From: oliver vulovic [mailto:[EMAIL PROTECTED] 
Sent: Wednesday, October 05, 2005 3:45 AM

Ciju decu pojede dosovska revolucija

Deca dosovske “revolucije” su baš razocarana. Mislili su pompezno da
proslave godišnjicu svoje licne srece i blagostanja a naše nacionalne
propasti i ekonomskog posrnuca, kad im baš oni koji su ih i platili da
izvedu puc koji, kako vec rekoh ovde u zanosu nazivaju revolucijom,  nece da
im ispoštuju ni taj jedini njihov licni sveti dan i zapocnu, kako su unpred
i najavili, višedecenijske pregovore o pridruživanj EU. Ovo je i godišnjica
jedne od najnastranijih i najnenarodnijih «revolucija» u istoriji naroda
Evrope. Umesto da je pojela svoju decu a narodu pružila blagostanje,
dosovska revolucija je pojela i nastavlja ubrzano da jede kompletan narod
ove drzave, penzionere, radnike i pride prirodna bogatstva države a dok
njena deca, deca dosovske revolucije postaju svakog, ne dana, vec trenutka
sve bogatija i sve mocnija.. Oni u cije su se ime Dosovci prodali i digli
protiv sopstvene države, penzioneri, radnici, seljaci, sada su u takvoj
situaciji da im stanje nakon agresije NATO pakta izgleda kao doba renesanse
i nade.

U ovoj njihovoj postrevolucionarnoj tvorevini su uspeli da Crnogorcima
naparave prostor da od Hrvata, Albanaca i muslimana naprave prijatelje a od
Srba najgore neprijatelje, gore i od nekadašnje turske carevine. U ovoj
njihovoj postrevolucionarnoj Srbiji, na Kosmetu je izginulo više ljudi i
popaljeno više crkava nego za sve godine oružanog sukoba Miloševicevog
režima sa šiptarskim teroristima. Država koju su stvorili na temeljima
popaljenih objekata u Beogradu ima i gladnu vojsku, korumpirano pravosudje,
lihvarske banke i ekonomiju u kojoj su bogati postali još bogatiji a
siromašni još siromašniji.

Na našu nesrecu, oni planiraju da u svom kalendaru imaju još crvenih slova
poput 5.oktobra. Prvog oktobra je i godišnjica tzv narodne kancelarije
Predsednika Republike koja nema nikakvu drugu svrhu nego da bude Tadiceva
paravlada onoj koju vodi Koštunica, mada ovom Teritorijom u suštini ne vlada
nijedna od njih vec njome vladaju tzv kandicevske-vuco-pavicevicke
«nevladine organizacije». 
Uloga domacih «nevladinih organizacija» i njihovo  delovanje u dosovskoj
iznurenoj Srbiji je gora i antisrpskija nego i samih direktnih ekspozitura
šiptarsko-muslimanske placenicke grupacije poput Lajonove Medjunarodne
krizne grupe ili Svilanovicevog Balkanskog saveta i Hombahovog pakta za
Jugoistocnu Evropu. Eksponiranje tih istinskih vladaoca Srbijom za racun
zapadnjackih bogatih koncerna i vlada u domacim medijima je dostiglo takav
stepen da smo došli u situaciju da nacionalna  TV bude svedena na teren za
vežbanje podmladaka TVB92, BKTV i Pinka a vodeci srpski dnevni list
«Politika» oglasna tabla na koju se vešaju najbestijalniji i najantisrpskiji
pamfleti koji se ne pamte od kada je u ovog naroda secanje.

Od njihove revolucije ovom narodu bi mogla da se desi još samo gora nesreca
a to je kontrarevolucija, koju radi haosa u državi na osnovu kojeg bi još
lakše mogli da privedu kraju svoje pljacke podmuklo i pritajeno žele baš oni
koji nam najviiše pricaju o ulasku u Evropu i prihvatanju njenih vrednosti i
tekovina.

Posrevolucionarna vlast u Srbiji u sviom svojim nijansama, vrstama i
modalitetima , ne samo što je proglasila da je istorija ove države pocela sa
njima, prekidajuci kontinuitet sa SRJ , vec je i povukla naše kontratužbe
pritv bosanskih muslimana i Hrvatske pred sudom na koji su nas isti svojim
prvobitnmim tužbama poslali, vec je svojim ponašanjem i politiki
štetocinnskim delovanjem pustila i Republiku Srpsku niz vodu i ostavila je
na milost i ne milost kriminalcu i lažovu Ešdaunu i ako nam je ugovorna
obaveza da tu srpsku državu i narod štitimo i bezuslovno joj pomognemo da
opstane.

Za vreme ove njihove postrevolucionarne Srbije makedonske vlasti su se još
više osilile pa su se sa zabrana našim sveštenicima da dolaze i prolaze kroz
Makedoniju bacili i na isticanje teritorijalnih zahteva prema Srbijii i još
poceli da nam tamnice vladike.  Šta drugo i ocekivati od Makedonije koja se
samo ugledala na ostatak Evrope koja nam je i pored silnih
predrevolucionarnih obecanja Dosovaca, još više pooštrila vizni režim i
nastavila sa hapšenjima svih koji su bili makar i kuvari u vojskama RSK,RS i
SR Jugoslavije.

Da je ova vlast od samog pocetka svog vladanja Rašku oblast prepustila
turskim obaveštajnim službama i domacim muslimanskim ekstremistima dovoljan
je i podatak da se ni jedna medjunarodna utakmica domacih reprezentacija ne
sme tamo odigrati  zbog atmosvere koja vlada na tamošnjim sportskim
borilištima a koja je u stvari i direktni odraz njihovih politickih stavova
i licnog doživljaja Srbije kao okupatora, te bi se reprezentacija ove
Teritorije tamo osecala kao neželjeni gost.

U Vojvodini nas je od umetnosti vodjenja dosovske politike samouništavanja
spasila samo svest madjarskog naroda koji je i pored zdušnog politickog
ataka koalicije izmedju madjarske vlade, briselskih tehnokrata i domacih
madjarskih ekstremista na politicku stabilnost u Vojvodini, ipak na izborima
oterao svoje ekstremiste nazad na Soroševe jasle a skinula ih sa
pokrajinskog budžeta i vlasti.

Dos u celini sa svim njegovim delovima koji su rasuti svugde gde treba, od
pozicije do opozicije i ako razocaran što im njihovi mentori ne poštuju
godišnjice i tako im jasno stavljaju do znanja da je njihova uloga od
pocetka bila jasna, kao što im je na njihovu žalost jasna i buducnost, ipak
ima šta da slavi. Oni su zaista na putu da svoje zadatke koje su neposredno
pred peti oktobar dobili u Budimpešti na putu u potpunosti da ostvare.
Država je sve manja i sve manje od državnosti i ima, narod nestaje, kultura
nam je svedena na crtace procesa u Hagu kojima se ovde organizuju izložbe uz
najvecu logistiku lista «Politika» a od vrhunskih sportista nam samo stiže
razocarenje za razocaranjem. 
Njihovim putem samo nisu krenuli mladi sportisti. To nam je jedino i ostalo.

Da se u mladost i nadamo i jednog dana stvari vratimo i stavimo na svoje
pravo mesto .

Oliver Vulovic

Ogledalo br. 57



                           Srpska Informativna Mreza

                                sim@antic.org

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште