Title: Message
 
       Obaveštenje: - Ukoliko ne želite da dobijate tekstove sa sajta "Srpska politika"
        aktivirajte [EMAIL PROTECTED] i u rubrici subjekt napišite "iskljuèite me"
Naš Intervju:
Zvonimir Trajković
političar i politički analitičar
 
MONGOMERIJA POSTAVITI ZA PREDSEDNIKA SRBIJE
 
                                                                                                                        Beograd 19. novembar 2002.
 
SP: Gospodine Trajkoviću kako saznajemo pre izvesnog vremena održan je sastanak Mongomerija i predsednika Koštunice na kome je Američki ambasador navodno zahtevao da se Koštunica obavezno kandiduje na predstojećim predsedničkim izborima. Koliko Amerika može da utiče na donošenje takvih odluka i dali smatrate da je Mongomeri igrao ključnu ulogu kako bi poslanici DSS-a bili vraćeni u skupštinu Srbije? 
 
Svakako da Amerika, odnosno Zapad odlučujuće utiče na donošenje takvih odluka kakvu je predsednik Koštunica doneo oko kandidature na ponovljenim predsedničkim izborima. Zapad i Amerika kao lider, sigurno neće dopustiti da na izborima pobedi Šešelj ili neka drugačija opcija koja bi za njih bila iznenadjenje. Drugo je pitanje dali su oni uvek u stanju da to u potpunosti kontrolišu jer se u krajnjem radi o izborima, i bar donekle slobodnom izražavanju volje gradjana. Poznato je da je Amerika u »spontano« rušenje Miloševića uložila izmedju 60 i 74 miliona US$. Dali stvarno mislite da neko ko je uložio tolike pare, prepušta slučaju ko će doći na vlast posle uklanjanja Miloševića i ostavlja nama da o tome sami odlučujemo.Takve stvari se nikad ne prepuštaju slučaju, i Mongomeri će se neosporno mešati u sve te stvari koje mogu biti od značaja za američku politiku na ovim prostorima.
 
DOS je na vlast došao uz obilatu pomoć Zapada, on se tom zapadu obratio za pomoć i u rešavanju spora sa Crnom Gorom, Djindjićeva vlada se u dobroj meri oslanja na njihovu finansijsku pomoć, pa je onda sasvim logično da Zapad »utiče« ko će se kandidovati na predsedničkim izborima. Dokle god DOS bude na vlasti, a i Koštunica je deo DOS-a, Mongomeri će uvek biti tu da posvadjane srpske kneževe pomiri, kad god oni u toj svojoj vlastoljubivoj pohlepi odu predaleko. »Ukazaće« im da je potrebno da se poslanici DSS vrate u skupštinu Srbije, da nije pametno rušiti Djindjićevu vladu, da na Jugu Srbije treba »pomirljivo« delovati. To je praktični deo teorije ograničenog suvereniteta i potpuno je razumljiva ako uzmete u obzir da je taj isti Mongomeri, kao zvanični predstavnik američke politike bitno uticao da DOS uopšte i dodje na vlast.
 
SP: Labus je bio američki favorit na predhodnim izborima, a sada?
 
Da, na izvestan način. Ali u suštini Americi je i na predhodnim predsedničkim izborima bilo jedino važno da prodju njeni favoriti a dali će na kraju pobediti Labus ili Koštunica za njih je bilo manje bitno. Pošto se Labus na ovim ponovljenim izborima nije kandidovao jer je uočeno da ne može da pobedi, Amerika je morala da izvrši pritisak na Koštunicu da se on kandiduje, kako bi se nastavio kontinuitet ove DOS-ove politike. Dali će Amerika na kraju i sa Koštunicom kao kandidatom uspeti da ostvari svoje ciljeve videćemo. Jer po nešto ipak zavisi i od gradjana Srbije.
 
SP: Vi to mislite da ni ovoga puta nećemo dobiti novog predsednika?                        
 
Americi bi Koštunica odgovarao ali ne i Šešelj, ali Djindjiću ne bi odgovarao ni jedan od njih. Što se gradjana tiče oni su potpuno razočarani, čak se osećaju i prevarenim ovom politikom DOS-a pa mislim da neće biti zainteresovani za izlazak na izbore.
 
SP: Koliko po vašem mišljenju na izlazak ili neizlazak gradjana na predstojeće izbore može da utiče Vlada Srbije, odnosno Djindjić kao njen predsednik.
 
