SRPSKA LISTA – IZJAVA VOJIN GRUBAC, koordinator NVO Akadameska aternativa
Podgorica, srijeda, 25. jul 2007. godine Stav odredjenih krugova da sluzbeni jezik u Crnoj Gori treba nazvati crnogorskim "po drzavi i najbrojnijem narodu" predstavlja ociglednu tendenciji da se novim ustavom Crna Gora definise kao drzava za samo 10% gradjana Crne Gore, koji se definisu kao Crnogorci koji govore crnogorskim jezikom. Smatram da ovi krugovi prenebregavaju cinjenicu da narod cini drzavu i da drzava nije stakleno zvono sa formatom koji definise prolazna vlast. S obzirom na to da narod koji cini drzavu u ogromnom procentu govori srpskim jezikom, tim samim odbacujuci tezu da "jeziku treba dati ime po drzavi" - to se mora uvaziti kao ozbiljni fakt od strane svih "ustavopisaca". Ako 78 odsto pripadnika najbrojnije, crnogorske nacije u Crnoj Gori( i nevjerovatnih 99 odsto Crnogoraca izvan Crne Gore) svoj jezik nazivaju srpskim, odbacujuci tezu da jeziku treba dati ime po sopstvenoj crnogorskoj naciji, zar se to moze neodgovorno zaobici u sirokom krugu? Stavovi odredjenih javnih licnosti da su gradjani, koji su se izjasnili da im je maternji jezik crnogorski, bolje informisani od drugih, te se samim tim nalaze na ispravnim pozicijama zbog nekakve informativne prednosti - logicki su problematicni.. Ja imam dijametralno suprotan stav, i tvrdim da su opravo oni, koji su se izjasnili da govore crnogorskim jezikom- bili krajnje lose informisani gradjani. Cinjenica da se oko 70 odsto Muslimana- Bosnjaka i 56 odsto Hrvata u Crnoj Gori izjasnilo da govori crnogorskim maternjim jezikom- predstavlja ozbiljan argument da su ovi narodi oni bili najlosije informisani, jer su ocigledno ocekivali da ce se na isti nacin po pitanju jezika izjasniti i nacionalni Crnogorci. Slijedeci cudnu predpopisnu krilaticu -" nazovimo jezik imenom svoje nacije", vladajuce stranke su dobile zakonomjerni antirezultat- Muslimani, Bosnjaci i Hrvati su nazvali svoj jezik sa crnogorskim, a etnicki Crnogorci sa srpskim prefiksom. Daleko od toga da bih takvo stanje nazvao "ludom kucom" ili " zovom divljine"- jer se u ovom slucaju ocigledno radi o klasicnoj balkanskoj corbi sa cudnim nacionalno-manjinskim mirodjijama. Tvrditi da su Muslimani, Bosnjaci i Hrvati u Crnoj Gori " bolje informisani gradjani " po pitanju crnogorskog jezika od etnickih Crnoraca koji listom govore srpskim jezikom- ocigledno protivurjeci zdravom razumu i logici. S obzirom na to da insistiranje na crnogorskom sluzbenom jeziku nije bilo potkrijepljeno logickim dokazima, to ostaje jasno da je srpski kao jedini sluzbeni jezik namece kao jedino demokratsko rjesenje, koje uvazava realnost Crne Gore . Ujedno, manjinskim narodima koji ne pripadaju crnogorskom i srpskom nacionalnom korpusu treba omoguciti da u skladu s popisom koriste jezik koji su sami izabrali.
