[sim] Crnogorska javnost sumnja u istragu ubojstva Duska Jovanovica

[Miroslav Antic-SNN]

Title: Message

Crnogorska javnost sumnja u istragu ubojstva Duska Jovanovica

Nacionalovi su reporteri krajem proslog tjedna u Podgorici razgovarali s novinarima Dana i kriminalistickim ekspertima koji smatraju da je crnogorska vlast pocela manipulirati s istragom i okolnostima ubojstva Duska Jovanovica, ciji je list prozivao premijera Djukanovica za povezanost s duhanskom mafijom i sverc ljudima.

Jovanovicev Dan dva dana prije njegove likvidacije napisao je tekst o sumnjivim privatizacijama hotela u Crnoj Gori i spomenuo da u nekima od njih sudjeluju ljudi koji se vezuju uz krijumcarenje cigareta.

Unatoc brojnim policijskim kontrolnim punktovima na ulazu u Podgoricu, u subotu ujutro, samo dvadeset i cetiri sata nakon ubojstva Duska Jovanovica, glavnog urednika lista Dan, malo tko je u Crnoj Gori vjerovao da crnogorski drzavni vrh iskreno zeli uloziti sve napore da pronadje njegove ubojice. U redakciji lista Dan, u subotu popodne, Jovanovicevi suradnici pokusavali su odrzati uobicajenu radnu atmosferu, iako se nitko nije oporavio od soka zbog ubojstva njihovog glavnog urednika. Jovanovic, glavni urednik oporbenog lista Dan, ubijen je u noci s cetvrtka na petak, samo nekoliko metara od ulaza u trokatnicu u kojoj je smjestena redakcija. U trenutku kad je sa suradnicima petnaestak minuta prije ponoci napustio redakciju i krenuo prema automobilu marke peugeot 406, nepoznati su napadaci ispalili u Jovanovica rafal iz automatske puske. Trenutak poslije atentata iz obliznje pekare istrcala su tri policajca koja su se tu slucajno zatekla i koje je pucnjava zaprepastila isto kao i stanare iz obliznje zgrade. Nije im preostalo nista drugo osim pozvati pojacanje, koje je napravilo uvidjaj, i kola hitne pomoci, jer je Jovanovic krvario tesko ranjen. Tri sata kasnije Jovanovic je preminuo na operacijskom stolu podgoricke bolnice. Nepuna tri dana nakon ubojstva sve su brojniji Crnogorci koji sumnjaju da njihova vlast vec pocinje manipulirati tijek istrage i okolnosti ubojstva. Za tako nesto postoji nekoliko razloga. Kolege koji su s Jovanovicem napustali zgradu redakcije nekoliko minuta prije atentata govore o dva automobila koja su se tog trenutka nalazila u maloj i mirnoj ulicici u kojoj se nalazi redakcija. Dok su iz jednog napadaci pucali, drugi ga je pretjecao velikom brzinom, odvlaceci pozornost eventualnih svjedoka.

Nekoliko minuta nakon ubojstva na policijskoj radiovezi culo se da policija trazi BMW karavan tamne boje. Tek sat vremena poslije ubojstva policija je pocela "traziti" i drugo vozilo, prvo tamni volkswagen passat, a tek onda tamni volkswagen golf, koji se dan i pol poslije ubojstva misteriozno pojavio pred jednom podgorickom zgradom. Prema tvrdnjama stanara zgrade, taj golf 3 registracijskih oznaka PG 347-77 jutro poslije ubojstva nitko nije vidio u dvoristu. Nemoguce je da su ga ubojice ondje ostavili dan i pol nakon ubojstva i da su nakon toga pobjegli. Zbog toga dio crnogorske javnosti sumnja da je netko automobil podmetnuo, mozda i kako bi istragu usmjerio u krivom pravcu. Policija isprva uopce nije htjela dirati vozilo a pravdala je svoju glupost obrazlozenjem da cekaju strucnjake iz Njemacke. Policijski strucnjaci s kojima je Nacional razgovarao tvrde da je time crnogorska policija isla na ruku ubojicama, jer se najbolji rezultati istrage mogu postici samo ako se sto brze analiziraju sva istrazna otkrica. To crnogorska policija nije ucinila i na taj nacin je otvorila dodatni prostor za bijeg ubojicama.

