IZ MOG UGLA
Zar se tako traže svjedoci za Haški tribunal?
Piše:Branko KOSTIĆ
U srijedu, 6. marta ove godine, na
vratima moje porodične kuće u Rvašima
zatekao sam vizit kartu izvjesnog gospodina sa adresom i posebnim brojem telefona (za svjedoke) u Haškom tribunalu. Na
poleđini vizit karte, taj gospodin (ili neko drugi), poručuje
mi da mu se javim u Hag, jer bi želio da razgovara sa mnom.
U početku sam
pomislio da je u pitanju neka
crnohumorna šala, domaćeg karaktera. Međutim, istoga dana, neki mještani su me obavijestili da su četiri lica, u kolima strane registracije, u centru sela pitali za moju adresu. Naknadnom provjerom, ustanovio sam da u
Haškom tribunalu zaista
postoji lice sa imenom i
prezimenom sa vizit karte, koje
tamo radi.
Očigledno je da
su donosioci poruke izabrali trenutak da je ostave u trenutku kada se niko iz porodice nije nalazio u kući, to se, inače vrlo rijetko
dešava.
Možda će se čitalac ovih redova zapitati zašto o tome javno govorim, kad je ta poruka lične prirode. I zaista jeste, i to ne samo sa ovom, nego i sa bilo kojom drugom sadržinom. Međutim, način na koji mi je poruka dostavljena tiče se svakog građanina Crne Gore. Sada se to desilo meni i ovim povodom, a sjutra se to može desiti svakom drugom
građaninu, nekim drugim povodom. A
prve države koje su ljudi osnovali,
formirane su s ciljem da
država zaštiti interese i slobode kolektiva i pojedinaca, svojih državljana. Takvu ulogu svaka normalna i pravna država sačuvala je i
danas. Zato se odmah postavlja
pitanje da li organi unutrašnjih poslova Crne Gore
uopšte znaju ko nam vršlja po našoj uspravnoj i
dostojanstvenoj Crnoj Gori i s
kakvim namjerama.
Način
dostavljanja poruke, kod
svakog razumnog čovjeka, mora
pobuditi sumnju da se radi o pokušaju
tajne nagodbe. O tome sam u
poslednje vrijeme više puta javno saopštio
da ni pod koju cijenu ne bih prihvatio da lažno svjedočim. Zato mi
je nije ni palo na pamet da uspostavljam komunikaciju sa pomenutim gospodinom.
Kada su me
prije godinu dana Televizija Crne
Gore i "Pobjeda" maltene
smjestili u Hag, neki
pojedinci, inače, politički
neistomišljenici, gotovo
radosno su uskliknuli da je to samo početak. (Zluradost je grdna ljudska osobina). Možda bi oni mogli pomoći gospodinu koji se meni obratio, ili
kao svjedoci ili u
prikupljanju dokaza u istražnom
postupku povodom moje uloge u zbivanjima iz perioda od polovine 1991. do polovine 1992. godine. Zato im ovim putem dajem
mogućnost da uspostave komunikaciju. Pomenuti gospodin zove se John R. Cencich, a njegov telefon (za svjedoke) jeČ =31(0) 70 352-2690. Ovo je, po svemu
sudeći, sve što bih mogao pomoći Tužilaštvu Haškog
tribunala.
A gospodinu Cencichu javno saopštavamČ ne zamjeram vam na pokušaju da uspostavite komunikaciju sa mnom. Ali ste izabrali pogrešan put. Poznato vam je da u svakoj pravnoj i civilizovanoj državi postoje nadležni državni organi preko kojih se ostvaruju komunikacije takve vrste. Ja sam državljanin Crne Gore i Savezne Republike Jugoslavije. S obzirom da državni organi SRJ nešto oklijevaju u pogledu načina saradnje sa Tribunalom, državni organi Crne Gore u tom pogledu nemaju nikakvih rezervi. Zato ih nemojte zaobilaziti. Mogu vam zamjeriti zbog toga!
