Kao što su to i druge velike NVO. Èelnik
jedne takve NVO nedavno se pohvalio da mu godišnji fond iznosi 1,1 miliona
evra.

Za neke NVO herojska vremena borbe i izazova odavno su minula. Za neke pak
druge, ona su tek nastupila. Ono što je važno, meðutim, jeste da Srbija
izgradi èvrste institucije. Možda nije loše što je država pokazala da je,
èak i ako nije u pravu, jaèa od NVO „1389”. Ali, Srbija æe biti ozbiljna
država tek kada bude jaèa od svake NVO. Ukljuèiv i one u koje sada ne sme
da pošalje èak ni finansijsku inspekciju. Tada ovih 30 dana zatvora za
Radojka Ljubièiæa i njegov plakat možda više i neæe izgledati toliko
nepravedno. 

politièki analitièar 
Slobodan Antoniæ
[objavljeno: 31.05.2007.]  
 
 
 

Sent using cyberus.ca WebMail - http://www.cyberus.ca/

Одговори путем е-поште