POLITICKE, PRESNE I DRUGE LAZI

Da mi umre mama

"Dnevnik", 24. april, 2005. | Relja Knezevic

Poznata je ona antologijska scena u Trifoovom filmu "Ne pucajte u pijanistu"
kada se tokom sulude voznje kolima kriminalac zaklinje sa "da mi umre mama".

Posle tih reci sledi rez u sekvenci i u sledecem kadru jedna starica odista
pada mrtva. Bilo bi zanimljivo videti, bar jednim okom, sta bi se sve
dogodilo po zemlji Srbiji kada bi se politickim licnostima uzelo ozbiljno za
javno izgovorenu rec, u odnosu na njihove stvarne namere i postupke - pod
uslovom da to direktno pogodi njihove bliznje. Ako bi se drzali Trifoovog
testa, mnogokoja starica bi sebi crnu vunu plela. Jer kod nas se rastojanje
izmedu ideologije, retorike i prakse u politici cesto meri kilometrima kada
se suceli s cinjenicama realnog zivota. Uzgredna tema za razmisljanje je
moze li uopste biti politicke stabilnosti bez stabilnih politicara, i
vodstva zemlje bez pravih lidera kod kojih postoji mnogo veci stepen
saglasnosti izmedu onoga sto misle, kazu i urade, kada su vec preuzeli
odgovornost za javno delovanje.

Vrpcu zvanicnog utvrdivanja lazi na sudu prvi je nedavno presekao visoki
funkcioner Demokratske stranke Srbije Dejan Mihajlov. NJega je Specijalni
sud za organizovani kriminal pozvao da svedoci o saznanjima koja ima o
ubistvu bivseg premijera Zorana Dindica, povodeci se za tvrdnjama Mihajlova
izrecenim tokom predizborne kampanje 2003. iz kojih je proizilazilo da krug
funkcionera u konkurentskoj Demokratskoj stranci vrlo dobro zna ko je bio
atentator. Nije poznato kako se u meduvremenu osecala najbliza rodbina
pancevackog advokata, ali na sudu se, po njegovom vlastitom priznanju,
ispostavilo da je taj iskaz puka laz sracunata da ocrni politicke
protivnike. Pri tome je verovatno pomisljao i na svoju karijeru posle
bavljenja politikom. Mozda lazljivi advokat jos i moze biti nekom od
koristi, lazljivi politicar sasvim pase svojoj stranci (koja ga sad drzi kao
sekretara republicke vlade), ali lazljivi svedok na sudu - to bi ipak bilo
previse cak i za Mihajlova, jer je bilo skopcano s mogucnoscu da se protiv
njega podigne optuznica.

Koliko li je samo junaka na sceni u ovom trenutku spremno da prizna kako se
prica sa Kosovom odvija zapravo po "Svilanovicevom scenariju", i da je on
izrekao jednu celu istinu o faznom sticanju nezavisnosti nominalno juzne
srpske pokrajine. Doduse tesku za progutati, nad kojom jos uvek, iz
psiholoskih razloga, stoji tabu. Jedno je sigurno, svi su u isti glas
povikali da "nezavisnost nije prihvatljiva", iako je fakticki Kosovo
protektorat Ujedinjenih nacija, a i pravno gledano ta adresa odlucuje o
njegovoj sudbini. Nasi pak uz odlucno "ne", ujedno boga mole da ih
medunarodna politika oslobodi nocne more zvane uvodenje albanske zajednice u
domaci politicki sistem i podele vlasti s istom na drzavnom nivou,
uspostavljanja elementarnih funkcija nad teritorijom i narodom nad kojim
nije dosezala moc Beograda u prethodnih dvadesetak godina, ulaganja u
narednih pedeset godina pedeset milijardi dolara i slicno. To ce biti krupan
zalogaj za SAD i EU, a kamoli za Tadica i Kostunicu.
Zavidan nivo politicke, za razliku od presne lazi, praktikuje i ministar
finansija Dinkic. Najpre, kljucar javne kase upozorava javnost da budzet ne
moze da izdrzi veliko povecanje poslanickih plata, ali to predstavnici
naroda u republickom parlamentu ipak svojom odlukom sebi omoguce. Zatim
ministar i pored instrumenata koji mu stoje na raspolaganju, pocinje da pere
ruke i prebacuje odgovornost na odgovarajuci skupstinski odbor, kao da to
vise nema nikakve veze s njim. Ubrzo posle odlaska u Sjedinjene Drzave i
"ribanja" u Medunarodnom monetarnom fondu zbog probijanja javne potrosnje,
zapocinje temu o povecanju plata u javnim preduzecima lokalne samouprave i
priprema vanredne mere za njihovo obaranje. Sva je prilika da ce se i na tom
nivou praksa otrgnuti uredbama, ali to ministra koji je nedavno predvideo da
ce vlada izgurati citav mandat - valjda zato sto je zivot naroda usmerio na
pravi kolosek - ne uznemirava. Mereno nacinom na koji je nekada kritikovao
ekonomsku vlast i finansijsku disciplinu u zemlji, cinilo se da ce svoj
mandat povezati s ostavkom, ukoliko se politicki uticaji na njegov resor ne
razbiju o nacela do kojih mu je na recima stalo.

Sta za to vreme rade luconose u opoziciji? Samo se naivnima cinilo da je
jedan od lidera Srpske radikalne stranke Vucic olicenje postenja kada udara
zig "kriminalac" kome god da stigne, pa se ipak ispostavilo da doticni vise
godina nije platio racun za telefon. Boze moj, njegove zasluge za narod
daleko nadmasuju petogodisnji minus u Posti. Bivsi demokrata i ministar
kulture Lecic i te kako zna da drzi lekcije levo i desno, a ostaje pak da je
za svog mandata dodelio novac fondu za film u kome je igrao glavnu ulogu,
kao i da je glumio u predstavi koja je kao jedna od retkih, nastupala u
inostranstvu. Naravno, uz drzavnu pomoc.

Divan je i primer Karicev. Novokomponovani lider obecava da ce pomeriti brda
i planine, a oklizne se na koru od banane. Ko se seca njegove price o uvozu
zelene salate, izasla mu je na vrh nosa: kao njegov program
samozaposljavanja u zemlji polazi bas od Srbije kao buduceg giganta u izvozu
zelenisa kojim je neko preplavio domace trziste. Bolje bi mu bilo da zaposli
nekog domaceg scenaristu za seriju koja se emituje na njegovoj televiziji:
angazovao je stranca, a serija je ocajna. Uostalom, zasto ne vrati drzavi
udeo za mobilnu telefoniju koji je potplatio devedesetih, nego mesetari
nesto sa sumnjivim ruskim partnerima?

Elem, ovi nasumicni pojedinacni primeri, ne znace da se nekakav sistem
odgovornosti ipak ne uspostavlja: tu je cud biraca, mediji, pravosude, tu su
izborni ciklusi sa svojim tajnim knjigovodstvom o licnostima i njihovom
profilu, demokratski filteri i procedure koji vrte mehanizam procesa u kome
su lazima sve krace noge. Jos uvek je to daleko od vazenja moralnih normi i
pravila, ali i prilicno daleko od bezbriznih lagarija i cinicnog govora od
pre samo nekoliko godina.



http://www.dnevnik.co.yu/



                           Srpska Informativna Mreza

                                [email protected]

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште