Glas javnosti,
 
PISMA
 
Otvoreno pismo Udruženja ratnih vojnih invalida Srbije domaćim političarima svih stranačkih boja

Uvek ćemo voleti Srbiju više od vas

Slušajući svakodnevnu i svakovečernju tiradu političara sa svih medija i TV stanica, kako su u prethodnih 15 godina doživeli strašna stradanja i kako su teško propatili, jedni pod "režimom" Slobodana Miloševića, drugi pod DOS-om, treći pod Koštunicom, stičemo utisak da su obični građani a naročito mi ratni veterani, vojni invalidi i porodice palih boraca, u tom periodu dobro prošli jer je, ne daj bože, mogla da nas zadesi zla sudbina kao naše političare.

Dok su se oni mučili i patili mi smo za to vreme "uživali" braneći i ginući za interese srpskog naroda od Hrvatske, preko Bosne do Kosova i Metohije.

Dok su oni iz toplih soba i kabineta svojih stranaka "doživljavali traume i stresove", gledajući na TV-u slike stradanja i užasa, mi smo po zimi i ledu "uživali" spasavajući živu glavu, nosili naše saborce bez ruku ili nogu, vraćali im utrobu u granatama raznete stomake.

"Patnja" u foteljama

Na rukama su nam umirali drugovi sa kojima smo samo malo pre, jeli, pili, pričali i razmišljali o boljoj budućnosti i nosili mrtvačke kovčege njihovih najmilijih.

Stvarno su se naši jadni političari napatili, pa je došlo vreme da te svoje patnje naplate i unovče, a mi svoja "uživanja" moramo da platimo time što ne možemo da se lečimo, ne možemo da rešavamo stambene probleme, ne možemo da nastavimo prekinuto školovanje, ne možemo da se zapošljavamo i još mnogo puta ne možemo... Ali valjda tako mora. Da se plati za "uživanje" prethodnih 15 godina i da se naplati za svu patnju koju su naši vrli političari preživeli ni krivi ni dužni.

Potpuno je logično, da danas, kada ti "jadni i napaćeni političari" odlučuju o svemu u ovoj nesrećnoj Srbiji, da nas dovedu do toga da mi zbog naših "uživanja" idemo pognute glave, postiđeni što smo se odazvali pozivu Otadžbine i srpskom narodu, da živimo na ivici bede, da se naši problemi rešavaju na marginama njihovog interesovanja i da nestajemo geometrijskom progresijom, kao i da nam je smrtnost nekoliko puta veća nego što bi trebalo da bude.

Vapaj za promene

Gospodo političari, dosta je bilo 15 godina našeg "uživanja" a vašeg stradanja, na izmaku smo želje za "uživanjem" i svakodnevno raste naša želja za promenama u ovom društvu.

Vrlo blizu je dan kada ćemo ustati i zahtevati drastične promene, koje će se morati sprovesti i drastičnim metodama, a onda "kuku vama".

I pored svega što ste nam priredili, još uvek i uvek ćemo više voleti Srbiju od vas, još uvek smo spremni da pitamo Srbiju šta možemo da učinimo za NJu a toga je zaista mnogo, jer vi za NJu ne činite ništa, odnosno činite joj previše štete.

Dovedite sposobne

Srbija od nas svakodnevno zahteva i moli da je povedemo pravim putem, jer vi za to očigledno niste sposobni.
Vrlo je blizu dan kada će se to desiti!

Udruženje ratnih
vojnih invalida Srbije

Одговори путем е-поште