http://www.pcnen.cg.yu/drugi/index.php?a=show&vid=12987
 
PCNEN
 
Drugi pisu
 
30.novembar, 2005.
 

Nisam mogao da uhapsim Karadzica
Pise: Vecernje Novosti

(Od stalnog dopisnika VASINGTON)

Gospodin Holbruk ne zna o cemu govori. Moja naredjenja su bila vrlo specificna i glasila su: “Ako bilo ko od mojih trupa dodje u kontakt sa optuzenim za ratne zlocine treba da ga zadrzi i prebaci u Hag”. Bilo mi je zabranjeno da tragam za optuzenima.

Americki admiral Lejton Smit, od 1994. do 1996. godine glavnokomandujuci zdruzenih snaga za Jugoistocnu Evropu i komandant IFOR - snaga NATO u Bosni, ovako je za “Novosti” prokomentarisao nedavnu izjavu “arhitekte Dejtonskog sporazuma” Ricarda Holbruka koji je izjavio da je najveci neuspeh u protekloj deceniji to sto nije uhvacen Karadzic. Za taj propust je optuzio admirala Smita, tvrdeci da je on to “jednostavno odbio da ucini”.

- Nisam imao snage osposobljene za to. Moje snage nisu bile trenirane za takvu vrstu policijskih operacija. Nas zadatak je bio da obezbedimo sigurno okruzenje u Bosni i da omogucimo bivsim zaracenim stranama da postignu mirno resenje. Dok su s jedne strane vrsili pritisak na mene da krenem za tim ljudima, s druge strane mi je bilo receno da ne upotrebljavam svoje snage za to.

HOLBRUK IZMISLjA

Ko vam je govorio da ne upotrebljavate svoje snage za to?
- Nisam imao ovlascenje da uhapsim te ljude. Imao sam ovlascenje da ih zadrzim ukoliko dodjem u kontakt sa njima tokom normalnih duznosti. Takvo naredjenje sam dobio od svog sefa, generala Dzordza Dzalvana. To naredjenje je bilo jasno, i ja sam ga sledio. Secam se da sam govorio i svom sefu generalu Dzalvanu i generalnom sekretaru NATO Solani, da vojno rukovodstvo sledi naredjenja politickih lidera. Tako zapadna vojska funkcionise. Rekao sam: “Ako zelite da uhapsim optuzene za ratne zlocine, naredite mi da to uradim, dajte mi snage sa kojima mogu da sprovedem ta naredjenja, dozvolite mi da to ucinim, ali shvatite da ce biti posledica koje nece biti tako pozitivne”.

Holbruk kaze da nije tacno da niste bili ovlasceni za hapsenje Karadzica, da ste “iz krajnje cudnih razloga” rekli da to necete da radite. Da li je u pravu?
- Gospodin u potpunosti i u celini nema pravo!

Da li ste se bojali da nemate dovoljno snaga za to, da ce biti zrtava?
- Ne, to nema nikakve veze sa tim!

Holbruk tvrdi i da je “propustena istorijska prilika (za hapsenje) dok je Karadzicev zeleni mercedes bio parkiran ispred njegove kancelarije na Palama”. Pored toga, Holbruk Vam je svojevremeno prebacivao, pozivajuci se na tvrdnje “Vasington posta”, da je Karadzic prosao nekoliko americkih rampi za proveru, bez problema. Da li je to tacno?
- Izvestac “Vasington posta” je tvrdio da je Karadzic u velikoj limuzini i u karavanu vozila prosao nekoliko americkih rampi za proveru izmedju Pala i Banjaluke, i da smo mi to ignorisali. Prvo, onaj ko je pisao taj tekst nije bio licno svedok toga, vec je preuzeo iskaz Srbina koji je imao sve razloge da laze, da se podsmeva, jer je to bio pocetak procesa. Sasvim je moguce da je Karadzic putovao od Pala do Banjaluke, ali vam apsolutno garantujem da nije prosao kroz americke rampe. Pre svega, mi nismo imali rampe na tom putu, jer nas posao nije bio da ih postavljamo, vec da omogucimo slobodu kretanja. Potpuno sam uveren da bi bilo koji pripadnik mojih trupa, da je video Karadzica, uhapsio ga kao sto je bilo naredjeno. Interesantno, gospodin Holbruk je taj incident pokusao da upotrebi kao dogadjaj. A tog dogadjaja nije bilo.

NISAM IH SREO

U cemu je problem izmedju Vas i gospodina Holbruka?
- To treba da pitate gospodina Holbruka.

Kakav je bio vas odnos tada i kasnije?
- Nije bio bas sasvim prijatan. Gospodin Holbruk je mislio da radim za njega. A ja sam mu stalno ponavljao da imam svog sefa i da je to general Dzordz Dzalvan. I da ako nesto zeli da mi naredi treba da ide kod generala Dzalvana, i da cu ja biti vise nego srecan da ispunim njegova naredjenja. Moj sef je bio vrlo eksplicitan: “Dobijaces naredjenja od mene”. I to sam rekao gospodinu Holbruk, ali on to nije mogao da shvati.

Da li ste ikad sreli Karadzica, Mladica?
- Nikad nisam video, ili se ikad sastao, sa bilo kim od njih. Da jesam, uhapsio bih ih, jer sam uvek sa sobom imao ljude koji su mogli to da izvedu.

U nekim tekstovima iz tog vremena se pominje da ste bili ometani od Francuza i Britanaca. Ima li istine u tome?
- Ne mislim da je to tacno. Imali smo snage iz 35 zemalja. Sve one su odgovarale svojim vojnim i civilnim rukovodstvima. Neki od njih su bili malo agresivniji u brizi o svojim duznostima od drugih. Ali, ne mogu da kazem da su Francuzi, ili Britanci, ometali moju misiju. Mislim da su mi pomagali i uzivao sam radeci sa njima.

Kakvo je Vase saznanje o dogadjajima u Srebrenici?
- Znali smo da je u toku napad na Srebrencu. Stacionirali smo avione uz granicu kako bismo bili spremni da odgovorimo na bilo koji poziv za blisku vazdusnu podrsku. Imali smo sve neophodne snage da to izvedu kada je zahtevana inicijalna vazdusna podrska. Nije nam bilo dozvoljeno da udjemo, jer taj zahtev nisu usvojile vise vlasti. Kada smo pozvani da udjemo, nase snage su odgovorile, ali kada smo dosli, bilo je suvise kasno da vazdusne snage bilo sta ucine.

Penzioni ste ranije nego sto je predvidjeno. Zbog cega?
- Nisam se ranije penzionisao. Trazio sam da se penzionisem januara, ili februara 1996. godine zbog rotacije. Bilo je oficira koji su cekali na red da dobiju “cetiri zvezdice”, ali nisu mogli dok sam ja i drugi bili tu. Dobrovoljno sam se penzionisao septembra-ktobra 1996. godine kako bih omogucio nekolicini oficira da dobiju unapredjenje.

Kazete da to nema nikakve veze sa onim sto se desavalo u Bosni?
- Nema nikakve veze sa tim!



YAHOO! GROUPS LINKS




Одговори путем е-поште