http://www.politika.co.yu/detaljno.php?nid=19629
                                       Iza ogledala
  
JEDNOGA DANA! 
Dok njegova usta kažu „to ionako nije naše”, njegove oèi odaju da misli „to 
nije moje, baš me briga” 
                 
  Otvaranje koverte sa Ahtisarijevim planom u Srbiji je bilo praæeno jednom od 
najžešæih medijskih kampanja. Po sto puta, iz razlièitih usta i na razlièite 
naèine, mogli smo èuti tri stvari. Prvo, da treba biti realistièan, a realnost 
je takva kakva jeste i tu se ništa ne može. Drugo, da moramo gledati ono od 
èega živimo, a da emocije i mitove zaboravimo, kako nam se ne bi ponovile 
strašne devedesete. I treæe, da su naši graðani spremni da idu dalje, ali avaj, 
ima nekih politièara koji pokušavaju da zloupotrebe pitanje Kosova, pa 
podbunjuju narod, kao nekada Miloševiæ.
  Svi ovi razlozi nisu sasvim nerazboriti i svakako da javnost ima pravo da ih 
èuje. Ali zanimljivo je da ste na pojedinom medijima mogli èuti samo njih, i 
više nijedne druge. Kada èovek gleda B 92 ili èita Blic ne može a da se ne 
zapita: „Dobro, kako im samo ne dosadi? Sve jedno te isto. Što bar malo ne 
prošaraju, onako, reda radi”?
  Ipak, ne može se sporiti da je u toj unisonosti bilo i lepih primera liène 
kreativnosti. Meni se, recimo, najviše dopao nastup jednog od pripadnika 
,,zlatne” beogradske elite na B 92. On je hladnokrvno obrazlagao sve po 
uobièajenom repertoaru: „Moramo biti realistièni”, „naši graðani najviše brinu 
o standardu”, „Kosovo je ionako izgubio Miloševiæ”, bla, bla... Ali, kada mu je 
novinar postavio pitanje moguæe podele Kosova, odjednom se uzbudio. „Ne podela, 
ali korekcija granica svakako”! Jer, zamislite užasa, kosovska granica ide do 
vrha Kopaonika! Tako bi neki neoprezniji skijaš mogao da se naðe oèi u oèi sa 
„multietnièkom” i „multikulturnom” policijom Kosova. Moram reæi da sam se odmah 
i ja potresao. Ma, ko sme da kvari odmor našoj NVO eliti! Nego, da mi lepo 
trampimo Preševsku dolinu i još celo Vranje za te skijaške staze. U toj stvari 
nikako ne smemo biti realistièki! U toj stvari ne treba da gledamo od èega 
živimo! U toj stvari nije Kosovo izgubljeno još 1999!
  Da, doista mi je drag taj argument iz realistiènosti. Ali, probajte da nekom 
od pripadnika naše NVO elite zauzmete parking mesto. Jedno jedino parking 
mesto. Kažem jedno, jer se ovih dana èelnik neke od tih NVO pohvalio da mu je 
godišnji budžet 1,1 miliona evra, da ima 27 zaposlenih i 36 stalnih honoraraca. 
Za toliki budžet i za toliko zaposlenih zaista treba mnogo parking mesta. Ali, 
zamislite da ste mu zauzeli samo jedno mesto. Šta mislite, kolika je 
verovatnoæa da vam kaže: „Dobro prijatelju, biæu realistièan, šta je tu je, 
zaboravimo prošlost, nema veze ko je prvi, nema veze šta je èije, pustimo 
znake, pustimo pravo, ostani gde si i da zajedno koraèamo u evropsku 
buduænost”! A kolika je verovatnoæa da vam kaže: „Marš, bre! I ako se odmah ne 
skloniš, uzeæu dizalicu iz kola da te nauèim pameti”!
  Da, baš volim taj argument iz realistiènosti. Ne samo u onoj varijanti da „ne 
može šut s rogatim” i da je nužno pomiriti se sa jaèim zlom. Ali, moj favorit 
je ipak varijanta koja glasi: „Ma kakvo zlo, èim shvatimo da tako i treba, biæe 
nam lakše”! Jer, „to ionako nije naše”, „ko je ikada tamo bio”, „za tim žale 
samo popovi i mitomani”, „mnogo su veæi problem redovi pred stranim 
ambasadama”, „time nam samo èine uslugu” itd. Ali, kada to naš NVO elitnik 
govori, on zapravo govori o sebi. Dok njegova usta kažu „to ionako nije naše”, 
njegove oèi odaju da misli „to nije moje, baš me briga”. Dok njegova usta kažu 
„ko je ikada tamo bio”, njegove oèi kažu „ja tamo nikada nisam bio, šta se mene 
to tièe”. Dok njegova usta kažu „za tim žale samo popovi i mitomani” njegove 
oèi govore „ja ionako mrzim popove, jedna crkva više ili manje, svejedno mi 
je”. Dok njegova usta kažu „mnogo su veæi problem redovi pred stranim 
ambasadama”, njegove oèi govore „zar ja da èekam u redu zbog tog
 Kosova, do vraga s njim”! On je izjednaèio „biti moderan”, sa „misliti samo na 
sebe i misliti samo na novac”. I sada pokušava sve nas da ubedi da i mi treba 
da budemo „moderni”, pa æemo se dobro oseæati, kao i on što se dobro oseæa.
  Neko je veæ otmicu Kosova uporedio sa silovanjem. Siledžije su velike i jake, 
nesreæna devojka bi još mogla dobiti i batine ako se bude previše opirala i 
možda je stvarno bolje da se mnogo ne brani. Ali, zaboga, kako joj još povrh 
svega možete reæi: „Ma budi pametna, jesu siledžije, ali bogati su, uticajni, 
ne smeš nikako da pokvariš svoje odnose sa njima, ne smeš se žaliti. Misli na 
svoju buduænost, misli na to da treba sutra da postaneš deo njihovog bogatog i 
lepog društva. Otplaèi malo, pa se vrati. I nasmeši se – kao da ništa nije 
bilo”! Da li stvarno može da bude – „kao da ništa nije bilo”? Je li vi to 
ozbiljno mislite sa smešenjem? Da momcima ne padne na pamet još koji put da se 
zabave na slièan naèin? A šta tek da kažem o onima koji na sve to dobacuju 
nesreænici: „Ma daj, sestro, nemoj da si konzervativna, momci ti samo èine 
uslugu, ti treba da si moderna, da uživaš u seksu, a naroèito treba da uživaš 
kada se na tebi ispruži Glavni Badža, e onda naroèito moraš da
 dahæeš, stenješ i uzvikuješ – To! To! Još! Još!”.
  Da, Glavni Badža baš voli da je veliki ljubavnik. Ali, Srbijo mila, ipak, ne 
moraš zbog njega glumiti. Slobodno plaèi. I najvažnije je da ih sve zapamtiš. I 
one koji su se po tebi reðali i one koji su navijali i dobacivali. Jer, jednoga 
dana... 
  Da, da. Jednoga dana!
  Politièki analitièar

Slobodan Antoniæ
[objavljeno: 13.02.2007.]   
         pošaljite komentar | pogledajte komentare (67) 

                                
---------------------------------
Make free worldwide PC-to-PC calls. Try the new Yahoo! Canada Messenger with 
Voice

[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште