Zašto se u BiH ne isplati poslovati pošteno Obećana zemlja za lopove
Ako nekome pođe za rukom da registruje firmu na adresu Banskog dvora, onda tu mora da postoji neki dublji problem. Stoga, nekako uvjerljivije zvuči teza da je riječ o ljudima sa nepogrešivom sposobnošću procjene koga treba “podmazati” da bi se riješila dosadna papirologija i dobilo, na primjer, uvjerenje o ispunjavanju sanitarnih uslova u nepostojećem poslovnom prostoru. “Našli golu ledinu” jedan je od čestih napisa u novinama kojima se rezimira rezultat kontrole određenih poreskih obveznika, uredno registrovanih kod svih nadležnih organa Slava Govedarica -------------------------------------------------------------------------------- Zainteresovani ste da lako i brzo dođete do velikih para, beskompromisni ste i skloni prevarama svih vrsta... dođite u Bosnu i Hercegovinu i preko noći se obogatite. Sigurnost i tajnost vašeg poslovanja garantuje država. Šifra –Eldorado. Koliko je tačno kandidata iskoristilo blagodeti ove poslovne ponude od rata naovamo nikada se precizno neće saznati, jednostavno zato što kandidati nisu bili u stanju toliko izvarati državu i narod, koliko su inspekcije, sudovi i tužilaštva bili spremni (i još su uvijek) da tolerišu njihove prevare. Umjesto iz rubrike crna hronika, javnost je prve informacije o ovim biznismenima dobijala u momentu kada je dotična gospoda, sa do lakata zasukanim rukavima, «prala» poslovnu biografiju - pojavljujući se odjednom u svojstvu ponosnih vlasnika (u skladu sa zakonom registrovanih) firmica, hotelčića, restorančića, parfimerijica ... Pitanje porijekla početnog kapitala niko nije postavljao, jer su u međuvremenu naši «biznismeni» daleko dogurali u građenju reputacije «uglednih poslovnih ljudi koje ne treba posebno predstavljati». (Prim. aut. - sintagma koju je, predstavljajući se, upotrebio jedan ovdašnji tajkun poznat po tome što je svoju poslovnu imperiju stekao na nezakonit način.) Budući da se, po pravilu, protiv tih uglednih poslovnih ljudi ne podnese nijedna prijava (a ako se to i desi, sudovi ih odbacuju kao neosnovane), medijima, koji često jedini progovore o njihovoj poslovnoj prošlosti čak je uskraćena mogućnost da takve osobe nazovu pravim imenom - lopovima. Jer isti oni sudovi koji su odbacili pomenute prijave, sa zadovoljstvom će stati u odbranu časti «uglednih poslovnih ljudi», «oklevetanih» od medija i naložiti da im isplate odštetu za nanesenu duševnu bol. Imajući u vidu sve ovo, preduzetnici koji se na ovim prostorima, ipak, odluče za varijantu poštenog poslovanja uz priznavanje svih zakonskih normi, pored posjedovanja standardnih osobina koje preporučuju svi priručnici tipa «kako zaraditi prvi milion» ili «kako postati uspješan biznismen» (ambiciozan, pronicljiv, preduzimljiv...), moraju u sebi sadržavati popriličnu dozu mazohizma. Registrovanje preduzeća: Ako niste od onih koji ostanu šokirani kada im kažete da se preduzeće mora registrovati prije nego što počne da radi, a pri tome nemate konjske živce onda bolje da odustanete od pokretanja preduzeća, jer je država takve kao što ste vi «nagradila» toliko komplikovanom i dugotrajnom procedurom registracije da i u najokorjelijim poštenjačinama probudi želju da preskoče u sivu zonu poslovanja. Sva sreća da je vlast na vrijeme uvidjela taj problem i bacila se na uprošćavanje procedure. Višegodišnje izgaranje nadležnih službi i organa na ovom projektu urodilo je čudesnim plodom - danas je firmu u BiH, moguće registrovati za «ciglih» 170 dana. «Da bi se u BiH registrovalo malo ili srednje preduzeće potrebno je zadovoljiti 120 različitih propisa, bez osnivačkog uloga potrošiti između 3.000 i 4.500 KM i čekati čak do 170 dana”, saopštili su nedavno iz USAID-ovog odjeljenja SPIRA. “Podsticajno” za buduće preduzetnike i investitore, nema šta, a još podsticajnije (bez navodnika) za one koji rade na crno. Nedopustivo dugotrajnu proceduru, profesor Nikola Vukmirović, direktor Republičke agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća objašnjava na sljedeći način: “Prvo, propisa ima previše, drugo, način rješavanja zaprimljenih predmeta je zastario i