Srpska Pravoslavna Crkva
 
 
Zvanicna delegacija SPC u poseti Sjedinjenim americkim drzavama
(Pregled aktivnosti 27-29. marta)
 
 
DELEGACIJA SPC
priredio monah Jezekilj Stakic
 
 
OBAVESTENJE:
(Saopstenje o danasnjim aktivnostima delegacije 30. marta (sreda) je u pripremi. Sutra 31. marta (cetvrtak) delegacija SPC putuje u Vasington gde su predvidjeni brojni susreti sa zvanicnicima SAD. Pregled dosadasnjih aktivnosti na cirilici dostavljamo u sledecoj poruci)
 

 
POSETA DELEGACIJE SPC RABINU ARTURU SNAJERU
 
 
NJujork, 29. mart 2005. god.
 
U utorak, 29. marta delegacija SPC koja se nalazi u visednevnoj poseti SAD  razgovarala je u NJujorku sa rabinom Arturom Snajerom (Arthur Schneier), predsednikom organizacija „Apel savesti“ (Appeal  of Consciousness) i njegovim zamenikom Mihaelom Ajzenstatom  (Michael Eisenstadt) u zgradi „Fondacije Rabina Artura Snajera“. Rabin Snajer i njegovi saradnici koji posreduju u dijalogu medju verskim zajednicama sirom sveta u cilju uspostavljanja mirnog zajednickog suzivota pomogli su da se 1998. godine u Becu ostvari prvi susret izmedju episkopa Aretemija i lidera kosovskih verskih zajednica (muslimanske i rimokatolicke). Sastanku u NJujorku prisustvovao je i jermenski arhiepiskop za SAD Barsamian.
 
 
Razgovor sa rabinom Snajerom
 

Rabin Artur Snajer je srdacno pozdravio clanove delegacije SPC podsetivsi ih ga je posetio i NJegova Svetost Patrijarh Pavle 1991. godine. Tom prilikom su, kao se podseca rabin Snajer, razgovarali kako da se zaustavi krvoprolice u bivsoj Jugoslaviji. Tada su odlucili da se verski lideri sastanu u Svajcarskoj, sto je bio i pocetak saradnje koja je i kasnije nastavljena. Rabin Snajer se posebno podsetio i sastanka sa episkopom Artemijem u Becu zajedno sa kosovskim muftijom i rimokatolickim biskupom Kosova.
 
Vladika Grigorije je naglasio da je delegacija koju predvodi dosla u ime cele SPC sa ciljem da se uspostavi dijalog sa svim znacajnijim faktorima u SAD koji mogu da doprinesu miru i normalizaciji zivota na Kosovu i Metohiji, ali i u celom regionu. „Mladi smo po godinama, ali su nas nevolje kroz koje smo prosli ostarile. Sahranili smo hiljade ljudi i znamo sta je stradanje, kao sto to znate i vi koji ste sami proziveli holokaust. Nasa namera jeste da zatrazimo pomoc dobronamernih i da kazemo da nasa Crkva nije za izolaciju vec za saradnju i miran zivot svih zajednica na principima demokratije i jednakih prava za sve gradjane.“
 
U nastavku razgovora episkop Grigorije je istakao da su rat i propaganda pokazali Srbe u jednom vrlo losem svetlu. „Tome su doprineli i losi potezi pojedinih Srba“, naglasio je on. On je objasnio rabinu Snajeru da bi Srbi i Jevreji koji su dosta postradali u istoriji mogli zajedno da intenzivnije saradjuju, obnavljajuci spomen-parkove, upoznavajuci se sa medjusobnom istorijom stradanja. Vladika Grigorije se posebno osvrnuo na nedavne parole i grafite antisemitisticke sadrzine koji su delo grupice neodgovornih lica, objasnivsi da su srpski narod i Crkva oduvek bili protiv takvih stavova i ponasanja, i zato se ne moze reci da u Srbiji antisemitizam uopste postoji kao neka ukorenjena pojava.  Vladika Grigorije je ponudio rabinu Snajeru da odrzi neko predavanje u Srbiji i tako domacu javnost jos vise upozna sa tragicnom sudbinom jevrejskog naroda kroz istoriju. „U Mostaru su srusene i crkva i sinagoga, rekao je vladika. Zasto ne bismo zajedno ucestvovali u njihovom obnvljanju i ucvrstili uzajamne veze prijateljstva,“ napomenuo je vladika.
 