Skupocjeni BMW koji je vidjen na mjestu ubojstva povezuje se s detektivskom tvrtkom iz Novog Sada ciji su ljudi osiguravali Stanka Subotica

Poslije nekog vremena istrazni sudac Radomir Ivanovic potvrdio je da su u tom golfu nasli registracijske oznake iz Vrsca, grada u Vojvodini, te da je vozilo imalo ukradene registarske plocice. U vozilu su se nalazile i dvije cahure ispaljenih metaka te olovka s natpisom Srpske radikalne stranke. Na kundaku jedne od pusaka urezan je i neki nadimak. Koliko ce ti tragovi, analizirani s namjernim zakasnjenjem, pomoci istrazi, tek treba vidjeti. Nedoumice policijskih strucnjaka izaziva i pronalazak velikog broja mogucih dokaza na jednom mjestu, sto odudara od ranijih slicnih slucajeva. "Mozda su ti tragovi dragocjeni za policiju, ali treba izuzetno biti oprezan. Bio sam visi inspektor, istrazivao sam atentate i na ambasadore i na druga velika ubojstva u Beogradu, i cesto se dogadja da se u sklopu citave strategije montira scena zlocina kako bi se istraga policije okrenula u pogresnom smjeru", rekao je za crnogorski dnevnik Vijesti Marko Nicovic, crnogorski policijski ekspert.

U medjuvremenu je spomenuti BMW netragom nestao iz medijskih izvjestaja, a vjerojatno i s liste prioriteta policijskih istrazitelja, iako bi to vozilo mozda moglo otkriti kljucne informacije o motivima ubojstva i njegovim naruciteljima. Nacional je koncem proslog tjedna u Podgorici doznao da su to vozilo brojni Podgoricani u centru grada vidjali nekoliko dana. Isto vozilo vidjeli su i dan prije Jovanovica ubojstva nekoliko desetaka metara udaljeno od njega i trudne supruge, koji su se setali centrom Podgorice. Nije ga bilo tesko zamijetiti, jer je rijec o vrlo rijetkom i skupom vozilu - BMW-u karavan tamne boje - koje je, prema tvrdnjama ocevidaca, imalo registarske oznake NS 13-55. Vozilo je proizvedeno 1996., a rijec je o rijetkom modelu M5. U SR Jugoslaviju uvezao ga je Slavko Mijovic, beogradski kriminalac ubijen u slicnoj beogradskoj "sacekusi". On je to vozilo prodao trgovcu automobilima iz Novog Sada cije je prezime Grubac, a potom je taj BMW navodno kupila detektivska agencija Gvozden iz Novog Sada.

Rijec je o zanimljivoj firmi ciji su poneki zaposlenici i bivsi pripadnici zloglasnih Crvenih beretki, poput Branka Curcica, koji je bivsi zapovjednik vojvodjanskog ogranka te jedinice. Curcicevi ljudi bili su zaduzeni za diskretno osiguranje Stanka Subotica Caneta tijekom nekoliko njegovih posljednjih posjeta Srbiji i Crnoj Gori. Zbog svega toga vlasnici spornog vozila neizravno se mogu povezati i s vjerojatnim Jovanovicevim ubojicama, ali i sa Suboticem, koji je prema uvjerenju Jovanovicevih suradnika imao brojne razloge za slavlje nakon likvidacije glavnog urednika dnevnika Dan. Posebno je zanimljivo i to sto se oba vozila koja se povezuju s atentatom mogu povezati s Vojvodinom. Subotic je jedan od petorice ljudi koje je Jovanovic spomenuo kao moguce narucitelje njegova ubojstva svom bratu i suradnicima. U razgovoru za Nacional oni to nisu demantirali, ali su se o njihovim imenima iz posve razumljivih razloga bojali javno govoriti.

Jovanovicev Dan dva dana prije njegove likvidacije napisao je tekst o sumnjivim privatizacijama hotela u Crnoj Gori i spomenuo da u nekima od njih sudjeluju ljudi koji se vezuju uz krijumcarenje cigareta. Dan je jedini pisao da Subotic namjerava s malim novcem prakticno kupiti pola crnogorske obale. Neki sugovornici zato tvrde da je Subotic imao dodatne razloge da naruci njegovo ubojstvo. Oni su uvjereni da je Suboticu bilo izuzetno vazno pronaci nove kanale za plasman svog novca. Kako su mu oslabile politicke veze u Srbiji, a Milo Djukanovic jos nije u zatvoru, neki misle da je Subotic procijenio da se ponovo moze poslovno aktivirati u Crnoj Gori. Zbog toga mu sigurno nije odgovaralo da netko u novinama minira njegove poslovne planove na crnogorskoj rivijeri, a upravo je to Jovanovic cinio. Nagrada od milijun eura, koju je ponudio MUP Crne Gore za informaciju o mogucim pociniteljima, trebala je dokazati da je crnogorski drzavni vrh iznimno zainteresiran za rjesavanje ovog slucaja. Izmedju ostalog, i zbog skidanja vlastite odgovornosti i sumnji javnosti jer je likvidiran celni covjek novina koje su u posljednjih nekoliko godina otkrivale povezanost i umijesanost premijera Djukanovica u brojne prljave poslove, od sverca cigareta do trgovine s ljudima.

Nakon komemoracije koja je odrzana u subotu popodne, Miodrag Jovanovic, stariji brat ubijenog urednika, nije krio ogorcenost zbog neefikasnosti crnogorskog MUP-a. "Sve te patrole po gradu i novcane nagrade za otkrivanje pocinitelja su obicna farsa. Ne moraju dijeliti nikakve nagrade i ako im je doista stalo da rasvijetle ubojstvo, mogu to uciniti odmah. Dusko i ja smo mnogo puta razgovarali o tome odakle mu prijeti opasnost i on mi je nabrojao tocno pet imena za koja je bio uvjeren da su u stanju naruciti njegovu likvidaciju. Iz razumljivih razloga necu vam reci o kome je rijec, jer je to zadatak istrage. Ako je vlasti u interesu da rasvijetli slucaj, mogu to vrlo brzo otkriti jer jako dobro znaju tko su ljudi koji stoje iza ubojstva. No uopce ne vjerujem da ce se to dogoditi. Nazalost, u Crnoj Gori jos nema one kriticne mase koja bi se usudila protusloviti sacici mocnika, niti jos uvijek postoji probudjena gradjanska svijest."

Prema rijecima kolega i suradnika, lista Jovanovicevih neprijatelja je doista poduza jer gotovo da i nije bilo afere u koju je umijesan netko iz vrha vlasti, a da to njegove novine nisu objavile. O Jovanovicevoj tiskovini u Crnoj Gori pocelo se najvise pricati nakon sto je Dan u cijelosti prenio sva otkrica Nacionala o balkanskoj duhanskom mafiji pod DJukanovicevim politickim pokroviteljstvom. Dnevnik Dan i njihov urednik vjerno su prenosili ove tekstove upotpunjujuci ih vlastitim otkricima. Posebno su ostri bili prema Veselinu Barovicu, jednom od DJukanovicevih intimusa, kojega talijansko pravosudje zajedno sa premijerom sumnjici za krijumcarenje cigareta. Barovic je dio mafijaskog novca prao preko Kosarkaskog kluba Buducnost. Dan je takodjer vrlo kriticki pisao i o Dusanki Jeknic, udovici bivseg crnogorskog ministra vanjskih poslova koji je krajem 90-ih stradao u prometnoj nesreci u nikad razjasnjenim okolnostima. U medjuvremenu, Dusanka Jeknic postala je trgovacki atase u Milanu i ljubavnica premijera Djukanovica, a snimanjem njihovih telefonskih razgovora talijanska ih je policija prosle godine osumnjicila za krijumcarenje cigaretama.

Prema rijecima nekih Jovanovicevih prijatelja i suradnika, svi oni su povremeno slali prijetece poruke glavnom uredniku jedinih pravih nezavisnih crnogorskih novina. I Nikola Markovic, urednikov pomocnik, prisjetio se da je, iako vrlo nerado, Jovanovic u nekoliko navrata priznao da mu prijete. "Tocno je znao kad su prijetnje utemeljene, a kad su lazne. Sjecam se da smo jednom cak i objavili pismo anonimnog djelatnika Sluzbe drzavne bezbjednosti koji je htio upozoriti Jovanovica da neki krugovi planiraju njegovo ubojstvo i precizno opisao situaciju, datum, mjesto i vrijeme kad je trebao biti ubijen, a prema nekim detaljima iz pisma Dusko je zakljucio da je pismo istinito. Drugi put je u znak upozorenja da ce ga likvidirati u postanskom sanducicu pronasao sarzer pun metaka." Znajuci da mu prijeti opasnost, Jovanovic je imao i privatnog tjelohranitelja, 46-godisnjeg Milorada Mitrovica, bivseg djelatnika Kazneno-popravnog doma Spuz, koji je i te veceri bio uz njega, ali je u trenutku pucnjave vec sjedio u svom automobilu. Do zakljucenja ovog broja Nacionala policijska istraga nije daleko odmakla. Osim automobila iz kojega je navodno likvidiran Jovanovic, crnogorska policija nije sluzbeno osumnjicila ni jednu osobu koja bi mogla biti umijesana u atentat. Crnogorska javnost uopce ne vjeruje da ce se to dogoditi, jer policija do danas nije bila u stanju otkriti ni pocinitelje ubojstva visokih policijskih duznosnika Gorana Zugica i Darka Raspopovica Belog, koji su bili umijesani u sverc cigaretama pod patronatom premijera DJukanovica.

Posebno licemjernim Jovanovicevi suradnici i obitelj smatraju DJukanoviceve izjave koji je izmedju ostalog izjavio da bi trebalo dobro analizirati tko moze imati motive da zlocinom posalje ovakvu poruku. Jovanovicevi suradnici misle da bi DJukanovic to mogao lako doznati ako bi nazvao neke svoje suucesnike u krijumcarenju duhanom. Da DJukanovicu malo tko vjeruje sugeriraju i povici "Milo ubico" koje su uzvikivali neki sudionici mimohoda odrzanog poslije Jovanovicevog ubojstva. Iako je zasad tesko procjenjivati, neki cak vjeruju da bi tijek istrage o ubojstvu Jovanovica mogao premijera politicki uzdrmati.

Pitanja na koja bi istrazitelji morali odgovoriti

Crnogorski dnevnik Vijesti donio je zanimljiv popis najvaznijih pitanja na koja bi istraga morala odgovoriti. Policijski eksperti s kojima su razgovarali poredali su ih ovako

1. Pokazuje li cinjenica da su ubojice pucali bez prigusivaca iz kalasnjikova kako se ne radi o profesionalcima, ili da su oni bili sigurni da ih nitko nece traziti i da imaju dosta vremena da pobjegnu?

2. Je li bar vozac stanovnik Podgorice jer ocigledno odlicno poznaje grad, ili su se ubojice dobro pripremile i prethodno ispitale teren i sve moguce odstupnice?

3. Je li sporni golf na mjesto gdje je pronadjen dovezen odmah nakon ubojstva?

4. Jesu li bacene rukavice i kapa velika greska mogucih sudionika u ubojstvu - jer na njima moze biti DNK tragova - ili je rijec o namjeri da se zavede istraga?

5. Sugerira li doista pronadjena olovka s imenom stranke iz Srbije da je automobil tamo ukraden, ili ona zajedno s odbacenim registarskim tablicama iz Vrsca ponovo pokazuje neciju namjeru da zavede istragu na pogresan trag?

MIODRAG JOVANOVIC, BRAT UBIJENOG

“Nastojanja policije da rijesi ubojstvo obicna su farsa. Dusko mi je vise puta nabrojao tocno pet imena za koja je bio uvjeren da ga zele likvidirati”

www.pcnen.cg.yu/