zlokobna moc naoruzanih
Hapsenje Krunoslava Pratesa u Njemackoj, zbog sumnje da je sudjelovao u
Udbinoj likvidaciji poznatog hrvatskog emigranta Stjepana Durekovica, nekima
je posluzilo kao dokaz da Hrvatska nije pravna drzava, jer da nije
procesuirala zlocine bivse jugoslavenske, komunisticke vlasti, pocinjene nad
Hrvatima od 1945. do 1990. godine. Naravno da je bivsa jugoslavenska drzava
funkcionirala kao totalitaristicka drzava u kojoj su gradani zivjeli pod
strogim nadzorom tajne policije, u kojoj su >neprijatelji rezima< zavrsavali
u zatvoru ili s metkom u glavi, bez suda i pravde.
mirotvorstvo platio glavom
No, drzavni teror i politicka ubojstva u nas nisu prestala 1990. godine.
Stovise, neka od tih ubojstava jos stoje kao tezak teret danasnjoj
Hrvatskoj. Stoga, bas kao sto bi pravna drzava trebala staviti pravosudnu
tocku na svako od politickih ubojstava poslije 1945. - isti trud trebalo bi
uloziti i u slucaju stotina nerazjasnjenih ubojstava pod okriljem
posljednjeg rata (samo u Osijeku navodno tristotinjak). Radilo se o cistim
likvidacijama zbog krive (srpske), nacionalnosti, a nekoliko je politickih
atentata, zahvaljujuci medijima, svima otkrilo najcrnje posljedice Tudmanove
nacionalne revolucije 1990. godine.
Nad Osijekom jos lebdi sjena ubojstva nacelnika osjecke policije Josipa
Reihl-Kira, koji je svoje mirotvorstvo platio glavom, po narudzbi tamosnjih
HDZ-ovih jastrebova. Takoder 1991. hladnokrvno je likvidiran tadasnji
HOS-ovac i potpredsjednik HSP-a Ante Paradzik, koji je Tudmanovoj vlasti
smetao jer je u to vrijeme HOS bio prejak, a slicno je prosao i Paradzikov
kompanjon u Hercegovini Blaz Kraljevic, kojeg su Suskovi i Tutini komandosi
smaknuli na jednom raskrizju u Hercegovini, jer je bio za savez s
muslimanima. Kad se spominju politicke likvidacije, nemoguce je preskociti
vojnicki organiziranu i stravicno izvedenu horror-likvidaciju zagrebacke
obitelji Zec, zbog sumnje da njihov otac Mihajlo potpomaze krajinske Srbe.
Tu je sumnju 12-godisnja Aleksandra platila glavom podno zagrebackog
Sljemena.
Zaboravne valja podsjetiti i na val politickog nasilja prema sindikalnim
i politickim celnicima 1992. godine, koji je kulminirao nikad razjasnjenim
ubojstvom sindikalnog vode Milana Krivokuce, osnivaca sindikata strojnog
osoblja i - Srbina. Krivokuca je nozem zaklan na pragu svog stana u Velikoj
Gorici, a upuceni tvrde da policija zna ubojicu, ali suti.
cisto politicko ubojstvo?
Za prometnu nesrecu u kojoj je 1999. godine poginuo Darko Jurisic, istaknuti
nevladin aktivist, njegova supruga tvrdi da je cisto politicko ubojstvo.
Njezin suprug, naime, dobivao je prijetnje zbog svojeg angazmana u
predizbornoj kampanji, a sumnja se da je u atentat umijesan SIS.
Policija se u svim slucajevima uglavnom drzala kao promatrac, kako ne bi
izaslo na vidjelo da i Hrvatska ima svoje >eskadrone smrti<.
Vjerojatno najpoznatije politicko ubojstvo bilo je ono Milana Levara, i
to nakon smjene vlasti 3. sijecnja 2000. godine. Policija nikad nije otkrila
ubojice, ali sumnja pada na ljude koje je Levar prozivao zbog ratnih zlocina
u Gospicu 1991. godine.
Naposljetku, nije li i ubojstvo staraca poslije >Oluje< svojevrsna
politicka likvidacija srpskog pitanja u Hrvatskoj, nakon cega su stvari
trebale sjesti na svoje mjesto: Hrvatska zauvijek ocistiti Krajinu, a
prezivjeli hrvatski Srbi zauvijek ostati s onu stranu granice. No, kako sve
ima svoje nalicje, tako se i likvidacija srpske starcadi i nemoc hrvatskog
pravosuda da o tome donese jedini pravedan pravorijek pretvorila u politicku
likvidaciju Hrvatske i njezinih ambicija da prestane tavoriti u balkanskom
loncu. Zlokobna moc naoruzanih silnika iz devedesetih pokazala se snaznijom
nego sto su njezini tvorci mozda zeljeli.
http://www.novilist.hr/
Srpska Informativna Mreza
sim@antic.org
http://www.antic.org/
