21. 06. 2004.
Zločini
Srebrenica je srpska Katinska šuma
Mnogi su skloni reći da je zločin nad srebreničkim muslimanima posledica zločina nad srebreničkim Srbima. I dobrim delom su u pravu. Sem u jednom – ne može se zločin pravdati zločinom, jer krvavi princip "oko za oko, zub za zub, glavu za glavu, smrt za smrt", ne vodi nas napred, ne vodi nas ni pomirenju, ni razumevanju, već nas vodi ka novom zločinu i ka novom užasu. A to se ne sme dogoditi i to upravo Srbi moraju sprečiti tako što će se iskreno suočiti sa srebreničkim žrtvama iz jula i avgusta 1995. godine, ali i sa zločincima. To je jedini način da srpske žrtve iz proteklog rata konačno izađu iz senke nepriznavanja i minimiziranja njihovog postojanja. Kada otvoreno pokažemo da su nam životi drugih vredni koliko i naši, da su nam i žrtve drugih teške koliko i naše, tada ćemo i druge naterati da se suoče sa samim sobom. Tek tada će sve žrtve iz proteklog rata u miru počinuti. Krajnje je vreme da se to i desi
piše: Slobodan Vasković
Kada pročitate Izveštaj Komisije za ispitivanje događaja u i oko Srebrenice, shvatite da se na tom prostoru desio užas gigantskih razmera. Sevne vam da su na tom mestu ljudi postali neljudi, da su se pretvorili u zveri, da su počinili ne jedan zločin, već brojne užase koji su istovremeno i zločin nad civilizacijom i zločin nad ljudskim dostojanstvom i zločin nad razumom i zločin nad drugima koji se razlikuju po imenu i veri, ali i zločin nad onima kojima zločinci i imenom i verom pripadaju...
Ako bi se to moglo reći u jednoj rečenici, ona bi glasila: U Srebrenici je počinjen zločin nad čovečanstvom. Nema tu mesta patetici, radi se o užasu.
Jer, Srebrenica je srpska Katinska šuma, Srebrenica je crna rupa na srpskoj duši, Srebrenica je poniženje za celi srpski narod, ali Srebrenica je i tačka sa koje Srbi moraju krenuti napred tako što će se suočiti sa užasom koji je počinjen, tako što će taj užas do kraja razotkriti i razobličiti, tako što će reći užasu da je užas i tako što će onima koji su taj užas proizveli konačno staviti do znanja da nisu srpski heroji, da nisu srpski vitezovi, da nisu srpski borci, već da su ubice najgore vrste. Bolesne ubice koje su čineći zločin nad drugim narodom svesno učinile zločin nad vlastitim.
Srbi i vlasti Republike Srpske moraju se nemilosrdno obračunati sa njima, moraju ih sve do jednog pronaći, procesuirati i zatvoriti na veki vekov. Srbi ih moraju izopštiti, tako što će ih zasluženo kazniti. Pa neka je tih ubica i hiljadu i dve hiljade, svi moraju izaći pred lice pravde, jer ne može zbog tih pojedinaca trpeti celi srpski naod, koji nije ni tražio zločin u Srebrenici, koji dugo godina za njegove razmere nije ni znao, a mnogi ni danas, nažalost, ne znaju.
Samo tako će Srbi dokazati da jedan narod nije svesno i namerno počinio zločin nad drugim narodom, već da su to učinili oni koji ne pripadaju nikome, ali ih u svakom narodu ima.
Srbi se moraju suočiti sa užasom koji se desio u Srebrenici ne samo zbog porodica pobijenih muslimana već zbog svih umorenih u proteklom ratu, a posebno zbog Srba pobijenih upravo na području Srebrenice. Ubijajući srebreničke muslimane, ubice su po drugi put ubile pobijene srebreničke Srbe, jer su onemogućili da se pronađu i kazne odgovorni.
Mnogi su skloni reći da je zločin nad srebreničkim muslimanima posledica zločina nad srebreničkim Srbima. I dobrim delom su u pravu. Sem u jednom – ne može se zločin pravdati zločinom, jer krvavi princip "oko za oko, zub za zub, glavu za glavu, smrt za smrt", ne vodi nas napred, ne vodi nas ni pomirenju, ni razumevanju, već nas vodi ka novom zločinu i ka novom užasu. A to se ne sme dogoditi i to upravo Srbi moraju sprečiti tako što će se iskreno suočiti sa srebreničkim žrtvama iz jula 1995. godine, ali i sa zločincima.
To je jedini način da srpske žrtve iz proteklog rata konačno izađu iz senke nepriznavanja i minimiziranja njihovog postojanja.
Kada otvoreno pokažemo da su nam životi drugih vredni koliko i naši, da su nam i žrtve drugih teške koliko i naše, tada ćemo i druge naterati da se suoče sa samim sobom. Tek tada će sve žrtve iz proteklog rata u miru počinuti.
Krajnje je vreme da se to i desi.
###
http://www.patriotmagazin.com/media/004.htm
Intervju: Željko Vujadinović, član Komisije za ispitivanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995.
Potpunom istinom do pomirenja
Ispitivanje svih stradanja tokom posljednjeg rata, uslov je mira i pomirenja na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. Da li će to biti ostvareno i na koji način, ostaje da se vidi. Jedno je sigurno: samo se punom istinom može doći do pomirenja
Razgovarao: Slobodan Vasković
Ovih dana u Republici Srpskoj najaktuelniji je Završni izvještaj Komisije za ispitivanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995.
Tekst Izvještaja usaglašavan je u grozničavoj atmosferi i trci s vremenom. Kao što je poznato, prema odluci visokog predstavnika u BiH Pedija Ešdauna Izvještaj je morao biti završen do kraja prve nedjelje juna ove godine. "Zbog obilja pristiglog materijala" rok je ipak pomjeren do 11. juna. "Izvještaj smo potpisivali 11. juna u 11.30 a sjednica Vlade trebalo je da počne u 12. Budući da je Komisija uspjela na vrijeme dostaviti Izveštaj, došlo je do olakšanja i makar trenutnog opuštanja među članovima Komisije", rekao nam je Vujadinović. Naš sagovornik kaže da Izvještaj tek treba da usvoji Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH. Međutim, u medijima FBiH, pa i u RS, Izvještaj je već uveliko komentarisan. Začuđujuće brzo postao je javna tajna. Bez obzira na to, Vujadinović je želio da njegov iskaz ostane u granicama garantovane diskrecije, što je bila obaveza svih članova Komisije. "Završavanje i usvajanje Izvještaja bili su direktno povezani sa odgovornošću najviših instanci vlasti RS. Neostvarivanje mandata Komisije proizvelo bi teške posljedice po RS." Ovim riječima Vujadinović je opisao značaj Izvještaja.
"Patriot": Gospodine Vujadinoviću, za člana Komisije izabrani ste 17. maja, dakle pred sam završetak rada Komisije.
U naučnim krugovima poznati ste kao ličnost čiji se rad zasniva isključivo na akribičnosti. Da li je i vaš pristanak na rad u Komisiji imao ovakvo polazište i da li se mandat Komisije bazirao na naučnom pristupu svim činjenicama koje se tiču Srebrenice '95?
Vlada RS imenovala me je na do tada upražnjeno mjesto člana Komisije maltene u vrijeme pisanja Završnog izvještaja. Motivi koji su me vodili da se uključim u rad Komisije bili su prvenstveno naučni, mada se kao motiv ne može isključiti ni aktuelnost i važnost problema.
Sudeći prema podacima preuzetim iz više medija, čini se da se nisu stekli uslovi za primjenu naučne metodologije?
Ograničen vremenski rok, kao i redefinisani mandat Komisije, nisu omogućili primjenu stroge naučne metodologije. To u osnovi podrazumijeva da mandatom Komisije nije obuhvaćen istorijski kontekst, odnosno praćenje uzročno-posljedične niti događaja. Mandat Komisije ograničen je isključivo na ispitivanje događaja od 10. do 19. jula 1995. i u tom okviru ispitivanje sudbine Bošnjaka.
Možete li nam preciznije reći šta znači redefinisani mandat Komisije?
Zbog striktno definisanog vremenskog roka i poslije intervencije i mjera visokog predstavnika, mandat Komisije je sužen i, kao što sam maločas rekao, isključivo ograničen na događaje od 10. do 19. jula, što je značilo odustajanje od prvobitno zamišljenog sveobuhvatnog pristupa problemu, odnosno odustajanje od detaljnijeg prikaza istorijata događaja i primjene stroge metodologije izvođenja dokaza i utvrđivanja činjenica. Radi racionalizacije postupka Komisija je preuzela činjenično stanje iz prvostepene presude Haškog suda generalu Radislavu Krstiću. Prvobitni mandat Komisije podrazumijevao je potpunu, svrsishodnu i temeljnu istragu o svim događajima, kako je bilo navedeno i u Odluci Vlade RS o osnivanju Komisije.
Zar parcijalni pristup može stvoriti kompletnu sliku o događajima?
Naravno da parcijalno i kompletno nisu sinonimi. Međutim, kada sam počeo rad u Komisiji, njen mandat je bio precizno definisan: sinhrono ispitivanje događaja, isključivo sudbine Bošnjaka. Prije svega, trebalo je otkriti lokacije pojedinačnih i masovnih grobnica (primarnih i sekundarnih) koje ranije nisu bile poznate i odgovoriti na podnesene aplikacije Domu za ljudska prava.
I predstavnicima Komisije koji su posjetili Tribunal u Hagu rečeno je da se Srebrenica '95. ne može razumjeti bez Srebrenice '93. U sličnom tonu pred Haškim tribunalom svjedočio je bivši komandant UNPROFOR-a Filip Morion. Želim da istaknem da ovo nikako nije opravdanje za tragične događaje koji su se desili u Srebrenici '95. Kao istoričar, pobornik sam stvaranja potpune slike o događajima i njihove kompleksne analize. U konkretnom slučaju, osim vojnih aktivnosti, utvrđivanja načina, vremena i mjesta stradanja, to podrazumijeva i sagledavanje događanja iz mnogih drugih aspekata.
Premda se mnogo govori o radu Komisije, javnost faktički ne zna prave razloge njenog osnivanja.
Formiranje Komisije bilo je motivisano obavezom RS da odgovori na Odluku Doma za ljudska prava BiH, od 3. marta 2003, koja se odnosi na 49 prijava koje su podnijeli najbliži rođaci lica nestalih od 10. do 19. jula 1995. i o čijoj sudbini nisu imali pouzdanih saznanja. Tih 49 prijava samo su dio od oko 1.800 aplikacija koje su se tada nalazile u postupku pred Domom.
Preciznije, Domu je podneseno 1.875 aplikacija a Ustavnom sudu BiH 49. Od tog broja u kriterijum rada Komisije spada 1.135 lica. Do razlike u podacima došlo je iz nekoliko razloga: u nekim slučajevima za jedno nestalo lice podneseno je više aplikacija; jedan broj lica izlazi izvan okvira definisanog kriterijuma rada, dok su prema saznanjima Komisije četiri lica živa. Komisija nije primila od Doma za ljudska prava podatke za 611 aplikacija.
U čemu je najveći uspjeh rada Komisije?
Najveći uspjeh u radu Komisije ogleda se u lociranju 32 do sada nepoznate grobnice kao i u preciziranju spiskova lica koja se vode kao nestala, u prvom redu u vezi sa aplikacijama Domu za ljudska prava. U narednih mjesec dana intenzivnije će se raditi na preciziranju spiska svih lica koja se vode kao nestala. Od tog posla do sada se uvijek odustajalo, a razrješenje ovog problema onemogućilo bi dalje manipulisanje brojem žrtava. Naravno, potpuna slika biće stvorena tek kad budu završene ekshumacije tijela i njihova identifikacija.
Može li se bar približno odrediti broj lica koja se vode kao nestala?
Postoji više spiskova sa imenima lica koja se vode kao nestala u vezi sa događajima u Srebrenici jula 1995. Smatra se da je do sada najtačniji spisak Međunarodne komisije za traženje nestalih lica (7.779 imena). Ovo je najvažnije pitanje kojim će se Komisija baviti u drugom dijelu svog rada, do sredine jula.
U federalnim medijima iznesene su optužbe da događaji obuhvaćeni Izvještajem nisu okvalifikovani kao genocid?
Komisija nije sudsko istražno tijelo i nema mandat da se bavi pravnom kvalifikacijom događaja. To je nadležnost odgovarajućih sudova. S tim u vezi u Izveštaju je citiran dio dispozitiva drugostepene presude Haškog tribunala generalu VRS Radislavu Krstiću, kojom je osuđen "za pomaganje i podržavanje genocida". Ovdje se može napomenuti da su među pravnicima, i pored presude, prisutni sporovi oko kvalifikacije srebreničkih događaja. Pošto ovo pitanje izlazi iz okvira kompetencija Komisije, mogu samo da napomenem da bi se pri kvalifikaciji događaja valjalo rukovoditi utvrđenim definicijama pojmova i pozitivnim aktima međunarodnog prava. Pomalo slobodno interpretiranje Izvještaja u pojedinim medijima inklinira politizaciji čitavog problema.
Federalna štampa, opet, objavila je da su i neke jedinice iz RSK i SRJ bile angažovane u operaciji?
Riječ je o kopiji naredbe o angažovanju nekih manjih jedinica policije iz RSK i SRJ koju je Komisiji dostavio Haški tribunal. Analizom raspoloživih izvora Komisija nije došla do iole pouzdanog dokaza o učešću tih jedinica, što je u Izvještaju i navedeno. Ne mogu da odgovorim na čemu su bazirani ti medijski navodi.
Postoje i optužbe, takođe iz FBiH, da je operacija "KRIVAJA 95" imala tri faze, a da je treća faza podrzumijevala likvidaciju vojno sposobnih muškaraca.
Komisija se nije bavila operacijom "KRIVAJA 95", odnosno događajima koji su prethodili 10. julu. Inače, prema saznanjima Komisije takav plan na operativnom nivou uopšte nije postojao pa se o njemu i ne govori u Izvještaju. Zaista ne znam otkud takve informacije u pojedinim federalnim medijima.
U Izvještaju su, prema nekim izvorima, navedeni aproksimativni podaci o žrtvama, posebno u onom dijelu koji se odnosi na "mješovitu kolonu". Može li se pomisliti da se radi o manipulaciji brojem žrtava?
Manipulacija žrtvama sastavni je dio ratne propagande. Ovdje bih pomenuo da je Rudolf Šarping, bivši njemački ministar odbrane, krajem marta 1999. izjavio "kako se u Srebrenici ubija 30.000 ljudi". S druge strane, krajnje je neozbiljno konstatovati da je u Srebrenici kao žrtva osvete stradalo stotinjak ljudi. Potpuna istina ovdje uključila bi i precizne podatke o: stradalim u sukobima sa OS RS ili na neki drugi način (samoubistva, mine, međusobni sukobi ...) kao i precizne podatke o zarobljenim koji su kasnije pogubljeni. Što se tiče samih izvora, za mene se kao istoričara podrazumijeva neophodnost ispitivanja njihove vjerodostojnosti. Dozvolite mi da ovdje napomenem: kolona je predstavljala legitimni vojni cilj, što su potvrdile i odbrana i optužba na suđenju generalu Krstiću. Statistika je inače nezahvalna kada se ljudski životi izražavaju brojevima.
Da li je bilo govora da će se ubuduće formirati komisije slične ovoj koje će na isti način istraživati stradanja srpskog naroda? Koliko su institucije RS uradile na tom planu?
Nisam upoznat sa radom institucija RS s tim u vezi i na to pitanje ne mogu dati valjan odgovor, a u vezi sa prvim pitanjem mogu reći da je ispitivanje svih stradanja tokom posljednjeg rata uslov mira i pomirenja na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. Kad je BiH u pitanju, nameće se potreba za urgentnim formiranjem komisije sa istim ovlašćenjima koja bi ispitala stradanja Srba u Sarajevu tokom posljednjeg rata. Da li će to biti ostvareno i na koji način, ostaje da se vidi. Ako aktivnosti na ispitivanju stradanja ne budu nastavljene, rad ove Komisije mogao bi da bude shvaćen kao njena instrumentalizacija. Jedno je sigurno: samo se punom istinom može doći do pomirenja. Ovo tim prije što ne bi valjalo da se ponove još aktuelna negativna iskustva ispitivanja događaja iz Drugog svjetskog rata, kada je, navodno, zbog očuvanja mira u kući, zanemareno rasvjetljavanje zločina, dominantno onih najtežih, počinjenih nad srpskim narodom.
Načuli smo da su ovu Komisiju nazvali "crnogorsko-engleska"?
Prvi predsjednik Komisije, Marko Arsović, Gojko Vukotić, Smail Čekić i ja smo iz Crne Gore; Gordon Bejkon je Britanac. Članovi su još sadašnji predsjednik, Milan Bogdanić, Milorad Ivošević i Đorđe Stojaković, na koga se inače odnosi opservacija o crnogorsko-engleskom karakteru Komisije. Čekića i Bejkona nominovao je visoki predstavnik. Kao posmatrači u radu Komisije učestvovali su i predstavnici OHR-a i Haškog tribunala.
