Intervju:
Gregori Kopli, direktor američke Asocijacije za internacionalne strategijske studije i urednik prestižnog i uticajnog američkog časopisa Defense&Foreign Affairs (Odbrana i spoljni poslovi):
Muslimanski teroristi su "stvarali" BiH
Republika Srpska bi trebalo da bude suverena republika ili republika koja bi ušla u neku vrstu federacije ili konfederacije sa Srbijom i Crnom Gorom, sa kojom ima bliske geografske, jezičke i kulturno-istorijske veze. To bi i Republici Srpskoj i Srbiji i Crnoj Gori dalo veću težinu na evropskom planu jer bi u tom slučaju predstavljale određenu kritičnu masu potrebnu za evropske integracije. Istovremeno, takva integracija bi se pozitivno odrazila na buduće odnose sa Hrvatskom i ostatkom BiH. Ukoliko bi se ostvarili ciljevi Dejtona 2, neprijateljstva bi mogla prestati, cijeli region bi se osjećao sigurnijim i to bi svakako dovelo do većih ekonomskih beneficija za sve
razgovarao: Zoran Žuža
Gregori Kopli, direktor Asocijacije za internacionalne strategijske studije i urednik američkog časopisa Defense&Foreign Affairs, više od 30 godina bavi se analizama političke situacije u kriznim regionima svijeta i smatra se jednim od vodećih stratega američke spoljne politike. Institut koji vodi predstavlja, kako sam kaže, neprofitnu globalnu organizaciju koja je dizajnirana 1982. godine kako bi došla do obavještajnih podataka o strateškim pitanjima u svijetu i prezentovala ih vladama kako bi im pomogla da donose bolje političke odluke. U ovom trenutku Koplijev institut, u okviru koga izlazi i pomenuti naučni časopis, svoje usluge pruža za 170 vlada u svijetu, uključujući i Vladu i Kongres SAD. Ovih dana posjetio je Republiku Srpsku i Srbiju i Crnu Goru kako bi vlastima izložio novi pravac američke spoljne politike u regionu zapadnog Balkana, koja podrazumijeva premještanje američkih trupa u zemlje regiona i potpuno novi pristup ovdašnjim političkim prilikama koji bi vojnicima NATO-a obezbijedio sigurnije okruženje, a zemljama regiona ekonomski prosperitet. U ovom trenutku Kopli predstavlja oči, uši i mozak moćnog Pentagona i još moćnijeg američkog sekretara odbrane Donalda Ramsfelda, spremnog za žestoku kritiku spoljne politike prethodne američke administracije Bila Klintona, ali i za ispravljanje grešaka te administracije. U intervjuu za Patriot Kopli vrlo eksplicitno govori o tim greškama, koje su i u SAD i na Balkan uvezle islamski terorizam, i najavljuje mogućnost održavanja Dejtona 2, koji bi narodima na prostorima ramsfeldovske nove Evrope omogućio da se povezuju u skladu sa svojim nacionalnim, vjerskim i ekonomskim interesima.
“Patriot”: Gospodine Kopli, vi ste nedavno u beogradskom "Nedeljnom
telegrafu" objavili upečatljivu analizu o potrebi promjene američke spoljne
politike u regionu, posebno prema Srbiji i Crnoj Gori, odnosno prema Republici
Srpskoj. Kako biste, prije nego što kažete nešto više o tome, ocijenili
prethodnu deceniju američkog angažmana na Balkanu, prije svega Klintonove
administracije?
Kopli: Oni koji su čitali ono što sam pisao
posljednjih 13 godina o Balkanu znaju da smo tražili veliku rekonstrukciju
američke politike u regionu. Mi smo osjetili da ta politika nije zasnovana na
američkom interesu, na realnostima u vezi sa strateškim pitanjima, kao i na
dugogodišnjim dobrim odnosima srpskog naroda i SAD. U stvari, bila je to
tragična politika Klintonove administracije, kojoj će istorija suditi, tragična
i za SAD, i za srpski narod, i za sve narode na Balkanu. Nažalost, srpski narod
je to osjetio mnogo oštrije nego američki narod.