treće, zadržan je mentalitet birokratije iz socijalističkog doba koji karakteriše odbojnost prema preduzetništvu. Često administracija na taj način nastoji dokazati svoju moć i značaj; štaviše, to što nekome mogu reći da nešto ne može, da nešto nije u redu sa dokumentacijom i sl. oni doživljavaju kao svojevrsnu nagradu i satisfakciju.” Iako smatra da 170 dana potrebnih za registraciju nije pravilo već da važi za ekstremne slučajeve, Vukmirović ističe i da duplo kraća procedura nema nikakvo opravdanje: “Po pravilu, ljudi koji imaju urednu dokumentaciju i koji su uporni, riješe tu papirologiju za mjesec do dva. No, u dogledno vrijeme, treba obezbijediti da se to obavi - za jedan dan.” Vukmirović ističe da se to može postići tako što bi preduzetnik na jednom mjestu u lokalnoj zajednici predao svu dokumentaciju i isti dan dobio odobrenje za rad. Zauzvrat preuzima svu odgovornost da je dokumentacija tačna, kao i date izjave, jer ako inspekcija po izlasku na teren ustanovi da ne ispunjava neki od traženih uslova bio bi kažnjen i snosio štetu, ističe Vukmirović, dodajući da ovakav sistem registracije već postoji u evropskim zemljama. (Ne)rad kontrolnih organa: Mada zvuči primamljivo, ovakav sistem, vlasnicima takozvanih fiktivnih firmi kojima je dugotrajna procedura registracije (pa makar i sa falsifikovanim ispravama) često najdugotrajnija faza u “poslovanju”, vjerovatno zvuči kao ostvarenje skrivenog sna. Naravno, pod uslovom da se zadrži postojeći način rada i dostignuti nivo korumpiranost inspekcijskih organa, a upravo je njihov (ne)rad bio sve ovo vrijeme jedan od najstimulativnijih faktora za preduzetnike koji posluju s one strane zakona da nastave sa tom praksom. Opravdanja tipa da su vlasnici fiktivnih firmi falsifikovali sve potrebne papire i uvjerenja, a treba ih na desetine (što u opštini, što u sudu i poreskoj upravi), možda bi se moglo prihvatiti u manjem broju slučajeva, ali je pomalo naivno vjerovati da su svi oni takvi eksperti za falsifikate i da je to jedini razlog što ostaju nedostupni kontrolnim organima. Ako nekome pođe za rukom da registruje firmu na adresu Banskog dvora, onda tu mora da postoji neki dublji problem. Stoga, nekako uvjerljivije zvuči teza da je riječ o ljudima sa nepogrešivom sposobnošću procjene koga treba “podmazati” da bi se riješila dosadna papirologija i dobilo, na primjer, uvjerenje o ispunjavanju sanitarnih uslova za nepostojeći poslovni prostor. “Našli golu ledinu” jedan je od čestih napisa u novinama kojima se rezimira aktivnost kontrole određenih poreskih obveznika, uredno registrovanih kod svih nadležnih organa. Možda da se sa izlaskom na teren ne čeka tako dugo ovakvi napisi ne bi bili česti, ali... No, i njih treba razumjeti, jer su ljudi previše zauzeti kontrolisanjem poštenjačina koji su sve svoje podatke uredno naveli prilikom registracije, pa ih poreski organi mogu naći u svakom momentu i ispijati im krv na slamčicu i za najmanji propust. Redovna posjeta inspekcijskih organa jedini je vid “brige” koju uredni poreski obveznici mogu da očekuju od države. Za razliku od velikih državnih firmi koje su zaslugom direktora i ostalog rukovodećeg kadra (jer su novac umjesto za poreze i doprinose usmjeravali u vlastiti biznis), postale najveći gubitnici i poreski dužnici i kojima se bez problema dugovi reprogramiraju ili oproste, manje firme i firme bez političke zaleđine i za neuporedivo manje kašnjenje u izmirivanju poreskih obaveza dobijaju poklon uvezan crvenom trakom na kojem piše poreska uprava. O pogodnostima za dobijanje povoljnijeg kredita i širenje biznisa, kao vidu državne stimulaciju i nagrade za zakonito poslovanje, nema ni govora, a da bi konkurisali za rijetka ponuđena sredstva moraju proći proceduru sličnu onoj prilikom registracije, prikupiti brdo papira, poplaćati bezbroj taksi, potrošiti vrijeme i živce i što je najvažnije ubijediti sebe da su čuda ipak moguća i da sav njihov trud neće biti uzaludan. No, u 95 odsto slučajeva –jeste. Korupcija: Dok oni teškom mukom pokušavaju da dosegnu pozitivnu nulu u poslovanju (plate obaveze prema državi i prema zaposlenima; o investicijama nema ni govora), “biznismeni” kojima je varanje države i naroda uža specijalnost bilježe poslovnu ekspanziju. Podatak koji je nedavno iznio Savjet Evrope da u BiH postoji oko četiri hiljade fiktivnih firmi, te da je u prošloj godini zbog pranja novca i drugih vrsta ekonomskog kriminala država izgubila oko pet milijardi maraka, dovoljno govori sam za sebe, no ono što zabrinjava više od tih podataka jeste broj (ne)otkrivenih i (ne)procesuiranih slučajeva. «Prema izvještaju koji je radio CARPO, a na osnovu podataka tamošnje poreske uprave u Federaciji je u 2004. godini 1.187 pravnih lica ocijenjeno kao nedostupno, fiktivno ili paralelno. To su po našoj terminologiji praktično sve fiktivne firme. U RS je istovremeno registrovano 464 nedostupnih preduzeća, 73 fiktivnih i 21 paralelno. Kada pogledate situaciju sa njihovim procesuiranjem onda ćete vidjeti da je riječ o minimalnim procentima. Tako imamo podatak da je RS udvostručila broj procesuiranih slučajeva u periodu 2002-2004, sa 22 na 44 slučaja», kaže Srđan Blagovčanin, portparol Trnasparency International BiH (TI). TI je, po njegovim riječima više puta ukazivao na to da Tužilaštvo ne radi na odgovarajući način, na što im je iz te institucije odgovoreno da je to pritisak na Tužilaštvo, te da će preduzeti mjere protiv njih. «A mi smo jednostavno uzeli brojeve i uporedili: ako je bilo 200 i nešto revizorskih izvještaja, a oni istraživali 16 i od tih 16 im na sudu 'palo' pola, onda je suvišno pričati o bilo čemu», kaže Blagovčanin dodajući da osim neefikasnog rada pravosudnih organa, rastu sive ekonomije doprinosi i izuzetno prisutna korupcija, te sprega organizovanog kriminala i politike. “U svim zemljama ima sive ekonomije, čak i u onima u kojima je dobra regulativa, samo što je tamo njen obim znatno manji. Smatra se podnošljivim ako je taj procenata od 15 do 20 odsto, no kod nas on iznosi 40 odsto. Praktično ispada da bismo i mi, poboljšanjem regulative, mogli sivu ekonomiju najmanje da prepolovimo», kaže profesor Vukmirović. No, sve dotle dok imamo regulativu koja nezakonito poslovanje čini isplativijim, dok je jednostavnije osnovati nepostojeću firmu nego firmu koja postoji i radi po zakonu, dok je god moguće registrovati novu firmu (ili više njih) unutar starog prezaduženog preduzeća, a istovremeno vam je prilikom zatvaranja firme u skladu sa zakonom potrebno da prođete proceduru jednako komplikovanu kao što je ona prilikom registracije, dok se broj otkrivenih i procesuiranih slučajeva privrednog kriminala izražava jednocifrenim procentom... od pomenute priče neće biti ništa. I neće biti sve dok ne bude ispunjen najvažniji od svih uslova - stvarna volja vlasti da pomenuto stanje promijeni, a toga jednostavno na ovim prostorima – nema. I tako dolazimo opet do poznate priče koja kaže da riba od glave smrdi. U kontekstu ove priče simptomatično je to da je jedan od rijetkih, a možda i jedini zakon koji je pomirio sve političke opcije iz različitih perioda vladanja - onaj o utvrđivanju porijekla imovine. Jednodušan stav glasi - ne treba ga usvajati. Novac je novac, makar i prljav. Kao što je i lopov - lopov, bez obzira na to kako se izjašnjava po političkoj, nacionalnoj ili vjerskoj osnovi. Saradnici u (ne)radu - A, zatvori prazni Prema podacima MUP-a, RS je zbog privrednog kriminala u 2005. godini izgubila više od 61 milion konvertibilnih maraka, a krivičnim djelima poput zloupotrebe službenog položaja, falsifikovanje novca, pronevjere, poslovne prevare, zloupotreba ovlašćenja u privredi, utaja poreza i doprinosa itd. ostvarena je protivpravna imovinska korist od 24 miliona KM. Zbog postojanja osnova sumnje da su počinili 476 krivičnih djela privrednog kriminaliteta, nadležnim tužilaštvima podneseno je 306 izvještaja protiv 537 lica i MUP će, po riječima Radovana Pejića uskoro zatražiti izvještaj od Tužilaštva dokle se stiglo u rješavanju ovih predmeta. Interesantno je da u strukturi krivičnih djela privrednog kriminaliteta u 2005. zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja ima 117, pronevjera je bilo 29, slučajeva nesavjesnog rada u službi sedam, falsifikovanja ili uništavanja isprava 31, dok je krivičnih djela utaje poreza i doprinosa ustanovljeno 13, te dva krivična djela pranja novca. Poređenje posljednjih brojeva sa brojem fiktivnih firmi koji je iznio USAID (četiri hiljade u BiH), dovoljno govori. Što se tiče zvaničnog učinka Republičkog tužilaštva RS, po riječima Obrenke Slijepčević, portparola ove institucije, u toku 2005. godine, vođene su istrage u 931 predmetu protiv 1.401 lica i od tog broja okončano je 487 istraga protiv 673 lica. Po okončanju istraga okružna tužilaštva podnijela su ukupno 391 optužnicu protiv 529 lica i one su potvrđene na sudu. U optuženjima koja su potvrđena na sudu ali još nisu presuđena, okružna tužilaštva RS predložila su da se od optuženih za počinjena krivična djela oduzme imovinska korist u ukupnom iznosu od 54.744.747,89 KM. Zašto nam onda zatvori nisu krcati privrednim kriminalcima, kao i socijalni fondovi u koje bi mogla da se usmjerava «oduzeta materijalna korist», vjerovatno nikome nije jasno. Metodologija rada fiktivnih firmi Zajednička karakteristika svih fiktivnih firmi jeste da se osnivaju s ciljem utaje poreza, a jedina razlika je u načinu njihove «registracije». U skladu sa tim poreski organi razlikuju «nedostupne», «fiktivne» i «paralelne» firme. «Fiktivno» preduzeće je ono koje je registrovano na osnovu lažnih identifikacionih isprava ili ono koje nije ni registrovano, niti mu je poreska uprava dodijelila jedinstveni identifikacioni broj. «Paralelno» preduzeće je ono koje koristi ime i identifikacioni broj drugog preduzeća koje je uredno registrovano i kojem je uredno dodijeljen jedinstveni identifikacioni broj, dok su «nedostupne» firme one koje su registrovane i kojima je dodijeljen jedinstveni identifikacioni broj, ali djelatnost ne obavljaju na registrovanoj adresi. Sva tri pojma preduzeća koja se susreću u praksi, kako ističu u Poreskoj upravi RS, imaju isti cilj - da učestvuju u platnom prometu te da preko otvorenih transakcionih računa kod poslovnih banaka vrše pologe gotovinskih novčanih sredstava i tako položena sredstva usmjeravaju prema raznim preduzećima - navodno dobavljačima. Preko tzv. fiktivnih preduzeća prikazuje se promet robe koji, u stvari, nije ni postojao, a simulira se ispunjenje uslova za prodaju robe bez obračunavanja poreza na promet - žiralno plaćanje, odnosno bezgotovinsko plaćanje. Navedena preduzeća pojavljuju se kao kupci robe od raznih dobavljača i prikazuju promet robe, a da do stvarnog prometa robe nije ni došlo. U praksi se najčešće pojavljuju dva oblika ovakvog prometa. U prvom slučaju preduzeće je izvršilo promet robe za krajnju potrošnju na koju je obavezno da obračuna i plati porez na promet, no ono takav promet u svojim poslovnim knjigama prikazuje kao prodaju na veliko tzv. fiktivnim preduzećima na koja prenosi obavezu plaćanja poreza (u stvari ne plaća svoju obavezu). Drugi slučaj je kada kupac - fiktivno preduzeće, nabavi robu od dobavljača za neko treće preduzeće koje je stvarno izvršilo promet robe namijenjen krajnjoj potrošnji i koje je trebalo da obračuna i plati porez na promet. Na taj način dobavljač se dovodi u zabludu, a stvarni obveznik poreza pa promet je sakriven. Fiktivne firme i PDV Uvođenjem sistema PDV-a, kako ističu u Poreskoj upravi RS, sam broj tzv. fiktivnih firmi, neminovno će se smanjiti budući da svako plaća svoj porez, pa se neće moći prebacivati poreska obaveza na kupca. «Međutim, kad je prestala mogućnost prebacivanja poreske obaveze na kupca za robu koja je nabavljena preko ilegalnih kanala, odnosno za proizvodnju koja nije evidentirana u poslovne knjige radi legalizacije robe pojavljivaće se lažni dobavljači što je suprotno od pojave u sistemu poreza na promet kada su se pojavljivali lažni, tzv. fiktivni kupci», ističu u PU. http://www.novireporter.com/look/reporter/nr_article.tpl?IdLanguage=11&IdPublication=2&NrIssue=155&NrSection=5&NrArticle=1655 Yahoo! Groups Links <*> To visit your group on the web, go to: http://groups.yahoo.com/group/SrpskaInformativnaMreza/ <*> To unsubscribe from this group, send an email to: [EMAIL PROTECTED] <*> Your use of Yahoo! Groups is subject to: http://docs.yahoo.com/info/terms/
