12.05.2005
Brendovanje Tita
Četvrt veka posle smrti Josipa Broza, eksjugoslovenski narodi dopu�taju sebi luksuz titoizma. Ni Srbi ne zaostaju. Da li smo poranili sa komunističkom nostalgijom istočne Evrope koja pije �koktu� ali za evre?
Ponovo je slo�no
zapevano: Tito je brend, pop-ikona, kemp i simbol beskonačnog blagostanja, mira
i ladole�a. Tito je profit i umetnički koncept. Tito je pop-art, zlatni rudnik,
jak kao Če i Kurt Kobejn zajedno, rasko�an kao Merilin, lep kao Elvis. Mi smo
Titovi, Tito je na�. Beogradski mediji su po�urili da citiraju izvesnog Slovenca
Zenela Batagelja, istra�ivača javnog mnjenja, koji je pre nekoliko meseci
obznanio da bi Tito odlično pro�ao �kao luksuzni brend s visokim identitetom pri
prodaji automobila, kozmetike, parfema i cigareta�. I eto vam tr�i�ne
definicije. Čujte, Slovenci to s Titom znaju jako dobro. Po�to ih nismo pratili
kad su, osamdesetih, od �tafete pravili falus ili kako se to već zove, i prvi se
oprali od titoizma, mo�da bi ih sad vredelo poslu�ati i ući u novi biznis s
Titom, brendom na�ih naroda i narodnosti.
Tu se sad neko u
op�tenarodnoj euforiji malo okliznuo pa bupnuo da je Tito � srpski brend.
Volimo, ovako alavi, svuda da mećemo taj pridev srpski. I po�to se okolo niko
nije pobunio, general Stevan Mirković, za�titnik lika i dela Josipa Broza, re�io
da ovu novu, bogatu sintagmu i ozvaniči pro�le nedelje u �Kući cveća�. Ko je
poku�ao da se pobuni, odmah je ućutkan da je antikomunizam mrtav � �iveo
Tito!
E sad, ozbiljno, mo�e
li Tito biti srpski brend?
Prvo, marketin�ki
stručnjaci vi�e vole da tu i tamo uporede Hitlerov i Titov brend, dakle
Hitlerovu medijsku ma�ineriju sa Titovom propagandom. Tako se lako dolazi do
zaključka da je fa�ističko-komunistički ključ autokratskih re�ima u svojoj
osnovi imao gebelsovsku formulu: �koka-kola� plus �paraderaj tzv. masovki�, �to
bi kazao u razgovoru za NIN istoričar Milan St. Protić, poreklom antikomunista.
Tito je doslovce prepisao ovu formulu. Drugo, da li je Tito bio brend biv�e
SFRJ, ili je SFRJ bila Titov brend, koji je kao svaki proizvod sumnjivog porekla
trajao po sistemu: �dr�i vodu dok majstori odu�, o tome su studije napisane.
Jedno je sigurno, reći će trećina za NIN anketiranih starijih stanovnika
Beograda: �Dok je trajalo, izgledalo je večno.� I isto toliko ih je reklo: �Ma
kakav vas je Tito spopao? Tito je mrtav.� Ostali su vrednovali Titova vremena,
ali nedovoljno sigurni da li čovek, i to pokojnik, mo�e uop�te da bude brend. To
im je, reko�e, pomalo nategnuto i s' Merilin Monro. Jedan od retkih koji je hteo
da govori o Titu, Beograđanin Igor Manić (47), povratnik iz Toronta,
ka�e:
�Delo govori o čoveku.
Titovo je trajalo kao i njegov �ivot. On je bio vrhunski licemer. O dobrom
�ivotu za njegovog vremena govore oni koji nisu morali da odu u pečalbu (oko
milion ljudi) i koji ne znaju da jo� plaćamo kredite koje je on uzeo. Verovatno
su to oni koji nisu smeli da ka�u da su Srbi, verujući da je to ime zbog koga će
se u njegovoj demokratiji platiti nepodno�ljiva cena.� Slobodan paso� je Tito
uveo da bi se oslobodio vi�ka radne snage, kazao bi Milan St. Protić, tako da je
jedan broj ljudi oti�ao u inostranstvo da ne bi bilo toliko
nezaposlenih.
Međutim, ono op�te
mesto o Arapinu koji kad čuje Jugoslavija, ka�e �Tito�, i dalje
igra.
Samo, gde je tu
Srbija?
General Stevan
Mirković, u svojoj pristojnoj vili na Dedinju, na kojoj se vijori trobojka s
petokrakom, kazaće da je �Srbija i te kako tu, i da je Broz najvi�e Srbima dao,
jer ih je sve okupio u jednu dr�avu, i da su Srbi kao najbrojniji narod imali
najvi�e polo�aja, da su bili favorizovani u Titovo vreme�. A to �to je posle
Jugoslavija sru�ena a Srbi i dalje �ive u zajednici naroda, za to �nije kriv
Tito nego srpski nacionalisti�, ka�e general Mirković, predsednik Jugoslovenskog
centra za nacionalnu ravnopravnost, samoupravljanje i
nesvrstanost.
General je uveren da
se u svim biv�im republikama pa i u Srbiji, ljudi vraćaju �vrednostima koje nam
je Tito ostavio�, posebno Slovenci koji se u EU sada �osećaju ugro�enima od
Nemaca i Italijana�. I svi narodi i narodnosti biv�e YU mogu da koriste Tita
kako im je volja, sve imaju pravo na njega. Tako Beograd ima i frizeraj �SFRJ�,
i modnu kolekciju �Broz�. I �Kuću cveća�. Hrvati, normalno, imaju Brione. A i
ostali su se nekako sna�li. Najče�će s kafanama.
�Tito ne mo�e da bude
srpski brend�, uveren je Protić, �jer Tito nije Srbin i nema nikakve veze sa
Srbijom�.
Da ne govorimo o tome
da je Tito, istorijski gledano, trostruki gubitnik. �Prvo, raspala mu se SFRJ.
Dr�ava, vlast, politika, ideja, ideologija, čiji je on bio nosilac i simbol
raspale su se u najstra�nijem krvoproliću. Drugo, ideologija u koju je verovao
celog �ivota, si�la je s istorijske scene i to veoma neslavno. I zato je
gubitnik. U Evropi vi�e nema komunizma. Treće, gubitnik je i po tome �to je on
jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih koji je takođe umro i to prilično
neslavno�, nabraja Protić i priznaje, ipak, da je Tito bio dobitnik samo lično,
jer je kao uzurpator vlasti, diktator, autokrata, vladao kao car, imao veću moć
nego monarsi u apsolutnim monarhijama. Međutim, ne�to �to se istorijski zavr�ilo
neuspehom ne mo�e da bude brend, siguran je Protić.
Međutim, Dragoljub
Qubičić Mićko, glumac, nekada�nji �Indeksovac�, nedavno je izjavio da je Tito
�definitivno brend�, sigurno ne �najveći srpski�, ali da �Tita mnogo vezuju za
Srbiju� jer je �navodno, svaki diktator koji dođe na vlast u ovim krajevima, tu
zahvaljujući Srbima�.
Naprotiv, reći će nam
Milan St. Protić, �u Srbiji je postojao jedini ozbiljan antikomunistički pokret
pa je onda taj komunistički teror u Srbiji bio gori nego u drugim delovima
Jugoslavije�. Protić dodaje: �I dok je komunizam radio u korist nacionalnih
interesa Slovenaca, Hrvata, da ne govorim o ovima �to su pod Titom postali
nacije i dobili akademije nauka i knji�evnosti i dobili jezike. U Srbiji je
trebalo slomiti kičmu srpskoj građanskoj eliti.�
Međutim, nije Tito
jedino pitanje koje kod nas nije razre�eno. Jo� uvek ne znamo da li je za nas
Srbe Jugoslavija bila dobra ili rđava, ne znamo ni da li je na� put zapadni ili
istočni, da li pripadamo Evropi ili smo vanevropski narod. I takve nas, daleko
od EU, zahvatila komunistička nostalgija?
