Title: Message
 

Glas javnosti, 26.februar, 2002.

tema:

                Licni stav

               Rasomon

                 PISE: Kosta CAVOSKI

                U cuvenom filmu Akira Kurosave "Rasomon", koji je jos u Kanu stekao
                slavu klasicnog filmskog dela, jedan cudnovat, a mozda i uzasan dogadaj,
                prepricava nekoliko ocevidaca. I mada su svi videli jedan te isti dogadaj,
                njihove price se toliko medusobno razlikuju da gledalac ostaje u
                nedoumici sta se stvarno zbilo.

                Bas takav rasomon nastao je posle skorasnje posete visokog predstavnika
                Evropske unije Havijera Solane. Po jednom anonimnom "ocevicu", ciju
                pricu prenose B 92, "Blic" i "Glas", nekakav savez Srbije i Crne Gore ne bi
                imao ni sefa drzave niti predsednika vlade. Bila bi cetiri savezna
                ministarstva, od kojih bi ministarstvo spoljnih poslova samo prividno bilo
                savezno, posto bi se na njegovom celu svakih godinu dana naizmenicno
                smenjivali predstavnik Crne Gore, odnosno Srbije. U takvoj zajednickoj
                "drzavi" i Srbija i Crna Gora posebno bi ubirale svoje poreze i carine, pa
                ostaje nejasno ko ce izdrzavati zajednicke organe i ustanove, narocito
                vojsku.

                Jedino u cemu bi, po ovom "svedocenju", Srbija i Crna Gora bile istinski
                ujedinjene - samo za to su izgleda zainteresovani strani cinioci - jeste
                otplata spoljnih dugova. Za njih bi se solidarno odgovaralo, pa ukoliko
                Crna Gora propusti da izmiri svoj deo duga, Srbija bi sve morala da plati -
                vec u sferi najmastovitije fantastike. Prema kazivanju Zorana Lutovca,
                Solana nudi nekakvu federaciju s konfederalnim elementima, s tim da ce
                medusobnu ravnopravnost Crne Gore i Srbije nadgledati jedan strani
                cinilac - Evropska unija. Za takvu slozenu "drzavu" Lutovac veli da je
                hibrid koji uvek proistice iz hibrisa - obesti, prestupa i greha u isti mah.

                Dobro obavesteni zvanicnici Crne Gore naravno vele da Crna Gora ne
                odustaje od projekta nezavisne i medunarodno priznate drzave, a da
                Solana nije doveo u pitanje nijedan Dukanovicev predlog, niti je Crnoj
                Gori osporio pravo da se na demokratski nacin izjasni o svom polozaju i
                putu u evropske integracije.

                Kad se suocimo s tako protivrecnim pricama o tome kakvo je resenje
                Solana predlagao, u takvom rasomonu nema istine, a jos manje nade.
                Jedino sto je izvesno jeste da ce buduci savez Crne Gore i Srbije biti
                neizvestan, to jest da ce biti podvrgnut preispitivanju (svi vele
                "testiranju"), po jednima posle tri, a po drugima posle pet godina. Ovakva
                nerazresiva zbirka nije samo posledica cinjenice da zapravo i nema
                nikakvog uobicajenog i pismeno srocenog predloga EU za resenje nase
                drzavne krize, nego mozda i namernog prepravljanja i iskrivljavanja
                onoga sto se stvarno zbilo. A nije iskljuceno da, pod vidom "testiranja"
                razlicitih mogucnosti, sam Solana kazuje unekoliko razlicite stvari svojim
                sagovornicima, tako da on jedini zna sta je kome rekao i obecao, dok nasi
                zvanicnici to nikako ne mogu da utvrde, posto jedni drugima ne veruju.
                Bilo kako bilo, u ovom casu buduce resenje nase drzavne krize je najvisa
                tajna, koju u celini jedino zna Havijer Solana, covek koji je marta 1998.
                izdao naredbu za agresiju NATO na nasu zemlju.

                Pa do cega nas je sve ovo dovelo? Do internacionalizovanja svih
                unutrasnjih drzavnih pitanja, prihvatanja medunarodne arbitraze za nase
                unutrasnje sporove i prikrivanja velom tajnosti onoga sto je za svaki
                ozbiljan narod najvaznije - saznanja sta ce biti s vlastitom drzavom i da li
                ce ona opstati. Ono sto najvise zabrinjava jesu tzv. hibridna resenja -
                nekakav savez drzava koji jos nikad i nigde nije postojao, "rotiranje
                jednom godisnje kadrova Srbije i Crne Gore" u ministarstvu spoljnih
                poslova, privremenost jednom prihvacenog ustavnog okvira koji se
                "testira", pa i raskida svake trece ili pete godine i medunarodno
                arbitriranje nasih unutrasnjih sporova, narocito u pogledu postovanja
                potpune ravnopravnosti Crne Gore. Doduse, ovo poslednje - svojevrsnu
                sudsku kontrolu ustavnosti - u Kanadi i Australiji dugo je vrsio Privatni
                savet u Londonu, ali su Australija i Kanada tada bile dominioni, a Velika
                Britanija imperija.

                Bice najgore ako najpre prihvatimo takav hibrid od drzave da bismo tek
                posle tri ili pet godina otkrili da je to bilo mrtvorodence.

Одговори путем е-поште