Srpska vojska nikada nije bila u težem položaju

 

Eutanazija vojske 

 

U viševekovnoj istoriji Srbije, od Stevana Nemanje do današnjih dana, srpska
vojska nije bila u težem i ponižavajućem položaju. Nikada nije doživljavala
teža poniženja i atake na sopstvenu egzistenciju nego što je to slučaj
danas. Naočigled domaće i svetske javnosti srpska vojska broji dane koji je,
kako stvari sada stoje, dele od raspadanja i, nije preterano reći,
nestajanja sa društvene i državne scene.

 

Planirano u medjunarodnim centrima moći, rastakanje vojske je, uz neskrivenu
i snishodljivu pomoć domaćih poslušnika, počelo preveremnim penzionisanjem i
demobilizacijom najsposobnijih rukovodećih kadrova. Nastavljeno je
marginalizovanjem, a zatim rasformiranjem operativnih sastava, uništavanjem
ispravne borbene tehnike i dovodjenjem vojske na ivicu siromaštva. Ukinute
su armije, korpusi, divizije, garnizoni; na rukovodeća mesta u Ministarstvu
odbrane i Generalštabu Vojske Srbije dolazili  su ljudi sa sumnjivim
moralnim i stručnim kvalitetima - njihov jedini kvalitet bila je slepa
poslušnost prema ljudima, odnosno institucijama i političkim strankama koje
su ih postavljale na ta mesta. Više puta skraćivano služenje vojnog roka i,
posebno, ozakonjenje "prigovora savesti", odnosno služenje vojnog roka u
porodilištima, dečjim vrtićima, jaslicama, bibliotekama i slično,
predstavljali su, takodje, planirane udarce čiji je cilj bio da se vojska
ponizi, rastroji, borbeno onesposobi i potpuno izgubi ugled koji je uživala
u narodu.

 

Nedaće koje danas pritiskaju vojsku, ozbiljno upozoravaju da u najskorije
vreme neće biti ni blizu borbene moći kojom danas, primera radi, raspolaže
Kosovski zaštitni korpus. Činjenica je, pored ostalog, da Srbija ne poseduje
gotovo nikakvu protivvazdušnu odbranu, vazduhoplovne snage su svedene na dva
"Miga-29" koji se trenutno nalaze na remontu, oklopne jedinice u svom
sastavu imaju manje od 300, od preko 3.300 tenkova sa koliko smo raspolagali
1999. godine; više  vojnih obveznika služi  u civilnim ustanovama nego u
operativnim jedinicama kopnene vojske; aktivna i penzionisana vojna lica
spadaju u najsiromašniju kategoriju stanovništva, a vojni poziv iz dana u
dan je sve nepopularniji. Sve to ne treba ni malo da čudi kada se ima u vidu
zvanična politika koju Srbija vodi posle 5. oktobra 2000. godine, kada su,
diktatom spolja, počele pripreme za eutanaziju vojske. Bila je to, u stvari,
politika svetskih centara moći, ali nisu daleko od istine domaći i strani
vojni analitičari koji navode da je to istovremeno i rezultat besa Pentagona
i NATO čelnika zbog neočekivano uspešnog tromesečnog  otpora naše vojske
prilikom njihove zločinačke agresije 1999. godine. Poznato je, naime, da su
Solana, Vesli Klark, Medlin Olbrajt i drugi protagonisti ničim izazvanog
napada na Srbiju, obećavali "blic-krig" u trajanju od tri do, najviše, pet
dana, posle čega će, govorili su, srpska vojska biti položena na pleća.
Neočekivano za njih, medjutim, otpor se odužio na blizu 90 dana, a da za to
vreme srpsku vojsku gotovo nisu ni okrznuli, ali su zato "efikasnost"
ispoljili mučkim ubistvima civilnog stanovništva, stambenih objekata,
bolnica, porodilišta, mostova, izbegličkih kolona, putničkih vozova,
autobusa.

 

Neopisiv gnev protagonisti zločinačke agresije nisu skrivali posle obaranja
nevidljivog F-117 - "Noćnog sokola". Na vest da je ponos američke vojne
industrije prvi borbeni let i planiranu ratnu promociju, posle koje je
trebalo da se dobro unovči, završio na ledini u Budjanovcima, u Beloj kući,
Pentagonu i Štabu NATO u Briselu, čupali su kose na glavi. Obaranje
izvikanog F-16, uz to, i više desetina savremenih bespilotnih letilica i
"pametnih" raketa, doživlhjavali su kao nezapamćeno poniženje najveće vojne
koalicije na svetu. Kada se tome doda i činjenica da je naša vojska
maskirnom disciplinom nadmudrila, bolje rečeno namagarčila, stratege NATO,
jasno je njihovo ogorčenje u odnosu na Srbiju i njene oružane snage.

 

Bilo kako bilo, nekada uzorna, poštovana i vojska sa visokim moralom, svela
se danas na marginalni vojnički sastav na čijem su čelu ljudi koji nemaju
nikakva iskustva u rukovodjenju i komandovanju operativnim jedinicama.
Doskorašnji  ministar odbrane, uz puno poštovanje njegove ličnosti i
uvažavanje profesije uglednog i priznatog patologa, njegov pomoćnik balerina
Snežana Marković Samardžić i načelnik Generalštaba Zdravko Ponoš, ne samo da
nisu imali nikakve veze sa pravom vojskom, već ne znaju ni kako kasarne
izgledaju iznutra. Gotovo isti kvalifikativi odnose se i na aktuelnog
ministra odbrane Dragana Šutanovca koji je dugo pripreman za preuzimanje
resora unutrašnjih poslova, ali se političkom nagodbom koalicionih partnera
našao na poslu koji za njega predstavlja veliku nepoznanicu. Mada je
očigledno da profesionalno nisu dorasli da rukovode vojskom i reformišu je
na način kojim bi se obezbedila njena visoka borbena gotovost, nije im
padalo  na pamet da ta mesta prepuste ljudima sa visokim vojnim obrazovanjem
i višegodišnjim iskustvom u rukovodjenju i komandovanju operativnim
jedinicama. U tome, nažalost, imaju punu podršku zvaničnih državnih organa:
Vlade, predsednika Srbije i čelnika stranaka koji ispoljavaju slepu
poslušnost prema mentorima sa Zapada.

 

Očigledno je, imajuću navedeno u vidu, da najveća odgovornost za stanje u
vojsci, koje poziva na uzbunu, leži na državnom rukovodstvu koje politiku
odbrane prilagodjava ne stvarnim potrebama, već zahtevima medjunarodnih
centara moći. A potrebe za efikasnom, borbeno sposobnom vojskom, neophodnije
su danas više nego ikada, mada naši zvaničnici uporno i tvrdoglavo
naglašavaju da nam vojska gotovo i ne treba, jer nam nikakva opasnost ne
preti sa strane. Nije jasno da li će i dalje tako misliti posle jasnog i
glasnog nagoveštaja nemačkog i drugih ambasadora zapadnih zemalja da se
kosovsko-metohijski scenario priprema i u odnosu na Vojvodinu, Rašku oblast,
južne delove i druga područja Srbije. Svi su izgledi,  kako  sada stvari
stoje, da ćemo sutra, umesto da imamo svoju, višestruko plaćati tudju
vojsku.

 

Radisav RISTIĆ


  

http://www.koreni.net/modules.php?name=News
<http://www.koreni.net/modules.php?name=News&new_topic=2> &new_topic=2

 

Одговори путем е-поште