|
|
| Napisima kao da
prizivaju 1991! |
|
Razgovarao Rade DRAGOJEVIĆ |
Kako biste ocijenili stanje u Srbu? – Stanje u Srbu, uostalom kao i u drugim mjestima koja se u posljednjih nekoliko dana pojavljuju na naslovnicama naših novina, zapravo je normalno. Stanje sigurnosti je vrlo dobro, a međunacionalni odnosi nisu obilježeni nekim posebnim, a najmanje teškim odnosima ili incidentima. Postoje latentne mogućnosti da odnosi između hrvatske i srpske zajednice u pojedinim sredinama dobiju neželjene dimenzije, ali, kako ljudi unutar srpske zajednice tako i predstavnici državnih organa vode računa da se to ne dogodi. Što se tiče grafita, mislim da je vaš novinar koji je posjetio Srb i Liku najbolje opisao tamošnje stanje. Riječ je o zapuštenom objektu škole na čijim se zidovima, kao i na zidovima bilo kojeg drugog zapuštenog objekta, mogu pronaći najrazličitije poruke, od onih opscene do onih isključive i ekstremne političke prirode. Tako nešto može se naći i u gradovima poput New Yorka, ali i u tako unesrećenim mjestima kao što je Srb. Kako bi komentirali istup Milana Đukića, predsjednika Srpske narodne stranke? – Njegov istup, u mjeri u kojoj sam upoznat sa sadržajem, spada u dio kampanje koja, od jednog u osnovi beznačajnog događaja i događaja koji nije od posebne važnosti, želi iskonstruirati isključivu političku priču. Njegova optužba sadašnje koalicijske vlade, naime da ona nastavlja endehašku politiku, apsolutno je besmislena. Hrvatska još uvijek nosi teret neoustaštva bivše vlasti, što je moguće vidjeti po svim mjestima, uključujući i ovo područje Like i sjeverne Dalamacije. Nema nikakve sumnje da sadašnja vlast čini sve da Hrvatsku oslobodi i rastereti tog negativnog nasljeđa prethodne vlasti. Sadašnjoj vlasti možemo prigovoriti da je neodlučna, da stvari razmatra prekasno i da samo stiže gasiti vatru, ali je nikako ne možemo obilježiti kao sljednicu endehaške vlasti. Osim toga, ako se predsjedniku Republike i predsjedniku Vlade stalno prigovara da su prokomunistički i prosrpski orijentirani, apsurdno ih je onda optuživati za neoustaštvo. Ipak, Račanovi ministri vrlo rijetko svraćaju u krajeve poput Like, Banije ili Korduna? – To je točno. Područja od posebne državne skrbi, a to su ova koja ste nabrojili plus istočna i zapadna Slavonija, ova vlada u dobroj mjeri zapostavlja. Vlada nije stvorila mehanizme obnove povjerenja, što se od nje očekivalo, a nije napravila ni efikasnije programe za cijelo to područje. Svi ti ljudi koji se vraćaju, kao i oni koji su tamo naseljeni, trebali bi dobiti kakve-takve šanse za posao, pa se onda ne bi obraćala pažnja na stvari kao što su simboli i grafiti, nego bi se ljudi prihvatili stvarnog života. Vlada bi, prije svega, morala učiniti sve da razriješi imovinsko-pravne odnose, da se omogući povrat imovine, a da se doseljenicima jasno dade do znanja da se tuđe ne može dovijeka koristiti, ali da će ih se zbrinuti. Ono što karakterizira to područje jest neravnopravan položaj Srba povratnika, a zajedničko im je da trenutačno ni jedni ni drugi nemaju nikakve šanse za nekakav izgledan radni oporavak. Postoje li u medijskom praćenju tog problema elementi bespotrebne panike? – Ne samo da ima panike, nego ima i elemenata stvaranja atmosfere kojom netko priziva 1991. godinu. Postoje mediji koji od jednog natpisa kao što je ovaj u Srbu i koji je dimenzija 35 puta 35 centimetara upisan u žbuku, žele reprizirati situaciju s početka devedesetih. To se događa i sa sporadičnim natpisima koji osvanu u području istočne Slavonije. U svakom slučaju, od beznačajnih i nastalih od, nama još uvijek nepoznatih, ispisivača takvih poruka, nastoji se stvoriti atmosferu koja bi trebala ići na ruku desnici. U tom bih smislu napise dijela medija i političke istupe, kakav je i ovaj Đukićev, nazvao političkim ekstremizmom koje za cilj ima stvaranje panike u Hrvatskoj, od kojeg bi nas onda trebala spašavati desnica. A od čega bi nas ona to trebala spašavati? Od, zapravo, pojedinačnih i po svom učinku beznačajnih natpisa. Mediji te, kako rekoh, sporadične, po svojem porijeklu krajnje nejasne, a po svom učinku beznačajne grafite iz unesrećenih sredina, stavlja na svoje naslovne stranice i u svoje udarne termine, čime stvaraju situaciju političke panike. |
