Tezak polozaj zena u nasem drustvu

Svojevremeno je Komisija za saradnju sa Unicefom i za unapredenje polozaja
zena pripremila plan o ravnopravnosti zena, ali on nikad nije dospeo pred
Vladu Srbije, tako da nije ni usvojen. Tadasnju (kao i sadasnju) vladu
cinili su 99 odsto muskaraca, pa ne treba da nas cudi takav pristup ovom
vaznom pitanju.

Sad je doslo vreme da se i ovaj problem ubrzano stavi na dnevni red.
Zamislite samo da cak i u najrazvijenijim demokratijama, kakve su
skandinavske zemlje, gde je ostvarena najvisa zastupljenost zena u
parlamentu, vladi i drugim oblicima vlasti, zene more isti problemi.
Neravnopravna podela tereta kucnih poslova, manja plata za isti posao,
nedovoljna pomoc partnera, nasilje u porodici...

Kakva je nasa stvarnost? Ako cemo se porediti sa Evropom i njenim
standardima, mozemo samo konstatovati tuznu sliku nase srpsko-crnogorske
zaostalosti, nebrige i nerazumevanja u ovoj oblasti. Ovde necemo govoriti o
zanemarljivom procentu ucesca zena u podeli politicke moci. Naime, to ucesce
se godinama pada ili stagnira negde oko 10-15 odsto, nesto bolje u lokalnim
samoupravama. Medu rukovodecim kadrom drzavnih i privatnih privrednih
cinilaca takode neprimetno je prisustvo zena. Zene su u malom procentu
vlasnici privatnih firmi, i naravno, kada se gubi posao - zene su prve, jer
one cine 65 odsto nezaposlenih, kao i vecinu nepismenih.

Pre neku godinu, beogradska kancelarija Unicefa obimno je istrazila o
polozaju zene u nasoj zemlji. Porazavajuci podaci iz ovog dokumenta i danas
su aktuelni ako ne i pogorsani. Poslednji dogadaji u drustvu - porast
maloletnicke delikvencije, nasilje u porodici, besperspektivna mladih, koji
u najvecem broju zele da napuste ovu zemlju, sa studentima koji u 80 odsto
slucajeva jos nigde nisu putovali van Srbije i Crne Gore - pokrenuli su
pitanje odgovornosti porodice i drzave za (ne) vaspitanje mladih generacija.
To je zivotno pitanje za zemlju, utoliko vise sto se od ovih mladih ljudi
ocekuje da za neku godinu ili deceniju preuzmu vodecu ulogu u drustvu. Pad
nataliteta takode je goruci problem. Mi smo nacija medu najstarijima u
Evropi, nazalost ne samo po istoriji vec i po broju penzionera.

Pogledajmo samo neke podatke o socioekonomskom polozaju zena. Ovo je
indikativno zbog toga sto u patrijarhalnom drustvu kakvo je nase, teret
organizovanja porodicnog zivota, a time i vaspitanja dece uglavnom lezi na
zeni.

Prvo, kada je rec o obrazovanju, u populaciji zena od 20 do 55 godina
najveci broj ima srednje, vise ili visoko obrazovanje, ali ne treba
zanemariti veliki broj zena sa nedovoljnim obrazovanjem (nepotpuna osnovna
skola ili osnovna skola), jer to ogranicavajuce utice na njihov izbor nacina
zivota. Prema polozaju i zanimanju, istrazivanje je pokazalo da postoji
visok procenat zena koje ne izdrzavaju same sebe. Ucenice, nezaposlene,
domacice i izdrzavana lica cine polovinu zenske populacije. Taj procenat ce
se najavom velikih otpustanja u ovoj godini sigurno povecati. U grupi zena u
primarnom, aktivnom radnom dobu (20-58 godina) svega je oko 65 odsto
zaposleno.

