Title: Message

VESLI KLARK PROTIV MILOSEVICA

NASTAVAK MODERNOG RATOVANJA

Najvise rangirani (bivsi) americki zvanicnik koji se pojavio na sudjenju bivsem predsediku Srbije i SRJ dobio je do sada i najvece pogodnosti prilikom svedocenja

Pise: Ljubisa OBRADOVIC

TUCE polupromrzlih demonstranata, uglavnom holandskih komunista i levicara, i dva policajca koja su obezbedjivala red bili su, minulog ponedeljka (15. decembar), jedini vidljivi znak neslaganja sa onim sto se tog jutra odvijalo pedesetak metara dalje na Cercilovom trgu u Hagu. Daleko od ociju javnosti, u sudnici broj jedan Haskog tribunala, dvodnevno svedocenje u procesu protiv Slobodana Milosevica zapocinjao je penzionisani americki general Vesli Klark (59), vrhovni zapovedik NATO u vreme bombardovanja Jugoslavije, covek u cijoj oficijelnoj biografiji pise da je predvodio "prvi veliku borbenu akciju Alijanse u kojoj je spaseno milion ipo Alabanaca od etnickog cisdjenja na Kosovu".
Bio je to novi sudar dva stara poznanika i protivnika koja su u istom ratu proglasili pobedu, iako su bili na suprotnim stranama. Klark je, prema vlastitim recima, proveo stotine sati u razgovorima sa Milosevicem, a bivsi predsednik SRJ je jos na pocetku procesa 12. februara 2001. izjavljivao da bi u sudnici, pored Klintona i Olbratove, rado video i generala sa cetiri zvezdice koga u Srbiji mnogo vise pamte po "kolateralnim stetama" u Nisu, Varvarinu ili Surdulica, nego po knjizi "Moderno ratovanje" koja je posluzila kao osnov njegovog iskaza pred sudom.

Vasingtonska cenzura

Bio je to, takodje, i sudar dve predizborne kampanje. One koju Milosevicu, nosiocu liste SPS, onemogucena proslonedeljnom odlukom Sekretarijat tribunala, i Klarkove koji finisira unutarstranacku kandidaturu za Busovog porotivkandidata na americkim izborima 2004. godine.
Rezultat duela ce, naravno, biti poznat tek ovog petka posto je SAD administracija Klarkovo svedocenje uslovila dveodnevnim odlaganjem emitovanja snimka sudjenja i to posto se u Vasintonu iz video zapisa izbaci sve ono sto moze ugroziti nacionalne interese jedine preostale super-sile. Istina, konacni sud o "cenzuri" donosi Sudsko vece, ali vec i sam cinjenica da su Klarku omoguceni uslovi koji predstavljaju presedan u Hagu upucuje ko bi mogao biti pobednik najnovijeg duela.
Uostalom, sam Klark kaze da se u zivotu rukovodio devizom njegovog kolege iz Drugog rata generala Makartura koji je rekao da "nista ne moze da zameni pobedu". A bivsi komandant NATO i ovog puta, kao i 1999. godine, jednostavno je bio osudjen - na pobedu. Verovatno, ne samo licnim zaslugama, vec i snagom drzave ciju uniformu je nosio.
Da nije tako Klark ne bi bio jedini svedok koji je usred sudjenja, posle prvog dana, odzao improvizovanu pres-konferenciju ispred Zgrade tribunala, mada je imao nesrecu sa tajmingom - mediji su tada bili zaokupljeni zarobljavanjem Sadama Huseina. Stvar je, medjutim, ispravljena vec naradnog dana, u utorak. Netom sto je Milosevic zavrsio unakrsno ispitivanje penzionisani general je ponovo bio pred zgradom sudnice i svet je, posredstvom zivog prenosa Si-en-ena, mogao da sazna da je Milosevic, po Klarku, "igrao uobicajenu predstavu", da je bio tvrdoglav, a da je u sudnici disciplina bila na visokom nivou. Drugim recima (ovaj tekst ulazi u stampu pre isteka embarga) - Sudsko vece je "seklo" Milosevica kad god je moglo, verovatno najvise u delu koji se ticao onoga sto se zove "kredinbilitet" svedoka.

Podrska OVK

Klarkovo svedocenje, je inace, pripremano skoro dve godine, a da njegovo pojavljivanje u Hagu, nema samo interni znacaj za proces, svedocilo je i nenametljivo(!) prisutvo Dzemsa Rubina bivseg porparola Stejt dipartmenta koji ima status spoljnopolitickog savetnika u stabu potencijalnog kandidata za americkog predsednika.
Dogadjaji u sudnicu su, dabome, pod dvodnevnim embargom, ali iz knjige "Moderno ratovanje", koja predstavlja Klarkovo vidjenje dogadjaja u Jugoslaviji i svedocenje o njima, nije tesko pretpostaviti sta su bile glavne linije sukoba u Haskoj sudnici.
Milosevic, verovatno, nije odustao od strategije kontra-optuzbi pa je Klarka prozivao za bombardovanje Srbije, posto je americki generala u knjizi naveo da je trazio diskreciono pravo oko izbora meta. Predmet unakrsnog ispitivanja mogla bi biti i sama legitimnost operacije NATO, jer Klark, recimo, zapisuje:
"Rat na Kosovu nije bio ni izbliza kao Zalivski rat: nije bilo jasnog medjunarodnog konsenzusa o borbi, nije bilo sigurne stvari koju bismo podrzavali, javna podrska je bila ambivalentna, bilo je to neverovatno slozeno ratno okruzenje, a na bojistu su vladali teski klimatski, demografski i geografski uslovi. Sto se tice americke vojske, to nije bio konflikt za koji smo se pripremali niti rat koji smo zeleli da vodimo. Ipak, to je bila borba u kojoj smo morali da pobedimo".
Bivsi komandant NATO, takodje, opisuje kako je hteo da upotrebi helikoptere "apac", stacionirane u Albaniji, radi podrske borcima OVK ali mu Pentagon nije izasao u susret.

Obecanje Arburovoj

Klark, u knjizi, takodje navodi da je SAD formalno vodila neutralnu politiku u Bosni, ali i kaze da je Amerika pocetkom 1994. godine "posredovala u postizanju sporazuma izmedju Muslimana i Hrvata o prekidu medjusobnih borbi i zajednickom nastupu protiv Srba".
Za tuzilacko "slaganje kockica mozaika", kako Dzefri Najs opisuje izvodjenje dokaza (do sada je kroz sudnicu proslo 305 svedoka), jedno od najinteresantnijih mesta sigurno moze biti Klarkovo svedocenje o dogadjajima u Srebrenici. To je, prema dosadasnjem toku sudjenja, izgleda "najtanje" mesto u dokazima protiv Milosevica, a na tom zlocinu je bazirana optuzba za genocid protiv bivseg predsednika Srbije i SRJ. U knjizi "Moderno ratovanje" Klark vrlo sturo kaze:
"Bio sam jedan od nekolicine sa kojima je Luiz Arbur razgovarala kada je pokrenula pravni postupak protiv Milosevica. Rekao sam joj da cu rado svedociti i ispricati kako je Mlosevic priznao da je unapred znao za neke planove generala Maldica za Srebrenicu 1995. godine".
To bi, dakle, mogli da budu neki pravci ukrstanja u duelu koji se ove sedmice odigrao u Hagu.

Penzionerske prednosti

General Vesli Klark je po izlasku iz sudnice izgledao prilucno zadovoljno, mnogo zadovoljnije nego u nekim poglavljima "Modernog ratovanja". Penzionisani general se u tom delu, uprkos uspeha svojih misija, stalno zalio na nearazumevanje u Vasingtonu. Jednom prilikom mu je sef porucio da je "jednom nogom u grobu, a drugom na kori od banane" zbog plana vazdusnih napada na Jugoslaviju koje je predao Beloj kuci bez znanja nacelnika Generalstaba. Drugi put su mu porucili da ne dolazi u Vasington na proslavu pedesetogodisnjice NATO, treci put mu nisu odobrili upotrebu "apaca". Nisu mu priredili paradu u cast pobede nad Milosevicem kao Normanu Svarckopu posle "Pustinjske oluje". Zabranjivali su mu da upotrebljava rec rat za napad na Jugoslaviju. Na kraju je za vlastitu smenu i penzionisanje saznao od - novinara.
Ipak, penzionerski zivot nije tako nelagodan. Klark se uspesno snasao u biznisu, postao je jedan od najizglednijih kandidata demokrata za predsednika SAD, a i niko mu vise ne moze zabraniti pojavljivanje na TV. U "Modernom ratovanju" Klark opisuje sta mu se dogodilo posle jedne pres-konferencije na kojoj je trapavo objasnio efekte bombardovanja i navodi reci njegovog sefa, nacelinka SAD generalstaba Henrija Seltona:
"Na sastanku u Beloj Kuci danas se vodila velika diskusija o tvojoj konferenciji za stampu. Sekretar za odbranu mi je nalozio da ti, za ubuduce, prenesem sledece uputstvo: Skloni to jebeno lice sa TV. Nema vise nikakvih brifinga. Zeleo sam da ti to prenesem upravo onako kako ti je on porucio. Imas li neko pitanje"?
http://www.svetlost.co.yu/arhiva/2003/430/430-3.htm

Одговори путем е-поште