Bitno ne, ali njen uticaj postoji negde na nivou do 5%. Ako mislite da Djindjić ima tako snažan uticaj na biračko telo, nema ga. Kada bi ga imao i sam bi se kandidovao i pobedio. Prema tome nije to presudno. Presudno je nezadovoljstvo gradjana. U potpunoj medijskoj blokadi kakva danas vlada u Srbiji gradjani nemaju drugog načina osim da svoje nezadovoljstvo iskažu bojkotom izbora. Pogotovu ako im ni jedan od kandidata ne odgovara i ne uliva poverenje. To je glavni i jedini razlog što je na predhodnim izborima u drugom krugu izašlo manje od 50% upisanih birača. Svi ostali razlozi koji su iznošeni bilo je samo zamagljivanje ove činjenice. Gradjani Srbije su prozreli jednu podvalu koja se vuče već dve godine. I Koštunica i Djindjić su isto DOS rešenje, samo se Zapad potrudio da Koštunicu predstavi kao »nacionalistu« kako bi lakše pobedio Miloševića. Koštunica nije nacionalista već isto tako veoma servilno sprovodi naloge Zapada na štetu nacionalnih interesa. To su gradjani izgleda shvatili i ne žele da biraju manje lošeg kandidata. Oni za predsednika traže snažnu ličnost koji će voditi politiku zaštite nacionalnih interesa.    
 
SP: Dali je taj uslov od 50% mogao da se ovim promenama izbornog zakona potpuno ukloni kako je to tražio DSS i Koštunica.
 
Pa da direktno odgovorim, taj uslov nije mogao biti uklonjen. Našta bi onda izgledali ti izbori ako svi predsednički kandidati zajedno ne mogu da dobiju poverenje ni 50% gradjana. To znači da ako Koštunica osvoji 20,%, Šešelj 20% i Pelević bar 10,01% izbori će uspeti, jer u drugom krugu sada ne postoji to ograničenje od 50%. Nemože se postati predsednik Srbije sa manjom podrškom od 20% gradjana. U krajnjem, bila bi to sramota i za predsednika koji na taj način bude izabran. Tako izabrani predsednik ne bi uživao potreban autoritet, što je jako štetno jer glavna poluga predsedničkog delovanja je njegov lični, kao i autoritet institucije predsednika. Takvom beznačajnom podrškom gradjana bitno bi bila okrnjena i sama institucija predsednika. Moramo još imati na umu da je na ovim izborima, po prvi put otkako se višestranački izbori održavaju, iz biračkih spiskova izbačeno oko 1,1 milona Šiptara sa Kosmeta što nije trebalo raditi jer na taj način sami prejudiciramo da Kosovo i Metohija nije deo Srbije. Da je i taj broj birača bio uključen onda bi izlaznost bila još manja, pa bi za predhodne izbore bila nešto oko 39%. Radi poredjenja kad je Milošević u dva navrata bio biran na mesto republičkog predsednika dobijao je 64 i 62% u prvom krugu iako su Šiptari i tada bojkotovali izbore, što znači da je izlasnost gradjana u ostalom delu Srbije  bila oko 70%. Nemojmo tražiti razloge u zakonu i tamo gde oni ne stoje. Gradjani su nezadovoljni ovom puzećom, podaničkom i za Srbiju štetnom politikom DOS-a i ne žele da glasaju za takve kandidate.
 
SP: Za vas kažu da ste politički analitičar koji u procenama ne greši. Pa po vašem mišljenju hoćemo li u ovom ponovljenom glasanju dobiti predsednika i ko će pobediti?
 
Svi mogu da greše pa i ja, ali ovde se ne radi o greškama već o naručenim anketama koje rade pojedine agencije za procenu i plasiraju često više nego smešne procene. Ja tako nešto ne radim, pa su zato moje procene bile mnogo tačnije. Mislim da će na ove izbore izaći blizu 50% gradjana, ali se može veoma lako dogoditi da to nebude i potrebnih 50,01%. Šešelj ovoga puta ima znatno više, šansi nego na prošlom glasanju. Mislim da će on i Koštunica voditi dosta izjednačenu trku, a kada su rezultati tako izjednačeni onda mogu da utiči i nijanse. To je prilika da Amerikanci malo »poguraju« svog kandidata i tako Koštunica doje do pobede.
 
Sa Gospodinom Trjkovićem razgovor obavio urednik
sajta Sprpska Politika Gospodin Nenad-Kosovac.
                                                                                                               

Одговори путем е-поште