Zene su u vreme ovog istrazivanja cinile samo dva odsto rukovodeceg kadra i
samo 2,3 odsto zena su bile vlasnice privatnih preduzeca. Ovaj broj
nesumnjivo se povecao privatizacijom, ali verovatno samo statisticki, jer je
poznato da su one samo fiktivni vlasnici i rukovodioci.

Iako je zakonom zagarantovano pravo na obrazovanje na svim nivoima, pokazalo
se da polovina zena prekida skolovanje iz finansijskih ili porodicnih
razloga, odnosno zbog udaje i radanja dece. Ne treba potceniti ni uticaj,
pogotovo ruralnih sredina gde se ranoj udaji pridaje veliki znacaj. Takode
je poznato da u nasoj zemlji ima vise fakultetski obrazovanih zena nego
muskaraca. Zasto onda vecinu nezaposlenih cine ipak zene?

Ako posmatramo socijalni zivot zene na nacin na koji one koriste slobodno
vreme, odnosno kroz prizmu zadovoljavanja kulturnih potreba (bioskop,
pozoriste, koncerti, restorani, posete prijateljima, rekreacija) podaci su
deprimirajuci i ukazuju na veoma oskudan kulturni i drustveni zivot zena.
Samo oko 10 odsto zena na ovaj nacin provodi slobodno vreme. Recimo i to da
svega pet odsto zena se bavi rekreacijom, koja je uslov odrzavanja zdravlja,
a svega 25 odsto ima naviku da redovno kontrolise svoje zdravlje.
Nesumnjivo, ekonomska kriza je unistila porodicni budzet i u njemu nema
novca za ovakve potrebe pa zenama ostaju ruzicasta estrada i sapunske serije
kao kulturni (nokaut) zivot. Ipak, jedan od uzroka moze biti i nedovoljna
razvijenost kulturnih navika i potreba. Kako u takvim okolnostima dete, koje
uci i po modelu roditelja, moze sticati navike i potrebe odgovarajuceg
koriscenja slobodnog vremena?

Kada je rec o porodicnim odnosima, tradicionalno vaspitanje jos uvek veliki
znacaj pridaje skrivanju stvarnog stanja odnosa u porodici pred trecim
licima, odnosno "pred svetom". Neprijatne situacije, nevolje, nesloga,
nasilje i drugi problemi moraju da se drze u tajnosti, kako bi se pred
svetom stvorila slika o srecnoj, zadovoljnoj, skladnoj i uspesnoj porodici.
Nasa stampa poslednjih godina puna je porodicnih tragedija, kada komsije
izjavljuju da im nije jasno kako je doslo do tragicnih zavrsetaka, jer su
mislili da porodica zivi u slozi. Cesto se zna da se u porodici vrsi
nasilje, ali svi su nemocni, nezainteresovani pa cak i oni koji bi trebali
da reaguju po sluzbenoj duznosti - centri za socijalni rad, policija,
drzava...

Skladni odnosi unutar nuklearne porodice (roditelji-deca), koja je
preovladujuci tip kod nas, narocito su vazni za pravilan razvoj dece. Mozemo
reci da je uloga majke u vaspitanju dece presudna. Primera radi, u porodici
za cuvanje dece je odgovorna majka dok otac cuva decu samo u 2,2 odsto
slucajeva. Prosecno vreme koje zena dnevno provede sa decom, hraneci,
presvlaceci, kupajuci, u igri, u razgovoru, ucenju sa decom, jeste oko sest
sati, sto znaci da zeni i ne ostaje vremena za sopstvene potrebe. Nasuprot
tome, otac hraneci i presvlaceci dete potrosi dnevno prosecno 10 minuta, u
igri 24 minuta, citajuci deci osam minuta, pomoci u skolskim zadacima 19
minuta.

Na kraju da navedemo i ovo - 80 odsto majki je najvise zabrinuta zbog
buducnosti dece. Da li smo i svi mi?

Dr Margit Savovic

http://www.glas-javnosti.co.yu/





                           Srpska Informativna Mreza

                                sim@antic.org

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште