Politika

U fokusu

MAJOR VEBER I KOSMET

Da li je kraj istorije, posebno na Balkanu i posebno što se tiče Srbije, 
zamenjen ponovnim rađanjem geografije

Čime se bavila analiza bivšeg nemačkog ministra odbrane Ruperta Solca na 
temu Balkana još u septembru 1991. godine? Na sastanku Saveznog 
udruženja nemačkih poslodavaca, na kojem su učestvovali i generali 
Bundesvera, Solc je pred okupljenim privrednicima i oficirima u 
Firstenfeldbruku bio sasvim jasan: „Nemačka politika trebalo bi da 
stvori novi poredak na Balkanu, jer Jugoslavija predstavlja veštačku 
tvorevinu, koja nikada nije bila spojiva sa pravom na samoopredeljenje, 
pa bio zato trebalo odmah međunarodno priznati republike koje žele da se 
otcepe od Jugoslavije i tada se više neće raditi o unutrašnjem 
političkom problemu Jugoslavije, u kome nije dozvoljena međunarodna 
intervencija”.

Da li je, dakle, kraj istorije, posebno na Balkanu i posebno što se tiče 
Srbije, zamenjen ponovnim rađanjem geografije? Da li nam to opet neki 
javno i bez diplomatskih rukavica, ali sada usred Beograda, najavljuju 
podizanje novih granica predkumanovske Srbije? Ili zagovornici nametanja 
nezavisnosti Kosmeta, zapravo, žele da se Srbija oseti poput ogoljene 
Nemačke posle Prvog svetskog rata: osiromašena, ponižena, sa zavađenom 
političkom i finansijskom elitom, neproduktivnom političkom buržoazijom, 
stalnim aferama, tranzicijom u kojoj su bogati sve bogatiji, pritiskom 
Zapada za vratom i sa izgubljenom teritorijom? S novim populizmom i 
željom za osvetom?

Nemci i Kosmet? Pre početka vožnje major Norbert Veber stavlja kapu 
pomalo nakrivo, skida naočare i zažmirivši proverava da li su mu stakla 
čista. Zatim navlači pancirni prsluk preko uniforme i zauzima mesto 
suvozača u oklopnom vozilu Bundesvera. Putevi oko Prizrena puni su rupa, 
Albanci u Prizrenu puni su radosti. Oni uvek mašu vozilima Kfora, deca 
ponekad bacaju i cveće, a major Veber na sve to nesigurno se smeška. On 
je za starije Albance spasilac, za mlade je zvezda, a za sve junak iz 
daleka. To je njegova uloga, ali on kao da njom i nije previše oduševljen.

Norbert Veber je posle služenja redovnog vojnog roka radio deset godina 
u elektrodistribuciji, kada je u jednoj krčmi u Rojtlingenu sreo starog 
druga iz vojske. Uz prvo pivo pričali su o starim vremenima, uz drugo o 
novim, a uz treće Veber je obećao da će doći na vojnu vežbu. Položio je 
sve ispite i testiranja i postao je rezervista Bundesvera. Upitali su ga 
hoće li u Bosnu, a on je upitao svog poslodavca hoće li mu dati 
odsustvo. Ovaj je rekao: Ne. Tada je ostavio posao. Postao je 
profesionalac Bundesvera. U Bosni se bavio kompjuterima i satelitskom 
komunikacijom. Zatim su mu predložili službu na Kosmetu. I tako je 
stigao u Prizren, grad kojeg su ranije zvali mali Pariz. Sada u rečici 
Bistrici trunu plastične flaše, stare cipele i olupine automobila. 
Mišićavi muškarci i upadljivo našminkane žene šetaju glavnom ulicom.

Nekoliko kilometara od Prizrena nemački vojnici podižu kuću jednom 
Albancu. Mešaju beton, dok domaćin donosi čaj kako bi pozdravio majora 
Vebera. Uopšte, u nemačkom sektoru na Kosmetu puno se izgradilo i 
raščistilo, Bundesver je popravio mnogo kuća i puteva, a vojnici od 
lokalnih Albanaca stekli ime „bundis”. Oni koji u Nemačkoj kritikuju 
misiju Bundesvera na Kosmetu kažu da će Nemci napustiti to područje tek 
kada u svakoj bašti bude postavljen i vrtni patuljak.

Koliko je boravak nemačkih vojnika u južnoj srpskoj pokrajini i šansa da 
se imidž Bundesvera u nemačkoj javnosti popravi? Major Veber kaže da ne 
veruje u priče da su svi mladi zainteresovani isključivo za sebe i 
željni samo zabave. Na Kosmetu mladi nemački vojnici naporno rade, sedam 
dana u nedelji, 14 sati svaki dan. Istina, nemačka štampa bile je 
prepuna kritika na račun Bundesvera kada je u martu 2004. došlo do 
eskalacije nasilja albanskih ekstremista protiv preostalih Srba na Kosmetu.

Nemačke vojnike koji idu u misiju na Kosmet uče da izbegnu simboliku 
gospodara i sluge, sve do najsitnijih gestova. I zato se major Veber, 
kada mu neki mali Albanac u Prizrenu na ulici čisti čizme, obavezno 
saginje do dečaka da bude mali kao on. Nikada ne ostaje u uspravnom 
položaju, jer o tome su Vebera učili u Bundesveru pre nego što je krenuo 
na Kosmet.

Nemački vojnici u južnoj srpskoj pokrajini ne bore se protiv 
neprijatelja, već protiv stereotipa. Protiv stereotipnih predstava o 
Bundesveru, konkretno, i o Nemcima uopšte. Stari Albanci u Prizrenu 
majoru Veberu i ostalim „bundisima”ne kliču samo zato što su obezbedili 
da Srbi iz Prizrena odu. Oni nisu zaboravili da su Hitler i Musolini u 
Drugom svetskom ratu započeli ostvarenje projekta Velike Albanije.

Nisu to zaboravili ni Srbi. Drugi ih na to ovih dana podsetiše...

*Miroslav Lazanski*
[objavljeno: 14.04.2007.]




                           Srpska Informativna Mreza

                                [EMAIL PROTECTED]

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште