Zapisnici iz '92:
Trka sa Hagom
Pitanje je ko će biti brži: sarajevsko ili haško
tužilaštvo. Ukoliko se desi ovo drugo, vrata ševeningenskog pritvora, dosad samo
odškrinuta, otvoriće se širom i za one koji su vedrili i oblačili po ratnom
Predsjedništvu BiH
Zoran Žuža
Kada je tužilac Kantonalnog suda u Sarajevu Muhamed Bisić prošle
srijede saopštio da će predratnom kriminalcu i ratnom komandantu sarajevske 9.
brdske (kasnije 109) brigade Ramizu Delaliću Ćeli zbog "površno vođene istrage"
ponovo biti suđeno za ubistvo srpskog svata Nikole Gardovića na Baščaršiji prvog
marta 1992. godine, postalo je potpuno jasno da će vlasti Alijanse za promjene
primijeniti recept koji je za prikrivanje zločina mnogo puta tokom rata koristio
njihov "ratni predsjednik" Alija Izetbegović.
Plan je vrlo jasan: Ćelo nije uhapšen, on je praktično sklonjen u
zenički (a ne u sarajevski) zatvor, daleko od očiju i ušiju javnosti i, što je
mnogo važnije, od mikrofona bezobrazno radoznalih medija željnih da saznaju više
o ulozi ratnih bošnjačkih lidera.
Istorija se, samo suptilnije, ponavlja: novo suđenje Delaliću u
miru i bezobzirna likvidacija Mušana Topalovića Cace u ratu po naređenju
"njegovog dede" Alije Izetbegovića svode se, u osnovi, na nastojanje vlasti u
Sarajevu da preduprijede haške istražioce i ratne zločine nad nemuslimanskim
civilima - sistemski vršene svugdje tamo gdje su Bošnjaci bili brojčano i
oružano nadmoćni - prikažu kao pojedinačne ispade odmetnutih pripadnika
nekadašnje Armije BiH.
Ćelo se neposredno prije hapšenja, ali i mnogo ranije, prosto nudio
haškim istražiteljima, računajući da je bolje, čak i u svojstvu optuženog,
završiti u Hagu nego u nekom od bosanskih zatvora, gdje bi svakoga časa nekome
mogao slučajno da opali pištolj baš u njegovom pravcu. Ono što međunarodni
posrednici, kada govore o promjenama u BiH, uporno ignorišu, Ćelo instinktivno
osjeća: ljudi koje je tokom rata viđao u Alijinom predsjedništvu ili vladi danas
su samo promijenili dlaku, ali ne i ćud. Svi oni koji su sada na vlasti
naslijedili su od Alije političku ulogu žrtve koju treba igrati do kraja, po
svaku cijenu.
Nestali zapisnici: U ovome leži i odgovor na pitanje zbog
čega su lideri "demokratske" Alijanse za promjene od javnosti sakrili činjenicu
da je Haški tribunal 25. jula uputio zahtjev vlastima u Sarajevu da dostave
ovjerene zapisnike i transkripte sa sjednica Predsjedništva BiH i Komisije za
zaštitu ustavnog poretka u periodu između decembra 1990. i januara 1993. godine.
Kad je "Slobodna Dalmacija" objavila tu priču, nekadašnji članovi
Predsjedništva, a danas ugledni vlastodršci, pokušali su na sve načine da operu
nečistu savjest.
To pranje išlo je u dva pravca: Stjepan Kljujić i Nijaz Duraković
svojim izjavama pokušali su da dokažu kako su oni u ratnom Predsjedništvu BiH
bili dekor i dio mašine za donošenje jednoglasnih odluka, uvaljujući iz sve
snage Izetbegovića i Ejupa Ganića, koji su se, po ovoj dvojici, za sve pitali.
Istovremeno, Ivo Komšić je naivno pokušao u javnosti prikazati da
haške istražioce prvenstveno interesuju predratne sjednice Predsjedništva na
kojima on nije sjedio. No Komšićevu teoriju, slučajno ili namjerno, razvalio je
aktuelni sekretar Predsjedništva BiH Sejdalija Mustafić izjavom da u arhivi
nedostaje sedam zapisnika sa sjednica koje su održavane krajem 1992. godine,
upravo u vrijeme kad je Mirko Pejanović, unutar za to prilično neraspoloženog
Predsjedništva, pokretao kampanju da se spriječe dalji zločini nad sarajevskim
Srbima i kazne naredbodavci i izvršioci ubistava na Kazanima i drugdje po
Sarajevu. Kako je granata pogodila i zapalila baš te zapisnike, ostaće nejasno
sve dok to u Hagu ne objasni barem neko od pomenutih članova Predsjedništva.
Otvaranje zločina: Ekspresno izručenje trojice visokih
bošnjačkih oficira u Hag i hapšenje Ramiza Delalića Ćele, odnosno obnavljanje
procesa protiv njega, izgleda, neće biti dovoljno Zlatku Lagumdžiji i Harisu
Silajdžiću, članovima ratne Izetbegovićeve vlade, da nahrane alu zvanu Haški
tribunal. Stoga nije nemoguće očekivati da će vlasti u Sarajevu, u pokušaju da
zaustave nove međunarodne optužnice, same ponovo otvoriti Kazane, što je,
uostalom, najavio već pomenuti tužilac Muhamed Bisić izjavom da je dokumentacija
o tom slučaju iz Haga vraćena u Sarajevo.
Tu izjavu nisu potvrdili zvaničnici Tribunala, ali je izvjesno da
iz Haga nije vraćena dokumentacija koju su Hrvati dostavili o masakru u
Grabovici. To znači da će pred sud morati zloglasni Zulfikar-Zuka Ališpago,
ratni komandant 6. korpusa Armije BiH, koji je komandovao napadom na to mjesto,
generali Vahid Karavelić i Vehbija Karić, koji su tu akciju isplanirali, i Sefer
Halilović, kome je, kako tvrdi Ramiz Delalić Ćelo, referisano o zločinu i koji,
kao glavnokomandujući Armije BiH, ništa nije učinio da kazni odgovorne.
Pitanje je ko će biti brži: sarajevsko ili haško tužilaštvo.
Ukoliko se desi ovo drugo, vrata ševeningenskog pritvora, dosad samo odškrinuta,
otvoriće se širom i za one koji su vedrili i oblačili po ratnom Predsjedništvu
BiH.
|
Grabovica
Osim što sasvim sigurno može da posvjedoči o zvjerstvima
komandanta 10. brdske brigade Mušana Topalovića Cace na sarajevskim
Kazanima i drugdje po gradu, Ramiz Delalić Ćelo ključan je svjedok o
masakru 33 hrvatska civila u mjestu Grabovica, počinjenom devetog
septembra 1993. godine. Evo šta je o tome rekao sarajevskim "Danima" u
oktobru 1997. godine:
"Masakr se dogodio, a znaju se direktni počinioci tog
masakra. Vojna bezbjednost zna poimence ko je pucao, ko je šta radio i ko
je ubijao. Postoji barem stotinu izjava boraca koji su bili očevici. Neki
od počinilaca tog masakra bili su u zatvoru: 26. oktobra 1993, kada sam ja
uhapšen i kada je više od 500 vojnika uhapšeno - u zatvoru su bili i oni
koji su ubijali u Grabovici. Zašto su pušteni?
Na osnovu naređenja komandanta Prvog korpusa Vahida
Karavelića, Deveta motorizovana brigada je dobila zadatak da jedinicu
jačine čete, s naoružanjem i municijom, uputi u Jablanicu radi izvođenja
borbenih dejstava. Rečeno mi je da lično izvedem jedinicu i da je
pretpočinim komandantu Šestog korpusa, odnosno Zulfikaru-Zuki Ališpagi,
koji će direktno komandovati pravcem na kome će biti upotrijebljena
jedinica iz moje brigade.
Poveo sam oko 120 boraca. Kada smo stigli u Jablanicu,
dočekali su nas Rifat Bilajac, Zićro Suljević, koji je tad bio komandant
Odreda za specijalne namjene Štaba Vrhovne komande, Vehbija Karić i još
nekoliko ljudi.
Sastanak je vodio Vehbija Karić. On je tada bio član
Generalštaba, načelnik Uprave rodova. I Rifat Bilajac je tada bio član
Generalštaba, a i Zićro - on je bio načelnik Operativnog centra. Kako je
meni kasnije rečeno, ulje na vatru dolio je Vehbija Karić. On je, kada je
obilazio borce, rekao: 'Ako vam ko bude smetao, po kratkom postupku:
pobacajte ih u Neretvu!' Što se mene tiče, nakon dva dana pozvao me je
Zuka da se hitno vratim u Jablanicu. On mi je i rekao da se desio masakr.
Sjeo sam s njim u džip i zajedno smo otišli u Grabovicu. Tamo sam od svog
komandanta čete Malće Rovčanina saznao detalje: rekao mi je da je ubijeno
više od 20 ljudi. Da pričam po redu: kad je Vehbija otišao, borci su
zatražili od mještana Hrvata da prebace neke krave, nekoliko koza i nešto
krompira preko rijeke, našim izbjeglicama koje su bile gladne i sa kojima
su borci dijelili hranu. Hrvati nisu dali. Tad je ubijen jedan čovjek,
prvi koji se usprotivio što treba dati kravu. Onda su borci zaredali po
kućama. Dogodio se masakr...
Kada smo se Zuka i ja vratili u njegovu bazu, on je preda
mnom izvijestio pretpostavljene. Bio sam lično prisutan kad je Vehbija
izdao naredbu da se postave punktovi ispred i iza Grabovice da se ne može
saznati ništa o masakru. Naredbu su izdali Zuki i znam da je on odmah
poslao po tri čovjeka s naređenjem da ni policija, ni UNPROFOR, ni
novinari, niti bilo ko drugi ne smije stupiti nogom u selo Grabovicu.
Kada sam ponovo krenuo u Grabovicu, naišao sam na dvojicu
dječaka: jedan je imao možda osam, a drugi devet godina. Rekli su mi da su
im ubijeni otac, majka, baba, deda i troipogodišnja sestra... Stavio sam
ih u auto i poveo u Zukinu bazu u Donju Jablanicu. Ispričao sam im sve što
sam čuo od dječaka. Tu su bili: Sefer Halilović, Zuka, Vehbija, Zićro,
Bilajac, Nihad Bojadžić, Zukin zamjenik... Pojedinci su rekli da
djecu treba ukloniti, da se ne bi saznalo za ofanzivu. Bio sam
kategoričan: djecu treba poslati ujaku i ujni i skloniti ih na sigurno.
Neću da kažem ko je dao takav prijedlog za djecu jer sam i to rekao u
svojoj izjavi Upravi vojne bezbjednosti.
Danas meni pokušavaju prebaciti krivicu. Nisam kriv i
posjedujem dokaze za to. Neka dođu istražitelji iz Haga, kad već ovi naši
neće. Sve ću im reći! Posjedujem sve dokumente, naredbe i uputstva vezana
za ovu akciju: jasno je i ko je kome komandovao i šta je čija nadležnost
bila i ko je šta radio. Po mome, direktni krivci za ovaj slučaj su oni
koji su naredili da se borci smjeste u hrvatske kuće i onaj ko im je rekao
da ih pobacaju u vodu. Ali, kriva je i Uprava bezbjednosti što nije
reagovala kad je saznala i razriješila taj slučaj..."
Kazani
O zločinima nad srpskim civilima raspravljalo se na
sjednicama Predsjedništva BiH i Komisije za zaštitu ustavnog poretka. Član
Predsjedništva i predsjednik te komisije Mirko Pejanović, sada predsjednik
Srpskog građanskog vijeća, ovih dana je van zemlje, ali je obećao da će,
kada se vrati u Sarajevo, dati intervju za "Reporter". Njegov intervju za
sarajevske "Dane", takođe iz 1997. godine, odgovara na pitanje zbog čega
Hag traži zapisnike iz Predsjedništva BiH.
"Za tako nešto (zločine Cace i njegovih ljudi, prim. Z. Ž.)
saznao sam u drugoj polovini 1992. godine preko članova porodica koji su
dolazili da prijave nestanak, da prijave odvođenje na liniju. Tada sam
inicirao jednu sjednicu Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, pored ostalog
i na temu samovoljnog, nezakonitog odvođenja civila na linije koje je
držala Deseta brdska brigada.
Prva sjednica je bila u jesen-zimu 1992. godine, a onda je
poslije uslijedila još jedna sjednica. U stvari, tri sjednice su se bavile
problemom Topalovićeve samovolje. To su bile proširene sjednice sa
predstavnicima političkih partija i na njih smo pozivali ministra
unutrašnjih poslova, tada je bio Jusuf Pušina, a pozvani su i načelnik CSB
Sarajevo, predstavnici advokatske komore, tužilac i predstavnici Armije.
Ja lično, i mi u Predsjedništvu, željeli smo to pitanje otvoriti i
otvorili smo ga na drugoj sjednici Savjeta, kada smo dali informaciju
Predsjedništvu sa zahtjevom da se to pitanje rješava. Moram reći da je
tada taj problem akceptiran i uvažen, ali je bilo taktiziranja zbog straha
da radikalna smjena Topalovića ili njegovih saradnika može izazvati širu
pobunu. Onda sam pripremio i treću sjednicu Savjeta za zaštitu ustavnog
poretka. Tu sjednicu sam, mimo uobičajenih odnosa i pravila za takvu vrstu
tijela, učinio javnom. Mediji su prenijeli diskusije...
...Postoje dvije procjene - jedna da je (u Sarajevu, prim.
Z.Ž.) stradalo oko dvije hiljade, a druga oko tri hiljade ljudi. Ubistva
su bila i na ovaj način: odvedeš nepripremljenog civila na liniju i kažeš
- kopaj! Ostaviš ga na brisanom prostoru i zapucaš u suprotnom pravcu,
onaj uzvrati vatrom i ubije ti tog civila. Onda se to ne podvodi kao
ubistvo, kao zločin, nego - 'strad'o na liniji'..."
|
NSP Lista isprobava demokratiju u praksi
==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: archive@jab.org T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