Zbog toga se sada krećemo
naprijed i želimo da pravimo pozitivne korake. Iako želimo da iza sebe ostavimo
prošlost, veoma je važno da ispišemo novu, drugačiju i istinitu istoriju o
Balkanu kako bi ljudi širom svijeta, ne samo u SAD i zapadnoj Evropi, shvatili
šta se ovdje stvarno dogodilo, a ne da tu sliku stvaraju na osnovu plaćeničkih
izvještaja medija u vrijeme ratnih sukoba. S tim u vezi, i Srbija i Crna Gora i
Republika Srpska moraju da i same preduzmu veliku inicijativu.
Kad govorite o tom pogrešnom pristupu i o tome šta se stvarno desilo
na ovim prostorima, na šta konkretno mislite?
Ovu zemlju su, između
ostalih, stvarali muslimanski teroristi i to ne smijemo zaboraviti. I danas na
Balkanu, posebno u BiH, postoje i operišu islamske terorističke organizacije i
Bin Ladenova teroristička grupa. Evo kako sada stoje stvari: u centru rata SAD
protiv terorizma sada je Iran. Ta zemlja se sada osjeća izolovanom i pod
prijetnjom SAD jer je okružena neprijateljskim državama – Irakom, Pakistanom,
Azerbejdžanom i arapskim državama na koje SAD imaju izuzetan uticaj. Da bi
olakšao svoju situaciju, Iran bi mogao iskoristiti sopstvenu terorističku mrežu
van Srednjeg istoka. Riječ je o terorističkim organizacijama stacioniranim na
Balkanu, koje rade zajedno sa Bin Ladenovim ćelijama, što znači da bi se iz ove
zemlje preduzimale akcije protiv Zapada. A poznato je koliku su i kakvu pomoć
zapadne zemlje pružile ovoj zemlji za vrijeme rata i poslije potpisivanja
Dejtonskog sporazuma.
Na osnovu planova koje ste vidjeli u Pentagonu, pisali ste o tome da
je moguće očekivati premještanje NATO-snaga, posebno vojnika SAD, na područje
Srbije i Crne Gore i da bi se na tom potezu mogla zasnivati buduća američka
strategija na ovom području. Šta je dovelo do takvih planova
Pentagona?
Nema sumnje da su SAD prepoznale činjenicu da se
bezbjednosno težište premješta u jugoistočnu Evropu. Drugim riječima, da bi se
zadržale u tom težištu, SAD treba da izmjeste svoje trupe iz Njemačke, gdje više
nisu strateški potrebne, i da ih pomjere u ovaj region. Tako bi te trupe postale
dostupnije za buduće operacije na Bliskom i Srednjem istoku, u centralnoj Aziji
i u sjevernoj Africi. U svakom slučaju, stacioniranje trupa u Njemačkoj sada
predstavlja i politički problem, a i vrlo je skupo. To Balkan čini veoma
atraktivnim područjem, pri čemu Srbija i Crna Gora imaju posebno dobar strateški
položaj. S tim u vezi, treba da kažem da vlade Bugarske i Rumunije trenutno
veoma snažno i profesionalno lobiraju u Vašingtonu kako bi postale saveznice
SAD.
Ima li takvih signala iz Srbije?
Ne u toj mjeri kao u
Bugarskoj i u Rumuniji. Postoji volja, ali ne i ista aktivna diplomatska akcija.
Pošto postoji konkurencija, Srbija i Crna Gora trebalo bi da taj posao
intenzivira i usmjeri ga ka Bijeloj kući i Ministarstvu odbrane SAD. Kad je
riječ o SAD, treba znati da ova vrsta diplomatije o relokaciji i rekonstrukciji
američkih snaga dolazi iz Bijele kuće i Ministarstva odbrane, a ne iz Stejt
departmenta. Takva situacija često ima za rezultat različite političke signale
iz Vašingtona. Vidjeli smo da sekretar odbrane Donald Ramsfeld i njegov zamjenik
Pol Volfovic pričaju o relokaciji američkih snaga, dok američka Vlada odbija
takve prijedloge i pokušava da ih modifikuje kako oni ne bi bili udar na
njemačku ekonomiju. Kao i svako drugo ministarstvo inostranih poslova u svijetu,
i američko ministarstvo ima tendenciju da sačuva postojeće odnose, da ih
kontroliše, a ne da ih mijenja. No, mislim da je svima jasno ko ima jače
argumente, ko je dobio ratove u Afganistanu i Iraku i ko će biti pobjednik u tim
vojno-političkim razmiricama u Vašingtonu. Rat u Iraku jasno je dokazao potrebu
tih promjena u američkoj vojsci, kao i potrebu preraspodjele vojnika širom
svijeta.
Prepoznajemo li u ovome što pričate ramsfeldovsku ideju o svojevrsnoj
podjeli Evrope na staru i novu?
Ne mislim da sekretar Ramsfeld želi
da dijeli Evropu, ali svakako vidi da sama Evropa ima više lica. Nova Evropa,
koja uključuje jugoistočnu Evropu i Balkan, vrlo je dinamična regija i od vrlo
je velikog interesa za SAD. To je regija koja je vrlo blizu Mediteranu, Rusiji i
Crnom moru i zato je sekretar Ramsfeld vrlo zainteresovan da razvija dobre
odnose sa novom Evropom.
Kako bi se dolazak američkih vojnika u Srbiju i Crnu Goru politički
reflektovao na ukupnu situaciju na Balkanu?
Prisustvo SAD na Balkanu
može imati samo pozitivne efekte na ekonomski i socijalni razvoj regiona.
Ukoliko se američke trupe stacioniraju u regionu, to bi sigurno donijelo enormne
investicije. Region u kome se nalaze američke trupe bio bi ocijenjen kao siguran
i stabilan, što bi sigurno privuklo investitore.
To što vi govorite, čini se, nema nekog velikog odjeka među aktuelnim
američkim predstavnicima u BiH?
Naravno da se ove stvari ne kreću
harmonično. Riječ je o politici koja se nalazi u međuprostoru i ono što će
najvjerovatnije biti potrebno da se desi u regionu jeste Dejton 2, koji bi
usaglasio američke interese, želje i situaciju na terenu.
Šta znači Dejton 2?
Vjerujem da u mnogim elementima
politička rješenja u BiH nisu bila uspješna. Rat jeste prestao, ali su podjele i
interesi tamo gdje su bili prije i za vrijeme rata u ovoj zemlji. Više će šanse
biti da rješenja budu uspješna ako se izvrši svojevrsna revizija u pravcu
stvaranja prirodnijih saveza. To bi vjerovatno moralo da znači bliskiji savez
Srbije i Crne Gore sa Republikom Srpskom. Ali, naravno, to je nešto o čemu
odlučuju građani ove zemlje. Sada je vrijeme da se takve odluke donesu.
Šta bi to značilo konkretno za BiH, odnosno Republiku
Srpsku?
Republika Srpska se vrlo snažno restrukturisala od završetka
rata. S druge strane, mnogi faktori u BiH na mnogim poljima vuku taj entitet
dalje od integrativnih evropskih procesa. U tom evropskom konteksu Republika
Srpska bi trebalo da bude suverena republika ili republika koja bi ušla u neku
vrstu federacije ili konfederacije sa Srbijom i Crnom Gorom, sa kojom ima bliske
geografske, jezičke i kulturno-istorijske veze. To bi i Republici Srpskoj i
Srbiji i Crnoj Gori dalo veću težinu na evropskom planu jer bi u tom slučaju
predstavljale određenu kritičnu masu potrebnu za evropske integracije.
Istovremeno, takva integracija bi se pozitivno odrazila na buduće odnose sa
Hrvatskom i ostatkom BiH.
Vi znate da se takve, uslovno rečeno, ideje na mnogo načina neće
dopasti Bošnjacima, pa ni Hrvatima u BiH?
To mogu da razumijem.
Međutim, sadašnja situacija ostavlja narod u Republici Srpskoj u nekom
međuprostoru, što i te kako utiče na ekonomsku stagnaciju cijelog regiona.
Ukoliko bi se ostvarili ciljevi Dejtona 2, neprijateljstva bi mogla prestati,
cijeli region bi se osjećao sigurnijim i to bi svakako dovelo do većih
ekonomskih beneficija za sve.
Kako je to moguće ostvariti kad je riječ o kontaktima i lobiranju
unutar američke administracije?
Po meni, Vlada Republike Srpske
morala bi da bude prisutna u Vašintonu kako bi se čuo njen glas. To može da se
postigne preko trgovinskog ili advokatskog biroa u Vašingtonu, kao i u većim
evropskim prestonicama. Umjesto da učestvuje u takvim raspravama ovdje,
Republika Srpska mora da učestvuje u raspravama u Vašingtonu, koji je ključan i
u kojem Republika Srpska mora da ima predstavnika koji je aktivan sedam dana u
nedjelji i 24 časa dnevno.
Kao vlada jednog entiteta, jedne provincije u
BiH, Vlada Republike Srpske je u sličnom položaju kao zapadna Australija u
okviru federalne Australije ili kanadska provincija u okviru Kanade, koje su
zastupljene u Vašingtonu. Ako to mogu da urade dijelovi Australije i Kanade,
zašto to ne bi mogla da uradi i Republika Srpska.
Gospodine Kopli, koliko je ta promjena, taj drugačiji pristup iz
Vašingtona, zapravo posljedica 11. septembra 2001. godine i terorističkih napada
na Njujork i Vašington?
Jedanaesti septembar označio je početak nove
ere i dramatično je promijenio američku stratešku politiku. Ono što vidimo jeste
da su SAD preuzele vodeću aktivnu ulogu u odbrani tekovina moderne civilizacije.
U periodu prije 11. septembra vrijednosti zapadne civilizacije nisu bile
napadnute i nisu morale ni da se brane. Teroristički napadi predstavljali su
udarac u srž moderne civilizacije.
Koliko se u SAD u ovom trenutku zna i govori o aktivnom djelovanju
militantnih islamista i terorista u BiH za vrijeme i nakon rata?
Kad
je riječ o ratu protiv terora i terorizma, SAD su u ovom trenutku fokusirane na
borbu protiv Al Kaide, Iraka i iranskog sponzorisanja terorističkih aktivnosti.
Ali, treba reći i to da su u američkom Kongresu i američkoj administraciji u
posljednje vrijeme konačno počeli da shvataju da su terorističke grupe koje su
se na Balkanu i posebno u BiH pojavile početkom 90-ih godina prošlog vijeka i te
kako povezane sa onim što se u SAD dogodilo 11. septembra, odnosno da je
balkanski terorizam potpuno isti terorizam koji je u septembru 2001. napao SAD.
Ono na šta posljednjih sedmica pokušavamo da ukažemo jeste da praktično
opkoljenje Irana, odnosno stavljanje te države u neprijateljsko okruženje u
kakvom je sada, može dovesti do toga da Iran iskoristi svoje i Al Kaidine
terorističke baze u BiH u borbi protiv Zapada. Mi želimo da ukažemo vlastima u
SAD da postoji opasnost od novog talasa terorizma na Balkanu i u BiH baziranog
na vezama Irana i Al Kaide na Balkanu i da treba da rade sa vlastima Republike
Srpske i drugim vladama u regionu kako bi spriječile da se to ne desi.
Da li su te opasnosti zaista svjesni i vodeći ljudi u Vašingtonu? Na
koji način im to govorite?
Rekao bih da nisu i da će morati da prođu
kroz veliki edukativni proces da bi to shvatili. Moja organizacija radi vrlo
naporno kako bi osigurala da se te poruke probiju do vrha administracije.
U martu ove godine američkom Kongresu predstavljen je izvještaj koji
govori o vrlo čvrstim vezama ratne administracije Alije Izetbegovića sa
radikalnim islamskim organizacijama. Da li je predstavljanje tog izvještaja
imalo bilo kakve posljedice?
Naravno. Taj dokument, koji je izuzetno
značajan, predstavljen je i našoj organizaciji i mi smo se pobrinuli da on prođe
kroz obavještajne strukture u SAD. Izvještaj zaista osvjetljava mnoge veze
organizacija koje je osnovala Al Kaida i Izetbegovićeve administracije, ali on
predstavlja samo vrh ledenog brijega i vjerujem da će se pojaviti i mnoge druge
važne stvari koje to dokazuju. Iako je izazvao veliko interesovanje u određenim
krugovima, na taj dokument nije se obratilo onoliko pažnje koliko on zaslužuje
budući da su u Vašingtonu okupirani velikim brojem dnevnih informacija koje
dolaze s različitih strana svijeta. Zato mislim da je potrebno da se ovaj i
slični dokumenti stalno prezentuju američkoj Vladi i ostalim američkim
institucijama.
Gospodine Kopli, kad bi američki ambasador u BiH Kliford Bond
pročitao ovaj intervju, šta mislite kako bi reagovao?
Mislim da mu
ovaj intervju zadaje glavobolje i daje nove zadatke. Vjerujem da bi svaki
američki diplomata u BiH morao da radi na većem progresu u ovoj zemlji. Kao što
sam rekao, Dejtonski sporazum je dizajniran kako bi zamrzao konflikt, ali to
nije dovoljno. Očigledno je da je za SAD, Evropu, kao i za sve narode u BiH
ključno da rade na tome da stvari ne ostanu zauvijek zamrznute. Po mom
mišljenju, nije posao Evropske unije, niti SAD, niti bilo koga drugog da
sprečava stvaranje održivih državnih zajednica u regionu i da im ne dozvoljavaju
da ih kreiraju na osnovu njihovih nacionalnih, religijskih i socijalnih
interesa.
Ovdje se Dejton mijenja, ali u sasvim drugom pravcu, u pravcu
unitarizacije BiH. Jeste li toga svjesni?
Da bi BiH mogla potpuno da
funkcioniše, neophodna je potpuna strukturalna promjena sadašnjeg pristupa
međunarodne zajednice. Kada dođe do daha, evropska zajednica će morati da
razmotri zbog čega je insistirala na rastakanju prethodne Jugoslavije. Paradoks
je u tome da Helsinška povelja čuva granice postojećih država, ali i podstiče
pravo naroda na samoopredjeljenje. Ukoliko je Evropa, a posebno Njemačka, ranih
90-ih godina prošlog vijeka davala pravo narodima u bivšoj Jugoslaviji da
redefinišu svoj status, odnosno pravo na samoopredjeljenje, po istom tom pravu
treba sada to isto da dozvoli i narodu Republike Srpske.
Kako vi vidite budućnost cijelog ovog regiona kad je riječ o njegovim
odnosima sa Evropskom unijom i sa SAD?
Za region je veoma važno da
ima dobre odnose sa Evropom, čiji su gegrafski dio, ali i da budu dio velike
zapadne civilizacije. Ovog trenutka tu zapadnu civilizaciju ekonomski i vojno
predstavljaju SAD.
Kakva će biti vaša poruka američkim zvaničnicima po povratku u
Vašington iz vaše posjete RS i Srbiji i Crnoj Gori?
S obzirom na to
da sam ja proveo nekoliko ratnih godina ovdje, moja poruka vlastima u Vašingtonu
biće da RS više nije ratna zona, već potpuno drugačije područje. Svjetla su
upaljena, ovo je zemlja sa slobodnim tržištem koje želi ekonomsku saradnju sa
SAD, demokratsko društvo koje ima priliku da postane srce nove Evrope.