Mirjana Vasović,
profesor socijalne i političke psihologije na Fakultetu političkih nauka, ka�e
za NIN da je �komunizam za male narode, značio mogućnost da se njihova
nacionalna i etnička specifičnost izrazi. I oni ga i danas vide kao va�nu
istorijsku stepenicu ka njihovoj nacionalnoj emancipaciji, ka dobijanju svoje
dr�ave�. Srbi međutim, nisu imali taj problem sa dr�avom, u Jugoslaviju su u�li
kao dr�ava, a 25 godina posle Tita, Srbi �ive i dalje u zajednici naroda, kao i
za vreme Tita. Pa, �to su onda nostalgični?
�Kod Srba je taj
sindrom povezan sa ekonomskim blagostanjem�, tumači profesorka Vasović. Ona
dodaje: �Socijalizam je za malobrojnu elitu bio doba neslobode ali je to bilo
najveće moguće dobro za najveći broj ljudi, kad ga porede sa surovim periodom
tranzicije koji je ba� te mase koje su podr�avale socijalizam gurnuo u bedu i na
marginu, vratio ih unatrag. Tito je personifikacija takvih vrednosti i
sentimenata. U slobodnom svetu u kojem smo sada, mi smo u stvari krajnje
ograničeni u ekonomskom i u političkom smislu, A u onom svetu neslobode, eto da
je Tito jo� po�iveo � to nam je u podsvesti � on bi izveo stvar do
kraja.�
Protić je, međutim, uveren da je komunistička nostalgija ozbiljan nacionalni problem.
�Mada, vi�e problem
elite. Posle 50 godina komunizma koji je izbrisao sve vrednosti i dostignuća,
zapatila se jedna naopaka ideja da mo�da ima 'leba bez motike. Qudi se u Srbiji
vezuju za Titovo vreme jer pod tim podrazumevaju kako je lepo bilo da se ne radi
ni�ta. A sad mislimo da ćemo ne�to da izvučemo od tog Tita koji je 25 godina
mrtav. Svet je zaboravio Tita, kao i mnoge druge ljude. Bili pa pro�li. I �ta to
nama znači �to nekoliko hiljada Slovenaca dođe ovde?�
Pitanje je i gde se to
ljudi po svetu sećaju Tita? I da li kad odete u
�Tito je za Srbiju
veći brend nego Dra�a�, uverena je dr Vasović, �jer u Srbiji ne �ivi samo srpska
nacionalnost, i za mnoge je Dra�a neprihvatljiv. A i sam srpski narod je
podeljen na partizane i četnike i dalje, i jednostavno Tito je bli�i nekim
ljudima zato �to su dobro �iveli u to vreme, ili zbog antifa�ističke borbe, kao
komunistički vođa. Suvi�e je mnogo podela da bi Dra�a mogao da bude prihvaćen,
mora da postoji nacionalni konsenzus. A veća verovatnoća je da će nacionalni
konsenzus biti oko Tita nego oko Dra�e�. Nismo uspeli da saznamo �ta o Titu, kao
srpskom brendu, koji bi mo�da mogao i da nam se isplati, misli ministar turizma
Bojan Dimitrijević, inače visoki funkcioner SPO-a, koji je zbog Berze banja bio
nedostupan za NIN. A hteli smo da ga pitamo da li i za Tita va�i ono �Kupujmo
domaće�?
U Muzeju istorije
Jugoslavije, tačnije u Memorijalnom centru �Kuća cveća�, reko�e nam da se svet i
te kako seća Tita i da strani turisti kad stignu u
Svetlana Ognjanović,
načelnik odeljenja za pripremu muzeolo�ke delatnosti u Muzeju istorije
Jugoslavije, ka�e da je pro�le godine �Kuću cveća� posetilo 32 000 ljudi. A
2003. bilo ih je 14 000. Ove godine samo 2. januara bilo je 2 000 posetilaca. A
na dan kad je drug Tito umro, 4. maja ove godine bilo je 2 680 posetilaca. Ove
godine, predviđa gospođa Ognjanović, �Kuća cveća� će primiti oko 60 000 ljudi. U
�Kuću cveća� dnevno dođe od 200 do 1 000 ljudi. Leti ih je, razume se, vi�e. I
naravno, ulaz je slobodan. Bar bio poslednjih 25 godina. Ka�u, red bi bio da
počnu sa naplaćivanjem.
Dakle, zanimanje za
Broza svake je godine sve veće, a koliko je to zaista ljudi govori i poređenje
sa Narodnim muzejom u Beogradu koji, istina, tačno dve godine, nema stalnu
postavku zbog rekonstrukcije. Međutim, Narodni muzej je 2002. godine posetilo 35
000 ljudi, 2003. vi�e od 40 000 ljudi, a 2004. godine Muzej je posetilo 100 000
ljudi, kako nam je potvrdila Tatjana Cvjetićanin, direktorka Narodnog muzeja u
Beogradu.
I gđa Cvjetićanin ka�e
da ne zna da li je Tito ba� srpski brend �ali jugoslovenski i eksjugoslovenski
jeste sigurno�. Ona dodaje: �I ovde nas svaki deseti posetilac pita gde je Titov
muzej. Stranci posebno. Pre devedeset i prve smo izuzetno bili poznati po Titu.
I verujem da to treba iskoristiti. Muzej istorije Jugoslavije ima fenomenalnu
kolekciju. To je kolekcija koja govori o Titovom ukusu, on je primao poklone od
ljudi koji su znali �ta on voli, ali s druge strane i o ukusu tog vremena. Dakle
najmanje je tu bitan segment velikih umetničkih dela, ta kolekcija je zanimljiva
jer govori o klimi oko jednog gotovo orijentalnog vladara i odnosu prema njemu.�
U Muzeju istorije
Jugoslavije su nam potvrdili da Titov grob posećuju ljudi iz cele Evrope, celog
sveta. Dolaze turisti iz Grčke, Japana, Izraela... i to su sve organizovane
posete. �Postoji, recimo, redovna organizovana grupa američkih turista koja dva
puta nedeljno dolazi u Kuću cveća. To je oko četiri autobusa, imamo od marta do
oktobra datume i satnice kada oni dolaze. Znači, to je samo u okviru jedne
agecije, kru�ne ture koja ide od Beča do Konstance brodom, a turisti se ovde
zadr�avaju jedan dan. Odu do Kuće cveća i Kalemegdana i to je to�, ka�e gospođa
Ognjanović i vajka se da je sve funkcionisalo do 1997, kada je Slobodan
Milo�ević uzurpirao U�ičku 15, sebi zadr�ao pet objekata i zidom podelio
kompleks na dva dela, Muzeju ostavio dva objekta, �Kuću cveća� i stari muzej. A
onda je mnogo toga stradalo i u bombardovanju 1999. Dok se nije Milo�ević uselio
u Titovu rezidenciju, Muzej je imao i publikacije, i majice, i ostale suvenire
koji su se tu prodavali, bilo je osam objekata i park od devet hektara.
Rezidencija je sada u vlasni�tvu Saveta ministara SCG. Nekada�nja spomen-zbirka,
okrugla zgrada u kojoj su na tri sprata bili sme�teni svi eksponati, pokloni
Josipa Broza, sada se tretiraju kao rezidencijalni objekat koji se daje stranom
gostu na kori�ćenje kada dođe u dr�avnu posetu. Titovi saloni, name�taj, zapravo
ono �to je sačuvano posle bombardovanja nalazi se u depoima.
�to bi rekao Josip
Broz, u jednom od svojih čuvenih govora: �Mi smo more krvi prolili za bratstvo i
jedinstvo na�ih naroda, e nećemo nikome dozvoliti da nam dira i da nam ruje
iznutra da se ru�i to bratstvo i jedinstvo.�
A mi!? Mi smo more krvi prolili da se razbratimo...
Nostalgija na
istoku
Nostalgija za
danima Istočne Evrope ne predstavlja fenomen samo u staroj NDR � i u novim
članicama EU ljudi vole da ogreju du�u na simbolima dobrih starih
vremena
Na prozorima se ističu
tamnocrvene pli�ane zavese, sedi�ta su tapacirana svetlozelenim pli�em. Luksuzni
putnički voz je nakon prinudne pauze od 25 godina sve�e renoviran i ponovo
saobraća između Beograda i Vrnjačke Banje, 200 kilometara ju�no od srpske
prestonice: Plavi voz Josipa Broza Tita ponovo putuje.
U rasko�nom ambijentu
njegovih luksuznih vagona jugoslovenski �ef dr�ave i partije svojevremeno je
proputovao 600 000 kilometara �irom Evrope. Tu je primao goste kao �to su
libijski �ef dr�ave Moamer el Gadafi, sovjetski lider Leonid Bre�njev i kraljica
Velike Britanije Elizabeta II.
Danas, međutim, vozom
putuje Sima Babić (72): �Htela sam da se setim dobrih vremena�, ka�e ona.
Poslednjih 15 godina, obele�enih krvavim ratovima oko nasleđa Jugoslavije, za
nju je bilo u�asno: �I tu�no je videti kako je nekada bilo sve
dobro.�
Ova stara gospođa nije
usamljena na svom putovanju u pro�lost, čini se da kroz vreme putuje cela
Istočna Evropa. Piće, slatki�i, odevni predmeti, sredstva za pranje i
televizijske serije iz socijalističkih dana omiljeni su kao nikada ranije � pola
kontinenta je utonulo u socnostalgiju.
Mnogi Mađari se vi�e
ne kunu u �adidas� ili �puma� patike, već u dobre stare patike marke �tisa�.
Nekada je ovaj proizvođač cipela svojim modelima patika snabdevao čitav istočni
blok, a sada su ove patike � dodu�e novog dizajna � ponovo u
modi.
U Poljskoj sredstvo za
pranje �ludvig� ponovo stoji u prvim redovima polica u samouslugama. Ana
Kovalska u svojoj prodavnici �Treća ruka� u Var�avi konstatuje da se puno kupuju
i drugi proizvodi kojih je bilo i u socijalizmu; na primer, usisivači za pra�inu
�tigar�. Wen zemljak Dariju� Rudnicki se raduje rastu potra�nje za motociklima
�junak� � �20 posto godi�nje� � ka�e i sav blista.
Socijalisti su 50-ih
godina naručili razvoj ovog ne ba� startnog motocikla, koji je u �argonu brzo
nazvan �poljski harli-dejvidson�. Napravljeno je samo nekoliko hiljada komada,
ali legenda i dalje �ivi: �Većina onih koji kupuju junaka su već od dede čuli da
je to bila super ma�ina�, ka�e Rudnicki, koji je pre nekoliko godina kupio
licencu ove robne marke i sada �junaka� proizvodi preko korejskog preduzeća
�Hjosung�.
Uskrsnuću se veseli i
istočna varijanta �koka-kole�. Slovenac Emerik Zelinka 1952. sigurno nije ni
sanjao da će piće koje je kreirao nad�iveti socijalizam i čak do�iveti svoju
renesansu u kapitalizmu. On je u to vreme neumorno me�ao, menjao, probao i
dodavao sastojke pića koje je poku�avao da napravi za jugoslovenskog proizvođača
pića �Slovenija vino�. Radilo se o specijalnom nalogu njegovog �efa, koji je
prilikom jedne posete Italiji podlegao čarima nektara klasnog neprijatelja:
�koka-kole�. Zelinka je tra�io ne�to slično ovom američkom gaziranom napitku za
ljude u Titovom balkanskom carstvu, samo � pa, bio je u toku hladni rat � ne�to
daleko bolje. Na kraju je do�ao do idealne me�avine: 11 trava, aroma karamela i
naranye, uz to �ipak i limun, a sve slatko i smeđe boje. Tako je rođena �kokta�,
piće koje se pilo na zabavama u vi�enacionalnoj dr�avi 50-ih i 60-ih
godina.
Stare Jugoslavije
odavno nema, Slovenija je u međuvremenu čak članica EU � ali �kokta� je jo� uvek
tu. Odnosno, bolje rečeno: ponovo je tu. Promenila se samo cena: boca ko�ta 1,25
evro, dok je ranije ko�tala osam dinara, samo nekoliko centi. Slovenački
stručnjak za marketing Rozana Turk veruje da nostalgija za koktom, koja vlada i
u Poljskoj, Če�koj i Mađarskoj, objedinjuje sve generacije. �Stariji ovo piće
piju jer ih podseća na njihovu mladost. A mlađi naprosto hoće da budu u trendu.�
Upravo ona godi�ta koja se vi�e ne sećaju epohe socijalističke vlasti, ili su
čak rođena nakon 1989, jesu ta koja doprinose ovom zakasnelom pobedničkom pohodu
retroproizvoda.
U međuvremenu su
ponovo u trendu i stari filmovi i televizijske serije. U Če�koj se uveče ulice
jo� uvek isprazne kada se prikazuje serija ��ena iza tezge�: u glavnoj ulozi je
Irina Svorocova, kao prodavačica sa srcem i socijalističkim ubeđenjima � glumica
koja je zahvaljujući svojim zaslugama za klasnu svest Čeha i Slovaka 70-ih
godina bila čak i član Politbiroa u Pragu.
U Poljskoj je
televizija od 2001. čak �est puta reprizirala seriju �Četiri tenkista i pas�.
Milioni stalno iznova dirnuti gledaju poljske grenadire u njihovom tenku T-72
�rudi�, koji na strani Crvene armije napreduju prema Berlinu: komandant je lepi
Jan, koji voli rusku bolničarku Marusju; pas �arik laje na Nemce, a na kraju
četvorica junaka ističu poljsku zastavu na Brandenbur�koj kapiji.
Na pitanje zbog čega
ljudi u ovim zemljama u tranziciji čak 15 godina nakon pada Zida jo� greju du�u
na socijalističkim simbolima, poljski sociolog Pavel Spivak daje jednostavan
odgovor: �Čeznu za pregledno�ću tada�njeg sveta.� To se očigledno tiče i
tvrdokornih ličnosti koje su nekada bile na vlasti: većina Poljaka, na primer,
veruje da je za zemlju posle II svetskog rata najvi�e učinio upravo biv�i
komunistički generalni sekretar Edvard Gjerek � a ne, recimo, papa, ili
sindikalni vođa Leh Valensa. Svaki peti Čeh čak priznaje da čezne za
komunističkim vremenima. Spivak, međutim, oko toga ne razbija mnogo glavu: on
smatra da su ovi rezultati anketa za ispitivanje javnog mnjenja nesumnjivo izraz
prkosa i protesta zbog nove socijalne nesigurnosti. Pa ipak, čak se ni jedva
ne�to reformisani če�ki komunisti ne usuđuju da politički iskoriste ovakva
raspolo�enja. Većina istočnih Evropljana � baltički narodi, Poljaci, Slovaci,
Mađari, Slovenci � u anketama za ispitivanje javnog mnjenja kontinuirano
izjavljuju da im je nakon istorijskog prevrata 1989. nedvosmisleno bolje. �Niko
zaista ne �eli da se stari sistem vrati�, ka�e Spivak.
Marion
Kraske, Jan Puhl
Zora Latinović