Rabin Snajer se zahvalio na inicijativama i spremnosti SPC  da unapredi saradnju i pozeleo je uspeha u daljim aktivnostima delegacije. Podsetio se holokausta i stradanja Jevreja i drugih naroda pod nacizmom, napomenuvsi da se uskoro navrsava 90 godina od strasnog genocida nad Jermenima u Turskoj.
 
Episkop Teodosije je rabina Snajera i njegove saradnike upoznao sa situacijom na Kosovu i Metohiji. Posebno je naglasio cinjenicu da se Crkva na Kosovu i Metohiji sa Vladikom Artemijem cvrsto suprotstavila nasilju, bez obzira sa koje strane ono dolazilo, kao nacinu za resavanje problema i da je pomagala ljude drugih nacionalnosti i veroispovesti.  „Mi smo cuvari nasih crkava, ali i naseg naroda. Medjutim, osecamo odgovornost i za one koji zive pored nas sa kojima zelimo da zivimo u miru i postovanju“, rekao je vladika, dodavsi da „na Kosovu i Metohiji danas jos nema  vladavine zakona i adekvatne bezbednosti, da Srbi i dalje zive po enklavama i da su srpske pravoslavne svetinje pre godinu dana bile izlozene jos jednom talasu razaranja kakav svet odavno nije video. Pored 120 crkava porusenih do marta 2004. samo u dva dana poruseno je jos 30, medju njima i neke drevne crkve iz Srednjeg veka, dok je vise od 4000 ljudi proterano, a 19 ubijeno“. Vladika Teodosije je posebno naglasio da Crkva ne zeli da politicka resenja uticu na nas opstanak, vec da je u njenom interesu da se svi prognani Srbi vrate i da normalno zive sa ostalim zajednicama. Da bi to bilo moguce, rekao je vladika, „Srbima su potrebna odredjena prava i mere zastite, a nasim manastirima medjunarodno garantovana zastita“. „U protivnom, dodao je vladika, postoji mogucnost da jedna stara hriscanska kultura i narod koji ju je stvarao na prostorima Kosova i Metohije zauvek nestane“. Na kraju svog obracanja vladika Teodosije je rekao da je za Srbe Kosovo i Metohija kao Jerusalim za Jevreje i da svetinje na tim prostorima predstavljaju dusu srpskog naroda. Od rabina Snajera, vladika Teodosije je zatrazio da upotrebi svoj ugled i uticaj kako bi se zastitio srpski narod i njegove svetinje na Kosovu i Metohiji, bez obzira na konacan politicki status.
 
Rabin Snajer je odgovarajuci vladiki Teodosiju istakao da Srbi moraju da ostanu na Kosovu „Bio sam na Kosovu i znam da je Pec bio srediste vase Crkve. Vi imate legitimno pravo da sacuvate svoju bastinu. Rabin Snajer se podsetio da je prosle godine zajedno sa vladikom Artemijem posetio Kofi Anana koga su zajedno upoznali sa martovskim stradanjem svetinja. Rabina Snajera je posebno pogodilo stradanje starog Prizrena i njegovih crkava sto je uporedio sa paljenjem sinagoge u Becu uoci Drugog svetskog rata.
 
Vladika Teodosije je objasnio rabinu Snajeru da se situacija nije sustinski promenila na bolje jer je i dalje veliki uticaj korupcije i vladavine kriminala. „Oni Albanci koje smo pomagali jos se plase da nas posete, a mi jos ne mozemo da slobodno putujemo i krecemo se po Kosovu, osim uz vojnu pratnju KFOR-a“. „Poseban prioritet je povratak prognanih i obezbedjenje uslova za njihov normalan zivot i rad“, zakljucio je vladika.
 

 
 
zajednicka fotografija sa jevrejskom decom
koja su gostima otpevala pesmu
 

U nastavku razgovora rabin Snajer je posebno naglasio potrebu obnove porusenih crkava na Kosovu i Metohiji. Zato ga je o. Irinej Dobrijevic upoznao sa nedavno potpisanim Memorandumom po kome je Kosovska vlada obavezna da isplati novac za obnovu porusenih hramova. O. Irinej je posebno naglasio se za to posebno zalozio senator Vojinovic kao i drugi kongresmeni koji razumeju tezak polozaj Srba. „To ce otvoriti vrata za druge donacije jer vec u maju treba da bude donatorska konferencija na kojoj cemo skupiti dodatna sredstva“, objasnio je o. Irinej Dobrijevic koji je naglasio da je posebno vazno da se povratak poveze sa obnovom svetinja i tako se povratnicima odmah omoguce sredstva za zivot.
 
Rabin Snajer je svesrdno pozdravio potpisani Memorandum i naglasio da je neophodno da se dobra volja medjunarodne zajednice iskoristi. Posebno je istakao potrebu institucionalne zastite crkava i manastira, sto po njegovom misljenju predstavlja medjunarodnu obavezu. Rabin Snajer se takodje saglasio sa predlogom prof. Sijakovica da se SPC i jevrejskoj zajednici vrate oduzeti objekti u Sarajevu.
 
Na kraju razgovora rabin Snajer je predlozio da se u saradnji sa SPC odrzi jedna konferencija u Beogradu na kojoj bi ucestvovali moskovski i carigradski patrijarh kao i sve duhovni lideri sa Balkana. NJegova organizacija Apel Savesti je imala slicnu uspesnu konferenciju u Ohridu gde su uspostavljene dobre osnove za dalju saradnju.
 
Vladika Grigorije je svesrdno pozdravio ovaj predlog kao dobar put da se krene u bolju saradnju, dodavsi da ce sa njim upoznati Sv. arhijerejski Sinod i Patrijarha.
 
Nakon razgovora jevrejska deca su otpevala jednu pesmu gostima, kojima je nakon rucka rabin Snajer pokazao svoju sinagogu.
 
Na rastanku sa gostima, rabin Snajer se posebno zahvalio NJegovoj Svetosti i sv. arhijerejskom Sinodu na otvorenoj i nedvosmislenoj osudi antisemitistickih incidenata u Srbiji i pozeleo da se saradnja izmedju SPC i jevrejske zajednice jos intenzivnije nastavi u buducnosti.
 
 

POSETA PRVOSLAVNOM FAKULTETU SVETOG VLADIMIRA U NJUJORKU
 

Njujork 29. mart 2005. god.
 
U popodnevnim casovima 28. marta (utorak) clanovi delegacije SPC su posetili pravoslavni fakultet Sv. Vladimira gde ih je primio dekan DZon Erikson (John Ericsonn) sa jos dvojicom profesora od kojih je jedan sin cuvenog teologa DZona Majendorfa.
 
Clanovi delegacije i profesori fakulteta Sv. Vladimira su razgovarali posebno o situaciji na Kosovu i Metohiji, ali i potrebi da se pravoslavni u svetu vise medjusobno povezu. Kao jedan od najvecih izazova pravoslavnom jedinstvu istaknut je etnofiletizam. Dekan Erikson je posebno naglasio da Crkva „ne sme da dozvoli da postane vladina institucija, vec mora da uvek bude nezavisna i da misli pre svega o interesu svog vernog naroda“. On je primetio da je etnofiletizam posebno prisutan u SAD, ali da postoji i u tradicionalnim pravoslavnim zemaljama.
 
 
sa dekanom i profesorima fakulteta Sv. Vladimira u Njujorku
 
Prof. Sijakovic je istakao da SPC zeli aktivnu ulogu u procesu integracija na Balkanu ali da u tom procesu nastupa kao Crkva, a ne kao drzavna institucija. Za Crkvu su izmedju ostalog posebno vazni restitucija oduzete imovine, povratak verskih ustanova koje su oduzete u komunistickom periodu.
 
U nastavku razgovora episkopi Grigorije i Teodosije su razgovarli o teoloskim temama sa dekanom i njegovim kolegama secajuci se blazenopocivseg oca Jovana Majendorfa, cija su dela vrlo citana medju pravoslavnom omladinom u Srbiji, nakon cega su clanovi delegacije obisli kapelu, biblioteku i ceo kompleks fakulteta. Na kraju posete delegacija je prisustvovala vecernjem bogosluzenju u kapeli Sv. Tri Jerarha.
 
 
 
CRKVA SE NE BAVI POLITIKOM
VEC PRAVIMA SVOG VERNOG NARODA
 
 
Njujork 28. mart 2005. god.
 
Delegacija Srpske pravoslavne crkve posetila je danas sediste Svetske konferencije religija za mir (World conference of religions for peace) – WCRP.
 
Delegacija Srpske Pravoslavne Crkve koja se nalazi u zvanicnoj poseti Sjedinjenim Americkim Drzavama, juce, 29. marta 2005. godine, u NJujorku je posetila sediste Svetske konferencije religija za mir, gde su vodjeni razgovori sa o. Leonidom Kiskovskim, zamenikom predsednika ove organizacije, koji je zbog porodicnih obaveza bio odsutan.
 
Pozdravljajuci delegaciju Srpske Pravoslavne Crkve o. Kiskovski je istakao znacaj medjuverskog dijaloga u Bosni i Hercegovini i Kosovu i Metohiji, a kao primer je istakao ustanovljeni medjureligijski savet u Albaniji.
 
Otpozdravljajuci o. Kiskovskom, NJegovo Preosvestenstvo Episkop zahumsko-hercegovacki G. Grigorije naglasio je odlucnost Srpske Pravoslavne Crkve da aktivno saradjuje sa medjunarodnim organizacijama, a kao potvrdu naveo je punu nadleznost Kosovsko-metohijskog odbora Srpske Pravoslavne Crkve.
 
“Crkva ne zeli da se bavi krupnim politickim pitanjima, vec elementarnim zivotnim pitanjima i osnovnim ljudskim i verskim pravima svog vernog naroda. Treba raditi na preduslovima za povratak da bi Crkva mogla verodostojno pozvati na povratak, sav prognani narod na svoja ognjista. To je jedini nacin da se sacuva multietnicnost na Kosovu i Metohiji”, rekao je Preosveceni Vladika Grigorije dodavsi da je “u tom kontekstu neophodna restitucija crkvene imovine na Kosovu i Metohiji, u cemu treba videti i mogucnost intenzivnijeg povratka prognanih na ekonomski odrziv prostor.”
 
U nastavku razgovora sef delegacije Srpske Pravoslavne Crkve je izrazio zainteresovanost Srpske Crkve za organizovanje medjureligijskih konferencija u Beogradu, Mostaru, Sarajevu i Banjaluci.
 
Na sugestiju sagovornika da se organizuje medjureligijski dijalog na Kosovu i Metohiji, Vladika Grigorije je predlozio da se takva konferencija organizuje u Peckoj Patrijarsiji, sto su predstavnici domacina podrzali i ponudili svoju pomoc u realizaciji ove ideje.
 
Na isti nacin je prihvacen predlog da se u Trebinju zajednicki osnuje Institut za istrazivanje onih religija koje su prisutne u regionu. Delegacija Srpske Pravoslavne Crkve se obratila Svetskoj konferenciji apel za mir, sa predlogom i molbom da se uzme na znanje zainteresovanost nase Crkve, da u regionalnim integrativnim procesima aktivno ucestvuje kao ugledna institucija koja se zalaze za unapredjenje mira, stabilnosti, demokratije i privrednog razvoja. Ovaj potencijal Srpske Pravoslavne Crkve, medjunarodna zajednica do sada nije dovoljno uzimala u obzir.
 
Svetskoj konferenciji religija za mir predlozeno je takodje da pomogne rad Hriscanskog kulturnog centra u Sarajevu i da se zalozi za vracanje zgrade Bogoslovije u Sarajevu, kako bi i pravoslavni (pored muslimana i rimokatolika) imali u ovom gradu visoku skolsku ustanovu. Takodje je ponudjena i saradnja sa Pravoslavnim bogoslovskim fakultetom u Beogradu na zajednickim projektima.
 
Predstavnici Svetske konferencije religija za mir takodje su podrobno upoznati sa problemom instrumentalizovanja pseudo-verske zajednice u Crnoj Gori, gde vlast u politicke svrhe koristi atake na identitet i imovinu Mitropolije crnogorsko-primorske.
 
Sagovornici iz Svetske konferencije religija za mir su sa velikim simpatijama i odobravanjem prihvatili inicijative delegacije Srpske Pravoslavne Crkve i izrazili spremnost da aktivno ucestvuju u njihovom realizovanju.
 
 
 
 
 
CRKVA NUDI SARADNJU I AKTIVNU ULOGU
U PROCESU STABILIZACIJE NA KOSOVU I METOHIJI
 
Njujork 28. mart 2005. god.
 
Clanovi zvanicne delegacije Srpske Pravoslavne Crkve, koju predvode episkopi: Grigorije Zahumsko-hercegovacki i Teodosije Lipljanski, sastali su se juce, 28. marta 2005. godine, u NJujorku sa generalnim sekretarom Ujedinjenih Nacija g. Kofi Ananom. U razgovoru je preovladavala tema Kosova i Metohije, ali su izneseni stavovi srpske Crkve i o trenutnoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
 
Episkop Grigorije je generalnog sekretara Ujedinjenih Nacija obavestio da je delegacija koju predvodi dosla po blagoslovu Svetog Arhijerejskog Sinoda i NJegove Svetosti Patrijarha srpskog G. Pavla i izrazava stav cele Srpske Pravoslavne Crkve. “Glavni cilj nase delegacije jeste da ponudimo saradnju kako bi Kosovo i Metohija zaista ponovo postali multietnicki i multireligijski region. Nasa Crkva je ostala prisutna na Kosovu i Metohiji i pored svih teskoca nakon rata, ali nam je neophodna dobra volja i pomoc da se stradanje naroda i Crkve zaustavi nakon vise od pet godina nasilja nad Srbima i ne-Albancima i rusenja 150 pravoslavnih svetinja”, istakao je Preosveceni Vladika Grigorije.
 
 
Delegacija SPC sa generalnim sekretarom UN Kofi Ananom
(s leva na desno: monah Jezekilj Stakic, jeromonah Irinej Dobrijevic, vladika Grigorije,
Kofi Anan, vladika Teodosije, prof. Bogoljub Sijakovic
 
Dajuci primer jasne i nedvosmislene spremnosti Srpske Pravoslavne Crkve da saradjuje sa medjunarodnom zajednicom na uspostavljanju jednog demokratskog drustva Vladika Grigorije je Kofi Anana upoznao sa nedavno potpisanim memoranumom o obnovi srpskih pravoslavnih svetinja, koji je potpisao NJegova Svetost Patrijarh Pavle.
 
“Ovo je istorijski momenat za nasu Crkvu. Ko ne zeli saradnju nece imati mogucnosti da svojom nesaradnjom utice na celu Crkvu”, naglasio je Preosveceni Vladika Grigorije predajuci primerak potpisanog sporazuma generalnom sekretaru Ujedinjenih Nacija.
 
U nastavku razgovora Episkop lipljanski G. Teodosije je istakao cvrstu spremnost Crkve na saradnju sa svim zajednicama na Kosovu i Metohiji. “Ja sam iguman manastira Decani, koji je u vreme ratnih stradanja pomagao svim etnickim i verskim zajednicama, posebno ukljucujuci kosovske Albance”, naglasio je on. “Nazalost, oko nas su posle rata ostali samo monoetnicki gradovi i sela u kojima vise nema Srba. Nasa zelja jeste da se svi prognanici vrate i da se stvore uslovi za opstanak onih koji su ostali na svojim ognjistima”, rekao je Vladika Teodosije dodajuci da je “posebno znacajno da se sacuva srpska kulturna bastina na Kosovu i Metohiji bez obzira na politicka resenja i konacan status juzne srpske pokrajine”. Vladika lipljanski je posebno istakao problem bezbednosti koji pogadja ne samo Srbe i ostale manjinske zajednice vec i umerene Albance. Govoreci o znacaju Memoranduma za obnovu srpskih pravoslavnih svetinja Preosveceni Vladika Teodosije je posebno istakao podrsku koju je Crkva za ovaj sporazum dobila od sefa UNMIK-a kao i ostalih medjunarodnih faktora, sto bi trebalo da omoguci organizovanje donatorske konferencije na kojoj bi se sakupila dodatna sredstva za obnovu porusenih svetinja.
 
Jeromonah Irinej Dobrijevic je posebno govorio o ekonomskim i humanitarnim aspektima povratka prognanika. Na pitanje generalnog sekretara kako bi Crkva mogla da se ukljuci i uzme aktivnog ucesca u procesu povratka, otac Irinej je pomenuo pozitivno iskustvo pravoslavnih nevladinih organizacija kao sto su IOCC i Covekoljublje, koji su ostvarili znacajan uspeh na teritoriji Bosne i Hercegovine. Objasnjavajuci kako Crkva vidi proces povratka, otac Irinej je istakao da bi povratak prognanih prevashodno trebalo da se omoguci oko pravoslavnih svetinja, gde bi se ljudi odmah uposlili u obnovi crkava i svojih porusenih domova i tako im se obezbedila pocetna sredstva za egzistenciju. U tom smislu, Memorandum o obnovi pravoslavnih svetinja je od sustinskog znacaja za intenziviranje procesa povratka, jer su obnova crkava i povratak uzajamno povezani.
 
Na pitanje generalnog sekretara o Bosni i Hercegovini Preosveceni Vladika Grigorije je kao Episkop iz Hercegovine istakao da se stanje u Bosni i Hercegovini ne moze porediti sa onim na Kosovu i Metohiji, jer u Bosni i Hercegovini nije bilo erupcije nasilja nakon okoncanja rata. “Stoga postoje realni uslovi da tamo dodje do brzeg procesa pomirenja u kome treba da ucestvuju svi, pogotovo verske vodje, zbog ugleda kojeg uzivaju medju narodom“, rekao je Vladika isticuci da “najvecu opasnost ipak predstavlja majorizacija i unitarizacija kao i teznja ka monoetnicnosti. Sarajevo, na primer, pruza zabrinjavajucu sliku jer je u njemu procenat hriscana opasno smanjen,” rekao je Vladika.
 
Vladika Grigorije je u nastavku razgovora istakao da bi za Bosnu i Hercegovinu veliki uspeh predstavljao brz ekonomski oporavak i cvrsto pridrzavanje odredaba Dejtonskog sporazuma kako od lokalnih tako od medjunarodnih faktora.” On je posebno naglasio da su neke od odredbi visokog predstavnika Ujedinjenih Nacija “preostre i da ih treba izbalansirati”, dodajuci da “bez obzira na svoje slabosti ovaj sporazum moze da omoguci dugorocni opstanak Bosne i Hercegovine. U protivnom promena ovog sporazuma moze da donese velike rizike za mir i bezbednost regiona”, zakljucio je Vladika.
 
Na kraju svog komentara Preosveceni Vladika Grigorije je pomenuo da je veoma vazna obnova svetinja i u Bosni i Hercegovini. “Obnovom svetinja automatski se omogucava i povratak naroda”, rekao je on, dodajuci da su “Kosovo i Metohija i Bosna i Hercegovina medjusobno povezani i normalizacija u jednom regionu automatski ce pozitivno uticati na drugi.”
 
 
 
 
 
SAOPSTENJE DELEGACIJE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
U POSETI SJEDINJENIM AMERICKIM DRZAVAMA
 
 
Njujork, 27. mart 2005.
 
U drugu nedelju Velikog Posta, posvecenu Svetom Grigoriju Palami, 27. marta 2005, vodja delegacije Srpske Pravoslavne Crkve u Sjedinjenim Americkim Drzavama, NJegovo Preosvestenstvo Episkop zahumsko-hercegovacki G. Grigorije, sluzio je Svetu Liturgiju u crkvi Svetog Save u NJujorku, dok je vikarni Episkop lipljanski G. Teodosije sluzio u crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Elizabetu, u NJu DZersiju. Nakon Svete Liturgije, kojoj je prisustvovala i princeza Jelisaveta Karadjordjevic, Preosveceni Vladika Grigorije je izrazio zadovoljstvo sto je sa vernim narodom u NJujorku i zatrazio molitvenu pomoc za uspeh misije delegacije Srpske Pravoslavne Crkve. Crkva Svetog Save u NJujorku je po rangu cetvrta najznacajnija crkva u ovom gradu i pod neposredom je brigom Zavoda za Zastitu Spomenika u NJujorku. Crkva je sazidana 1859. godine, a Srbi su je preuzeli 1950. od protestanata. Interesantno je da je ovo i nas najveci hram u dijaspori.
 

Episkop Grigorije i jeromonah Irinej na liturgiji u hramu Sv. Save u Njujorku
 
 
Posle sluzbe prisutnima se obratio prof. Bogoljub Sijakovic i potrobnije objasnio ciljeve misije izaslanstva Svetog Arhijerejskog Sinoda. Osnovna poruka je bila da je u istoriji potrebno nekad i licno se poniziti, ako ce narod od toga imati koristi. Prof. Sijakovic je dao i jezgrovit pregled stanja srpskog naroda u Hrvatskoj, Republici Srpskoj, Crnoj Gori i Kosovu i Metohiji, uz napomenu da ce delegacija traziti pomoc za povratak raseljenih, za povratak imovine, i postovanje svih ljudskih, gradjanskih i verskih prava.
 
Clanovi poslanstva su odgovarali na brojna pitanja prisutnog vernog naroda. Najvecu paznju i odobravanje privukli su koncizni, razlozni i mudri odgovori Episkopa Grigorija, koji je naglasio potrebu uspostavljanja stalnog kontakta sa osobama koje odlucuju, da je potrebna velika mudrost i shvatanje prave tezine pozicije u kojoj se nasao srpski narod uz teznju da se zvanicnicima u Sjedinjenim Americkim Drzavama pokaze da su sagovornici odgovorne i ozbiljne licnosti kadre da realno sagledavaju situaciju. "Najvaznije je da se osigura opstanak naseg naroda na Kosovu i Metohiji", naglasavao je Vladika Grigorije, "jer ce onda imati pun smisao nase insistiranje na postovanju imovinskih, verskih i drugih ljudskih prava". Na izrazenu zabrinutost zbog pokusaja da se srpska bastina preimenuje u kosovsku, vizantijsku, balkansku i sl. Vladika je uzvratio "Dok god su nasi monasi i monahinje u Decanima, Patrijarsiji i Gracanici, nece moci da se dovodi u pitanje ni to da su ovi manastiri srpska kulturna bastina. Zbog toga je izuzetno bitno da mi ostanemo tamo." Prisutni narod je dao veliku podrsku izlozenim planovima delegacije Srpske Pravoslavne Crkve.

<<church_grb.gif>>

<<schneier2.jpg>>

<<schneier1.jpg>>

<<svvladimir.jpg>>

<<kofiannan2.jpg>>

<<spcdel01.jpg>>

Одговори путем е-поште