From: oliver vulovic [mailto:[EMAIL PROTECTED] 
OLIVER VULOVIC;
09 03 2006 Beograd

Babicevo trece sudjenje

Od dva suda kojima je bio izložen, jednom  neprijateljskom koji ga je
utamnicio i prisilio na izdaju svog naroda a potom prevario i osudio i
drugog suda, suda svog naroda koji ga je prezreo i osudio kao izdajicu,
Milan Babic se  nakon svega odlucio da ode pred treci sud, Nebeski, ne bi li
na makar jednom mestu do pravde stigao casno. Da li je zgrešio i zbog nacina
na koji je pred taj treci sud odlucio da ode, svojevoljno,  ima ko da brine.
Izdajnik koji je bio izdan od onih koji su ga na idaju prisilili, odlucio je
da na kraju njih izda, ne bi li od svog, narodnog suda, cija ga je osuda
više bolela od one haške, na kraju ipak  dobio pomilovanje. Da li ce ono
ikada stici, odlucice istorija.

Pored svih suptilnih zlostavljanja utamnicenih Srba u tom modernom,
ulickanom i tehnicki odlicno opremljenom srpskom Gvantanamu, nevladin sektor
je tek sada graknuo na uslove življenja u Hagu i to ne zbog toga što žele
humaniji i pravedniji tretman za sve zatvorenike, vec zato što su izgubili
«svoga» svedoka u procesima koji se vode protiv rukovodstava svih srpskih
država na teritoriji bivše SFRJ. Smrti Dokmanovica, Kovacevica i genrala
Djukica nisu bile razlog da NVO podignu svoj glas, kao što su ga podigli
zbog nesrecnog Babica. Oni i u smrti dele Srbe na, podobne i nepodobne.
Babic je bio prezren od svog naroda, ali je nacinom na koji je odlucio da
umre, prezreo  i zauvek napravio otklon i od ovih srpskih nvo-aca, koji se
post festrum zalažu za njegova prava, na koja nisu mislili tokom perioda u
kojem je kao zatoceni bivši srpski rukovodilac bio izložen mucenjima i
ponižavanjima i tako nateran da lažno svedoci za «drugu stranu», koju su na
ovaj svet doneli oni koji su bobardovali Udbine, vodili Hrvate u poslednji
genocid u 20.veku i bombardovali izbeglicke kolone, navike od koje nisu
mogli da pobegnu ni tokom bobardovanja Srbije.  
Srpske NVO još nisu uspele da im od sudbine Fljore Brovine i casti jedne
druge albanske žene, ratnog zlocinca- decoubice, kao i drugih decoubica
kojih je u ratu na Kosmetu na albanskoj strani bilo u do sada nezabeleženom
broju u istoriji teroristickih organizacija., na red doju i sudbine Srba
koji se i dan danas protive i bore protiv onih koji su se iz okupaqtora,
velikih sila, agresora, samovoljno prozvali u Medjunarodnu zajednicu, Novi
svetski poredak, humane globaliste a otimaju tudje teritorije i uništavaju
države kao što su uništili SFRJ, SRJ, Srbiju, Irak, Avganistan, Honduras,
Nikaragvu, Cile, Kubu, Panamu i mnoge druge, a iz sve snage podržavaju i
štite autoritativne, nedemokratske i fašisticke režime poput Saudijske
Arabije, Katara, Kuvajta i režima koje su instalirali na okupiranim
teritorijama Iraka i Kosmeta. Srpske NVO su neme, slepe i gluve, kada se u
ime iste institucije u kojoj je Babic umro, u Srpskoj ubijaju cele porodice
da bi se došlo do jednog njenog clana. Od porodice za jednog, do sto za
jednog, put nije dalek a to u «modernoj», «evropizovanoj» i «pravilno
politicki edukovanoj» , drugoj Srbiji , nikog ne brine. Samo još mi  iz
«zaostale», «antiglobalisticke», «antihaške», «nacionalisticke» Prve Srbije,
još uvek brinemo i patimo za svakim izgubljenim srpskim životom, ne
zaboravljajuci i ne ignorišuci i živote koji su pali za ideje koje su bile
protiv našeg državnog i biološkog opstanka.

Novom svetskom poretku i njegovom cedu u Hagu nije baš da smrti i ne
odgovaraju. Miloševiceva iznenadna smrt bi bila najbolja vest koju bi slatko
poslali u svet, jer bi na taj nacin prekinuli samoponižavanje koje uopšte
nisu ocekivali tokom ovog  kafkijanskog igrokaza koji vode protiv
Miloševica. Nije njemu zabranjeno da ode u Rusiju na lecenje zbog toga što
se tamnicari plaše da bi on od tamo pobegao, vec zbog toga što se plaše da
bi se tamo izlecio i vratio da ih dokusuri u njihovom jadu i bedi koji
glamurozno nazivaju optužnicom. Dokle god im je na oku i na lekovima lekara
opšte prakse, šansa za njih još uvek postoji. Haška izlazna strategija je za
mnoge Srbe postala ulazna u smrt, a posle presuda koje te pravne nakaze budu
izricale, najverovatnije i ulaznica u smrt i same srpske države ako to sve i
dalje budemo mirno posmatrali. Na žalost Haga i njegovih tvoraca, državni
suicid ne postoji i ako nas na njega putem raznih pregovora i ugovora
neprestano nagovaraju od 1991-e godine i ako pokušavaju da ga izmisle i
implementiraju kao živecu pravnu normu baš preko eksperimenta nad našom
državom i narodom. Mogu oni da odcepe Crnu Goru sa mafijaškim režimom na
celu , da otmu Kosmet sa fašistickom huntom na cije celo su postavili
ustaško-balistickog krvavog generala, ucesnika Oluje i Klecke, cekuom,
poslednjeg uniformisanog fašiste sa najvecim cinom  na Balkanu. Mogu naši
neprijatelji da stvore i Sandžakstan i Hungaro Vojvodinu, jer su jaci i
bezobzirniji. Ali kao što rekoh na pocetku teksta, njihovim delima ce
kad-tad suditi još dva suda koja osim njihovog u Hagu postoje – narodni i
Nebeski. Vreme i moc tu zaista ništa ne predstavljaju.
.



                           Srpska Informativna Mreza

                                [email protected]

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште