Rastuca srbofobija
 

 
Srpsko pitanje< opet prijeti Hrvatskoj. Petnaestak godina nakon sto je
predsjednik Tudman otjerao hrvatske Srbe u Milosevicev narucaj i time i sam
pridonio vrtloglavom uzletu ratne spirale, postoje naznake da se povijest
reprizira. Bombaski napadi u Vukovaru, Borovu i Trpinji, iako uzrokovani
rudimentarnim napravama, nisu nista drugo nego zastrasivanje prijetnjom
uporabe nasilja. Bez obzira sto se otkrije i tko su pocinitelji, ovo je
klasicno teroristicko djelo. I bez obzira sto politicari hine politicku
korektnost. U ovom slucaju, posto je cilj ovih teroristickih napada
institucija hrvatske drzave u kraju gdje zivi vecinsko manjinsko
stanovnistvo, ovaj je bombaski napad istovremeno krimen i protiv etnicke
koegzistencije i protiv samih temelja hrvatske drzave, protiv ljudskih
prava, protiv politickog poretka EU i njezinih vrijednosti i , konacno, i
protiv covjecanstva. Smisao za politiku je zakazao kod svih protagonista
naseg politickog zivota, od predsjednika Republike, predsjednika Vlade,
predsjednika Sabora, voda oporbe i vjerskih voda. Svi su oni morali ovaj cin
nazvati pravim imenom, kako ga je i nazvao jedan od najboljih poznavatelja
fenomena terorizma, politolog Pavle Kalinic. 
    

Osamljene osude zlocina

Propust u kvalificiranju tih dogadaja propust je politicara u obavljanju
njihova posla. Zalosno je da su taj dogadaj nedvosmisleno osudili tek
Milorad Pupovac, covjek kojemu je sve teze podnositi mnoge afronte kojima je
izlozen u javnosti, a koji zbog svoje uloge pomiritelja i poticatelja mirnog
suzivota, a i vracanja njegovih zabludjelih sunarodnjaka na taj put mirnog
suzivota, zasluzuje pohvale i podrsku vlasti, a ne javnu anatemu. Jedini
koji su, uz Pupovca, osudili ove dogadaje jesu djelatnici OESS-a,
organizacije koje su se hrvatske vlade, Tudmanova, Racanova i ova
Sanaderova, htjeli rijesiti da bi se oslobodili objektivnog i nepristranog
svjedoka svih stranputica nase tegobne demokracije. 
    Antonella Cerasino, glasnogovornica OESS-a koja je naslijedila dobrog
poznavatelja hrvatskih (ne)prilika Alessandra Fracassettija, proglasila je
ove incidente u Podunavlju zabrinjavajucima, kao sto su to i drugi nedavni
incidenti - primjerice, ubojstvo pripadnika srpske manjine Dusana Vidica,
osamdesetcetverogodisnjeg penzionera, u Karinu. Ubojstvo Vidica je jezoviti
primjer simbolickog, ritualnog ubojstva. Svaki profesionalni kriminolog ce
odmah, kao i svaki amaterski ljubitelj detektiva Poirota, odbaciti motiv
koristoljublja jer je penzioner Vidic imao u svom dzepu samo novac za kruh
po koji je otisao. Ali simbolicko znacenje iscitava se iz cetiri detalja:
prvo, ubijeni je bio Srbin; drugo, ubijeni je bio umirovljeni major JNA;
trece, ubijeni je bio nemocni starac i cetvrto, ubijen je ritualnim nacinom,
klanjem, koje u tradiciji i blizoj povijesti juznoslavenskih naroda ima
sasvim precizno znacenje. Covjeka se klanjem ponizava na razinu zivotinje, a
takvim su se nacinom ubojstva sluzili za vrijeme Drugog svjetskog rata i
ustase i cetnici, koji su to cinili i u ovom, nedavnom ratu. I hrvatski i
srpski civili ubijani su na taj nacin, ritualnim ubojstvom, koji salje jaku
poruku sunarodnjacima ubijene osobe, djeluje kao zastrasujuca prijetnja i
izaziva strah i jezu. Dakle, jos jedna tipicna definicija terora i
terorizma. A posto je Hrvatska supotpisnik mnogih medunarodnih obveza o
borbi protiv terorizma, sada je cas da na svom terenu pocinje primjenjivati
medunarodno prihvacene kriterije. 
    

Knin - ispit za Sanadera 

Premijer Sanader se nada da ovi incidenti nece utjecati na suzivot i pomirbu
u Podunavlju, kao ni u cijeloj zemlji, i pozvao je policiju na efikasnu
akciju u otkrivanju pocinitelja. No, takav poziv bez istovremenog
presucivanja ritualnog i simbolicnog znacenja ovih zlocina znaci ili
zakopati glavu u pijesak ili namjerno minimizirati razorne efekte ovih
zbivanja. Razorne, u prvom redu, za medunarodni ugled Hrvatske i za njezin
kredibilitet. Pogresno procjenjuje svatko onaj tko misli da ovi dogadaji
nece izazvati negativne reakcije u taboru kojem se mi uporno, i s pravom,
nastojimo prikljuciti - u Europskoj uniji. Slika o jednoj zemlji gradi se na
temelju mozaika od tisuca kamencica, no ovo su gromade koje salju brizljivo
gradeni mozaik u tisuce krhotina. Nece samo ti dogadaji odaslati pogresnu
poruku o Hrvatskoj u svijet: medunarodni promatraci sa zabrinutoscu prate i
ksenofobicne izjave prvaka HSP-a, koje 
    odudaraju od njihovog umivenog lika kojim se zele iskupiti u ocima
medunarodne javnosti. Na ispitu je i epilog kninskog slucaja, gdje HDZ
uporno odbija uci u najnormalniju koaliciju s vecinskim SDSS-om,
propustajuci da na konkretnom planu iskaze nacelnu opredjeljenje za 
    suzivot i za europske standarde. U ovom slucaju ne pomaze izmotavanje
Sanadera ni njegovih drugova da je kninska podruznica njegove stranke
autonomna u svojim koalicijskim opredjeljenjima. To nece popusiti nijedan
europski diplomat u Hrvatskoj, a niti nasi tutori iz EU. Sanader ima sada
posljednju sansu pokazati da je njegova reformirana stranka doista spremna
za prakticni suzivot: Knin mu je ispit, prolaz ili pad. 
 
http://www.novilist.hr/ 


                           Srpska Informativna Mreza

                                sim@antic.org

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште