Za razliku od agresivnih političkih poruka
tijekom predizborne kampanje u Srbiji, koje su sadržavale snove o
značajnom dijelu teritorija Hrvatske, pojavljivanje Milorada
Lukovića Legije pred sudom u Beogradu i ono što je tamo izrekao
imaju sasvim određene konotacije u odnosu na Hrvatsku. On je, onako
uzgred, optužujući cijeli niz političara iz bivše vlasti pokojnog
premijera Đinđića za spregu s organiziranim kriminalom, spomenuo
neke poslove koje je učinio kao veliki domoljub za tu istu
vlast.
Jedan od najvećih poslova odnosio se na distribuciju
nekoliko stotina kilograma heroina iz Srbije prema Rumunjskoj,
Hrvatskoj i BiH. Spomenuta količina nađena je u trezoru jedne
beogradske banke koji je za svoje potrebe unajmila Služba državne
bezbednosti. Prema Lukovićevim riječima, vladajuća struktura
pokojnog premijera odlučila se za prodaju, a jedan od puteva kojim
je droga otišla prema zapadu, uključuje i teritorij Hrvatske.
Njegov cilj je jasan: optužiti bivšu vlast za upletenost u poslove
organiziranog kriminala, te prikazati atentat na premijera kao jedan
od obračuna u kriminalnom miljeu. Ovakve tvrdnje upućuju na
zaključak kako se ne radi o političkom ubojstvu, već domoljubnom
činu koji je, na ovako drastičan način, zapravo spriječio vlast u
kriminalnim radnjama. Začudna je podudarnost izjava na sudu i
sličnih izjava iz nekih srpskih političkih krugova.
U izjavama na
sudu Hrvatska je označena kao tranzitni prostor preko kojeg je
velika količina droge završila na tržištu u zapadnoj Europi. Nije
nepoznato kako je prostor jugoistočne Europe jedan od glavnih
pravaca različitih ilegalnih poslova prema EU, te kako ti poslovi
donose stotine milijuna eura profita. Iz tako promatrane Legijine
izjave nismo saznali ništa novo.
Stavimo li je u kontekst
prošlogodišnjih izjava jednog suradnika Službe državne bezbednosti u
Haagu o specijalnom ratu koji je srpska vlast u vrijeme Miloševića
vodila protiv Hrvatske opskrbom domaćih narkodilera velikim
količinama različitih droga, opet možemo reći kako nam ni to nije
nepoznato. Povezanost srpskih i hrvatskih kriminalnih krugova
također nije nepoznanica. No, ipak postoji razlog zašto bi nas
njegovo navođenje Hrvatske u spomenutom slučaju trebalo
zabrinuti.
On, naime, upućuje domaću (srpsku) i međunarodnu
javnost na činjenicu kako su države u regiji duboko povezane nitima
kojima ne bi trebale biti, odnosno koje ih zasigurno neće
kvalificirati u skupinu demokratskih europskih država. Nadalje,
prema njegovim riječima, on je dobivenu zadaću izvršio, što znači da
je droga nastavila svoj ilegalni put prema zapadnom tržištu.
Analizom policijskih izvješća nije uočena akcija ni u jednoj
spomenutoj državi koja bi spriječila i zaustavila tu ilegalnu
aktivnost pokrenutu od strane Legije i njegovih podčinjenih.
Zaključak je jednostavan: Hrvatska (a ni druge navedene
države) nisu u stanju sprječavati ilegalni tranzit droge prema
zapadu.
Ovakva slika Hrvatske i njezino opetovano
ponavljanje i dopunjavanje s raznih strana zasigurno ne nailazi na
odobravanje onih partnera iz zapadnog svijeta čiji je prostor
krajnja destinacija ilegalne trgovine drogom. Ako već nismo uspjeli
spriječiti navedenu pošiljku (čije postojanje negiraju oni koje je
Legija naveo kao glavne organizatore), trebalo je reagirati
iskazivanjem jasnog opredjeljenja Hrvatske prema borbi protiv
organiziranog kriminala, te navođenjem uspjeha hrvatske policije u
sprječavanju ilegalne trgovine drogom. Legijina izjava upućuje kako
smo u regiji zapravo svi isti, korumpirani i premreženi kriminalom u
kojem sudjeluju i državne strukture čija bi osnovna zadaća trebala
biti borba protiv istih.
Legijine se riječi jako dobro
uklapaju u stalne pokušaje izjednačavanja odgovornosti za prošlost,
te namjere uvlačenja Hrvatske u neizvjesni regionalni
kontekst. Nije nužno odgovarati na riječi jednog optuženika iz
susjedne države, ali treba reagirati na svaki pokušaj namjernog
uključivanja naše države u onaj prostor od kojeg je počela značajno
odudarati i prema kojemu bi u budućnosti trebala promovirati
vrijednosti ujedinjene, demokratske, stabilne i sigurne
Europe. | |
