Dok se u Srbiji traži grob vođe četničkog pokreta, njegov lik osvanuo na živopisu u voždovačkoj crkvi

Đeneral Draža Mihailović na fresci

Uz četničkog komandanta, na freskopopisu su i Tesla, Pupin, Mokranjac... Hteli smo da pokažemo nepoznatu činjenicu našem narodu šta je to nebeska Srbija. To nije nekrofilija, kaže starešina crkve

Voždovačka crkva Svetog kralja Vladimira, u naselju Medaković, u borovoj šumi. Desno od vrata, u priprati crkve, sveže urađen freskopis. Kompozicija naslovljena kao "Nebeska Srbija" prikazuje patrijarhe, arhijereje, sveštenike i monahe. Stoje oko časnoga prestola na molitvi. Na suprotnom zidu oko Hrama Svetog Save okupljeni vladari i znameniti Srbi. Iznad njih Hristos. U prvom redu, po sredini kompozicije, mala Milica Rakić, poginula na noši tokom bombardovanja NATO pakta. U četvrtom redu Nikola Tesla. Između Mokranjca i Mihajla Pupina u trećem redu - đeneral Draža Mihailović!

- Ideja je moja - ponosno kaže otac Jovan Blagojević, starešina crkve. Freskopis su, podvlači, počeli 9. maja 2003, a završili ga, simbolički, 9. marta ove godine. Stručni saradnik bio profesor vizantolog Dragan Vojvodić, a protomajstor Aleksandar Živadinović.

- Hteli smo da pokažemo nedovoljno poznatu činjenicu našem narodu - šta je nebeska Srbija. To nije neka nekrofilija. To su naši znameniti ljudi. Jedni kažu da ne mogu biti na fresci ako nisu svetitelji. A ja im kažem da su svi oni pripadali crkvi. Ni car Dušan nije svetitelj, pa je prikazan u crkvi - veli otac Jovan.

Samo malo niže od crkve, u Šumicama, te večeri održana je tribina povodom 60 godina od streljanja đenerala Mihailovića. Ravnogorke su bile jednobrazne. Sve tri dugokose plavuše, sve tri u tesnim farmerkama, a jedna na štiklama. Delile letke: "Srbijo, gde je? " i "Otkrijmo đeneralov grob". Uz vrata Sportsko-kulturnog centra "Šumice" špalir od dečaka i devojčica u srpskim narodnim nošnjama. U holu desetine zapanjenih gostiju na otvaranju prve izložbe dvanaestogodišnje Tamare Šekularac. Došli na izložbu talentovane klinke i upali pravo među ravnogorce, voždovačke. Stigo i Dražin unuk Vojislav, ode u salu. A u sali đeneralov portret, nacrtan, okačen na bini, oni u narodnim nošnjama stali s jedne i druge strane i tako stajali sat i po.

Posle im konferansije Goran Sultanović rekao: Je l' izdržaste, mučenici?
Tu i pop Brana Radosavljević, pozvan da blagoslovi skup. Ustao pop Brana iz prvog reda, desno od njega Milena Božović, majka Giškina sa cegerom punim kalendara sa sinovljevim likom za 2006. godinu, crvene boje. Otac Brana treb'o samo da blagoslovi, al' uzo banku. Deca da ne idu u "Ameriku, čemeriku", podvukao, "lukaviji satana od Tita stigao sa Zapada".

- Ne treba mi takva demokratija zapadnih satana gde mogu dva muškarca da se venčaju - rekao sveti otac, a sala oduševljena.

Setio se i svadbe.
- Otac moje popadije bio domaćin. Ja '75. stigao u Beograd, počeo da pravim kuću u Kaluđerici. Rade moji Valjevci kuću, popadija kuva ručak, ja dolazim s Centralnog groblja kolima. Napravili prizemlje, potkrovlje, ali popadija kao svaka žena-nije bila za potkrovlje. Priča mi to u kolima, ja rek'o nemoj, ženo, napraviću sudar. Bi po mom. Napravim to potkrovlje. Odem posle kod popadijinog oca, srpskog domaćina. Pričam mu da ona nije htela potkrovlje, a on meni kaže: Ti si kriv. Bi mi neprijatno, ja se izmakoh. Veli otac, srpski domaćin: Nema kuće gde žena komanduje! - pričao tako otac Brana, svi mislili da su došli na tribinu o 60 godina ubistva Draže, ono počelo o popadiji i potkrovlju. Onda se neko seti. To on o Dani Drašković. Mora da je to. Jer tribinu organizova SDPO, otcepljeni deo SPO-a. Aplauz. Blagoslovio na kraju, i što bi se reklo, prešao na temu. Usledilo pozdravno pismo Giškine majke, koja zbog bolesti nije mogla da govori, ali pročitao ga glumac Sultanović. Zamolila sve koji su "poniženi napustili SPO zbog reketaša da se vrate na izvorni put".

- Dosta je bilo žena reketaša i onih koji su na krvi mog Đorđa i drugih napravili novac i karijere - napisala u pismu. Onda ustala iz prvog reda i objasnila: ovog ovde (Voju Mihailovića) sam je Bog poslao". Voja napravio stidljivi smešak, usred "sofre" posred bine.

U trećem redu Luka Karadžić, brat Radovanov. Pažljivo sluša reči Radovana Kalabića koji je pričao o đeneralu kao simbolu kompletnog srpskog stradanja i savezničke izdaje.

- Sve do '44. godine đeneral i njegova vojska bili su suvereni politički i vojni vladari Srbije. Onda su nas takozvani saveznici bombardovali i to na Vaskrs. Krenuli su potom u bombardovanje drugih uporišta đeneralove vojske. Obratite pažnju na datume, Nikšić na Cveti, Podgorica na Đurđevdan. Istoričari su dugo godina falsifikovali motive bombardovanja. Tada je poginulo više Srba nego 6. aprila. Nema u istoriji naroda koji 60 godina traži da se otkrije beleg njegovog heroja. Grešni smo kolektivno dok taj grob ne pronađemo i opojemo. Da mladi ljudi mogu ići na hodočašće. Cilj komunista je bio da skrivanjem Dražinog groba učine ono što su hteli Turci spaljivanjem moštiju Svetog Save na Vračaru. Ubili su ga na isti dan kad je pobijena ruska carska porodica Romanov - rekao je Kalabić. Inicijativu posle obrazložio "biološki i genetski naslednik Dražin", unuk Vojislav. Rekao da SDPO u parlamentu pokreće inicijativu da se otkriju zemni ostaci "legendarnog đenerala, mog dede".

- Hoćemo da nateramo državu da to uradi. Nećemo više da molimo, nego da zahtevamo da se otvore arhivi i da napokon saznamo istinu ove godine - rekao je Vojislav. Posle, ispred sale, debatovali gde bi mogao da bude đeneralov grob. Da li u Lisičjem jarku ili na Adi Ciganliji. Neko se setio da je od svedoka Dražinog streljanja samo jedan među živima. Josip Manolić. Pisaće, kažu, hrvatskom predsedniku Mesiću da ga "pritera uza zid". A otac Brana hvalio "kolegu oca Jovana".
- Stavio Čiču na fresku. Tu mu je i mesto!

Dragoljub Petrović



http://www.glas-javnosti.co.yu/






YAHOO! GROUPS LINKS




Одговори путем е-поште