Holmec nije jedino mesto pogubljenja. Jedno od njih je kofje kod Kopra gde je trojici vojnika pucano u glavu, otpozadi, u potiljak. Na glavu su im stavljeni neki lemovi, da bi se prikrila očigledna egzekucija, kae Neva Miklavčič-Predan
Milan Kučan nije nimalo siguran ta je rekao o slučaju Holmec, kao svedok na suđenju Slobodanu Miloeviću u Hagu. Ne seća se vie ni da li je uopte govorio o trojici ustreljenih pripadnika JNA 28. juna 1991. na tom graničnom prelazu. Neva Miklavčič-Predan, predsednica Helsinkog monitora Slovenije, kazala bi da se Kučan uspaničio. Ali, nije teko proveriti ta je rečeno u Tribunalu. Na njihovom sajtu (njnjnj.un.org/ictd), u transkriptu od 21. maja 2003. na stranicama 20933. i 20934. moe da se pročita da je nekadanji predsednik Slovenije prvo izjavio da su slučaj Holmec i svi ostali slučajevi koji su pomenuti u beloj knjizi ispitani, i da nema reči o tome da su civili ili ratni zarobljenici bili streljani (str. 20933). Kada mu je Slobodan Miloević dao dokumenta Okrunog suda u Kopru, Helsinkog monitora Slovenije, Veća dravnog tuilatva u Mariboru, kao i obdukcione zapise za tri pripadnika JNA koji su ubijeni, Kučan je demantovao samoga sebe, i posle nekoliko minuta priznao: Ja sam tvrdio da ti vojnici i civili nisu bili streljani kao ratni zarobljenici. Međutim, naalost, bili su, vojnici su zaista streljani. (str. 20934) Tako pie.
Istina je da se u transkriptu nigde ne spominje snimak austrijske televizije ORF, na kojem se vide vojnici JNA, dim, podignut beli čarav (glas austrijskog komentatora sa snimka: Vojnici se predaju), a odmah zatim se čuje rafal (komentator: Uzalud). Pripadnici JNA na karauli Holmec padaju. Iskusni vojnici bi rekli, ko pokoeni, od rafala. Taj snimak ipak, nije bio među dokumentima koje je sudija Ričard Mej zatraio od Slobodana Miloevića na uvid, niti je taj snimak ikad puten u Hagu, tvrdi Anton Nikiforov, novi portparol Hakog tribunala, u razgovoru za NIN. Mi taj snimak nikad nismo videli, demantuje Nikiforov da je Kučan promenio izjavu na Sudu poto je video snimak, kako je prvo napisao dnevnik Blic (3. april), pa posle preneli slovenački mediji.
Holmec vs. Merkator: Onda je otpočeo novi srpsko-slovenački medijski rat. Iz dana u dan javljaju se novi svedoci i učesnici sukoba na slovenačkom graničnom prelazu koji su ubeđeni da na snimku austrijske televizije ne mogu biti pokojni regruti JNA Zoran Jeić, Goran Maletić i Antonije imunović, kako to sa sigurnoću tvrdi direktorka slovenačkog Helsinkog odbora za ljudska prava. Jer, poseduje, kako kae, krivične spise sa fotografijama, imenima, obdukcionim nalazima... Licitira se tako, ovih dana imenima poginulih vojnika. Roditelji pokojnih mladića, kojima niko i nikad nije zvanično saoptio ta se tačno dogodilo sa njihovim sinovima, ponovo proivljavaju svoju tragediju posle 15 godina. Otac Zoranov, Milan Jeić iz Sakula, okolina Opova, za NIN je uspeo da kae samo: Nema anse da mi neko uđe u dvorite. Svega mi je dosta.
Tuilatvo za ratne zločine u Beogradu već godinu i po dana radi na slučaju Holmec. Srpska medijska vriska o snimku ORF TV počela je, međutim, zbog procesa: Slovenija protiv Neve Miklavčič-Predan. Ona je tuena za klevetu zbog tvrdnje da su 1991. slovenački vojnici počinili ratni zločin u sukobu sa pripadnicima JNA, te da je snimak sa Holmeca (prvi put prikazan 1999. na slovenačkoj televiziji TV Pop, p.a.) prvi dokumentovani ratni zločin u bivoj Jugoslaviji. Prvo ročite je bilo 4. aprila.
Zato, nisu ba bili usamljeni poznavaoci ratnih i ekonomskih prilika kod nas koji su odmah pitali: Zato sad Holmec? Zato je Tuilatvo za ratne zločine to ba sad aktuelizovalo? A ne recimo slučaj Bjelovar ili Koranski most, koji su usmereni prema Hrvatskoj? Janez Jana se protivi da Merkator upadne u ake Mikoviću i Beku, koje je opet, srpska vlada zduno podrala u novom projektu, pa postoje i takve ideje da je slučaj lansiran da bi se Jana smekao. Premijer Jana je u to vreme bio slovenački ministar odbrane, pa bi, moda, mogao neko da ga prozove po komandnoj odgovornosti za 47 ubijenih pripadnika JNA od 27. juna do 7. jula, koliko su trajali sukobi u Sloveniji? Neva Miklavčič, međutim, ne vidi zato bi Janez Jana odgovarao pre Milana Kučana, koji je tada bio predsednik Slovenije. I, kako je kazala na pres-konferenciji u Beogradu (11. aprila) kad je neko od novinara upitao ko je kriv za ubistvo vojnika na Holmecu: Kao to je Miloević sedeo u Hagu, tako i mi imamo predsednika. I, Neva Miklavčič iskreno veruje da će Tribunal u Hagu reagovati na spisak od 29 primera u kojima je slovenačka teritorijalna odbrana krila ratno pravo tokom sukoba sa JNA juna i jula 1991. godine. Jedan od njih je i zločin u mestu kofje, kod Kopra. Gospođa Miklavčič-Predan kae za NIN da HMS poseduje obdukcione nalaze trojice vojnika kojima je pucano u glavu, otpozadi, u potiljak. Na glavu su im stavljeni neki lemovi, da bi se prikrila očigledna egzekucija.
Individualno-sistematski: Komandna odgovornost prvih Slovenaca je, ipak, daleko. Zapravo, nedostina. Jer, sva je prilika da će Haki tribunal ostati neumoljiv. Posao u Hagu je, to se podizanja optunica tiče, zavren. U decembru 2004. su potpisane poslednje optunice.
Nikiforov objanjava za NIN, jo jednom demantujući da je govorio o malim i velikim zločinima: Međunarodni tribunal je nadlean za najozbiljnije zločine i najvie nivoe odgovornosti. Pred očima Tuilatva se događalo toliko masovnih zločina da smo morali da napravimo prioritete, u skladu sa naim resursima, u skladu sa onim to smo mogli da uradimo fizički i ljudski, u skladu sa vremenom koje smo imali na raspolaganju. Optuili smo svega 161 lice za ratne zločine, to je jako malo. Po naoj skromnoj proceni 7000 ljudi bi moglo biti optueno za ratne zločine. Rezultat je takav, kakav je. Radimo na zločinima koji su se dogodili na irokom prostoru i sistematski, na oruanim sukobima i napadima čija su posledica zločini nad zatićenim grupama, dakle civilima ili zatvorenicima. Mora se uvek napraviti razlika između sistematski i planski izvrenih slučajeva, i individualnih slučajeva ratnih zločina.
Beogradski advokat Toma Fila podseća da se pod sistematski izvrenim slučajevima smatraju oni u kojima je iznad deset ubijenih: Ovde je vie od 40 mrtvih vojnika. O tome smo raspravljali kad je bilo reči o Vukovaru. Tada mi je rečeno da je sve vie od deset ubijenih sistematsko. Kad je reč o vojnicima JNA, tu se radilo o zajedničkom planu likvidacije vojnika JNA, pa ne moraju oni biti na istom mestu svi poubijani. Dvojica ovde, petorica onde, deset tamo, kako smo mi govorili za hrvatske zločine.
Nikiforov na ovaj komentar odgovara kratko: Sad je reč o snimku sa Holmeca, i govorim o njemu kao individualnom slučaju, a ne o svih 47, koliko je bilo rtava na strani JNA u Sloveniji. Sva pitanja koja smo dobili dosad ticala su se trake sa Holmeca.
I da, naravno, v. d. portparola Karle del Ponte za NIN ponavlja da Tribunal nikada nije istraivao slučaj Holmec. To je posao nacionalnih pravosuđa na teritoriji bive Jugoslavije i pitanje njihove neminovne saradnje.
Međutim, tu je problem i nastao zato to je za Sloveniju slučaj Holmec zavren. Pa je, posle svega, premijer Jana samo izrazio aljenje zato to je ponovo zloupotrebljen događaj u vreme oslobađanja graničnog prelaza Holmec 1991.
Tuilatvo za ratne zločine u Beogradu zasad prikuplja dokaze, informacije, podatke sa vie strana, da bi utvrdilo da li se ratni zločin uopte dogodio. E, onda bi trebalo da utvrde ko su potencijalni osumnjičeni, kao izvrioci zločina. I nisu jo kontaktirali sa slovenačkim tuilatvom. Tek kad prikupe dokaze, obratiće se Dravnom tuilatvu Slovenije. Upoznali bismo ih sa materijalom koji smo prikupili. Traili bismo im da se izjasne ukoliko ele da im ustupimo dokaze, za potrebe eventualnog postupka koji bi oni tamo pokrenuli.
Advokat Fila ne veruje da je moguće da se takav proces sprovede u Sloveniji. Slovenija je članica NATO-a. Ni u snu ne moe da se dogodi da Haki tribunal pokua da natera članicu NATO-a da pokrene postupak u slučaju Holmec. Onda bi morali da kau da među svojim članicama imaju i onu koja je odgovorna za ratni zločin, a to neće moći.
Ljubodrag Stojadinović, komentator lista Politika, kae da ako Slovenija to neće da prizna, a taj zločin priznaju neke nevladine organizacije i Milan Kučan, onda to znači da se Slovenija solidarie sa tim zločinom. To je vrlo opasan presedan. Oni onda pokazuju kako je zločin legitiman da se dođe do dravne nezavisnosti. Oni priznaju da je njihov pionirski poduhvat u zločinima bio ispravan. I da njihova drava tako počinje i da deela i nevinost nemaju nita zajedničko.
A Hrvatska? Sa slučajem Holmec pokrenuto je i pitanje nekih drugih zločina nad vojnicima JNA u bivoj Jugoslaviji. Kao to su slučajevi kasarne u Bjelovaru i Koranskog mosta.
U Bjelovaru, 1991. godine, napadnuta je kasarna JNA, zarobljen je pukovnik Rajko Kovačević, zarobljena su tri oficira i pet vojnika, i svi su oni skinuti u gaće i majice, i streljani. I tu postoji filmski snimak. Kad je otac pukovnika Kovačevića trebalo da dobije odlikovanje, za herojstvo sina koji je bio komandant kasarne, odbio je da primi orden dok ne vidi kako mu se sin ponaao. Kad je video da mu je sin herojski branio kasarnu, da je zarobljen i streljan, onda je primio orden.
I u slučaju Koranskog mosta u Karlovcu, zarobljeni su i pobijeni rezervisti JNA, opet 1991. godine. Semina Lončar, predsednica Centra za demokraciju u Splitu, kae za NIN da se ovaj slučaj već treći put vraća na prvostepeni sud. Mi nismo zadovoljni postupkom koji vodi Karlovački sud, i simptomatično je zato taj sud nije izuzet, kao to je to traila druga strana, zastupnik optunice je traio izuzeće tog suda. Opta politička klima i samo sudsko veće, i klima u sudnici i oko sudnice je nacionalistički obojena, netrpeljivost prema srpskim građanima i pripadnicima JNA je ogromna. I zato ona utiče na sam ishod postupka, kae gospođa Lončar, koja veruje da su nevladine organizacije i odbori za demokratiju i ljudska prava sada potrebni i Hrvatskoj i Sloveniji i njihovim dravnim tuiocima jer su oni jedini dokaz da su to pravne drave. Potrebni smo i da vide koliko znamo, kako bi nas sprečili na vreme.
Slučaj u bjelovarskoj kasarni je tek načet, istrauje se, kao uostalom i svi ostali slučajevi zločina nad vojnicima nekadanje jugoslovenske armije. U Tuilatvu za ratne zločine u Beogradu kau da su ovi hrvatski slučajevi u pretkrivičnom postupku.
Gospođa Lončar najavljuje da će Centar za demokraciju u Splitu podići tubu protiv Milana Kučana zato to je pomagao uvoz oruja u Bosnu i Hercegovinu, preko Slovenije. U to vreme je, kae Lončareva, vladao embargo. A Slovenija kao nezavisna drava nije smela prodavati oruje Bosni i Hercegovini. Ona zaključuje: Postoji i dokument u Hakom sudu, koji je pokazao na suđenju Miloević, u kojem se vidi da Alija Izetbegović naručuje za milion i est stotina hiljada maraka oruje. Ako je Karlos Menem, bivi argentinski predsednik, procesuiran zato to nije potovao embargo i isporučivao Hrvatskoj oruje, zato Kučan ne bi bio procesuiran za isto krivično delo.
Mnogo je zločina koji su ostali nereeni. Uzalud se na slovenačkom kae zaman.
Ljubodrag Stojadinović, pukovnik u penziji Rat glinenih golubova Prvo su oborili helikopter u Ljubljani. Pilot koji je poginuo bio je Slovenac. Oborili su ga ručnim raketnim bacačem Jugoslovenska narodna armija je bila jedina vojna sila na celoj teritoriji tadanje SFRJ. Slovenija je, te 1991, bila jo uvek republika u okviru SFRJ. Nije bila međunarodno priznata. A svaki otpor jedinica, u to vreme, mogao je da se računa kao pobuna protiv regularne vojske. Rat nije počeo zato to je SFRJ htela da stavi Sloveniju pod kontrolu, nego zato to je tadanji premijer savezne vlade Ante Marković traio da vojska zaposedne granične prelaze kako bi carinska sluba SFRJ mogla da radi svoj posao. A sve zato to su Slovenci, odnosno njihovi teritorijalci, skinuli sve oznake SFRJ i stavili slovenačke, pa savezna vlada SFRJ nije mogla da kontrolie carinsku slubu za koju je bila nadlena. Veljko Kadijević je bio savezni sekretar za narodnu odbranu, a načelnik Generaltaba je bio Blagoje Adić. Zamenik saveznog sekretara Stane Brovet. Ljubodrag Stojadinović, komentator lista Politika, kae: Na osnovu naeg saznanja operaciju su planirali Blagoje Adić i Milan Ruinovski, Makedonac, general, koji je bio načelnik operativnog sektora. Oni su poslali jedan odred od 2020 ljudi, jedinicu koja je formirana ad hok. Mislim da su oni imali ideju da će to biti jedna udobna etnja, ti generali, vojna elita koja je po mojoj oceni i tad i sad bila diletantska, lakoma, nesposobna, korumpirana. Verovali su da će vojnici dakle izaći na granicu i tamo zaposesti te karaule koje nisu bile pod kontrolom vojske, i granične prelaze koji su trebali da budu pod kontrolom savezne uprave carina. Međutim, odmah je počeo otpor TO. Prvo su oborili helikopter u Ljubljani. Pilot koji je poginuo bio je Slovenac. Oborili su ga ručnim raketnim bacačem. Na kraju prvog dana, na pres-konferenciji, koju je drao Gvero, kasnije Marko Negovanović govorili su da je JNA zavrila zadatak. Međutim, trećeg i četvrtog dana počeli su problemi. Jedinice vojske su bile bez logističke podrke, opkoljene na svim karaulama, počelo je unitavanje ljudi, predaja čitavih jedinica koje su bile male, neobučene, vojnici bez obuke, svečane obaveze, praktično regruti, poslati kao glineni golubovi... Stojadinović zaključuje: Dobijali smo tada podatke da su mnogi vojnici izloeni strahovitim maltretiranjima, ubijani i kad su se predali. Vojnicima koji su legli na asfalt, posle komande teritorijalaca, pucano je u glavu. Bilo je takvih svedočenja. Pretpostavljam da postoje dokumenta u vojnom sudu o tome. Slovenačke smernice Slovenački liberali optuuju Janeza Drnoveka da je kao tadanji komandant JNA marta 1991. pustio tenkove na beogradske demonstrante i demokratsku snagu Srbije Slovenačka Liberalna stranka je, pre neki dan, poslala hakoj tuiteljki Karli del Ponte, dugo skrivani dokument Smernice za eliminisanje vanrednih prilika Janeza Drnoveka. Reč je o tajnom dokumentu objavljenom 28. jula 1989. u poverljivom glasilu Slubenog lista broj 32, koji je potpisao Janez Drnovek, kao tadanji predsednik predsednitva SFRJ. Pa se vanparlamentarna Liberalna stranka setila da, posle 13 godina, u pismu Del Ponteovoj optui sadanjeg predsednika Slovenije Janeza Drnoveka za ratne zločine i genocid na teritoriji bive Jugoslavije. Smernice su, pie u pismu, bile pravni temelj za koncentracione logore u Srebrenici, na Manjači i drugde i za sve počinjene ratne grozote u njima i van njih. Dočekali smo i da slovenački liberali Drnoveka optue i da je kao tadanji komandant JNA marta 1991. pustio tenkove na beogradske demonstrante i demokratsku snagu Srbije. I ne samo to. Predsednik liberala Vitomir Gros je amnestirao Slobodana Miloevića, jer je samo radio ono to mu je Drnovek naređivao. Ostaje ipak nejasno, zato su slovenački liberali ba sad odlučili da alju ovaj dokument u Hag? Zato su čekali 13 godina da se obrate Hakom tuilatvu, ako je već i sam Gros rekao da se taj dokument naao u slovenačkom parlamentu jo 1992, a Haki tribunal je osnovan 1993? U najmanju ruku, neobično je njihovo objanjenje da slovenačke institucije nisu smele da reaguju, a sami liberali su se bojali da ne budu optueni za pijunau. |
Zora Latinović
Krvavo doba nevinosti
http://www.nin.co.yu/index.php?s=free&a=2885&rid=3&id=5959
YAHOO! GROUPS LINKS
- Visit your group "SrpskaInformativnaMreza" on the web.
- To unsubscribe from this group, send an email to:
[EMAIL PROTECTED]
- Your use of Yahoo! Groups is subject to the Yahoo! Terms of Service.