http://www.ekonomist.co.yu/magazin11/broj_375/eid/eid2.htm

O patriotizmu, opet

Pre neki dan „Politika“ je objavila jedan tekst o zaradama u Srbiji, i u 
tom okviru, i deo razgovora sa jednim analitičarem iz Centra za 
naučno-istraživački rad Privredne komore Srbije. Čovek ne osporava 
činjenicu da rast plata u Srbiji znatno prevazilazi rast produktivnosti. 
One su veće od zarada u zemljama u našem okruženju koje su po ekonomskoj 
snazi – merenoj bruto domaćim proizvodom po stanovniku – uporedive sa 
nama ili slabije od nas. Međutim, nominalna zarada u Hrvatskoj, na 
primer, skoro je dvostruko veća nego u Srbiji, ali je, merena bruto 
domaćim proizvodom po stanovniku, zarada u Srbiji za četvrtinu veća nego 
tamo. Za tog analitičara nije sporna činjenica da „postoji neverovatna 
povezanost između rasta zarada i rasta uvoza“ (zašto je „neverovatna“ 
nije objašnjeno), ali, kaže, da „to nije povod za kukanje“, što inače 
čine ekonomisti. Jedina institucija koja treba da se zabrine je, kaže 
dalje, Narodna banka Srbije, koja će morati da pooštri monetarnu 
politiku; što se tiče spoljnotrgovinskog deficita i platnog bilansa – 
bože moj, očekuje se priliv od stranih direktnih investicija, od 
zaduživanja naših kompanija u inostranstvu, od doznaka, pa je tu i nova 
devizna štednja – nema problema! Drugim rečima, kad se već našlo, zašto 
ga ne trošiti. Naročito tuđe. Kada zaključuje kako smo „godinama sanjali 
da nam se to dogodi“ – da plate rastu brže nego što možemo da zaradimo – 
to zvuči kao patriotska izjava u korist sopstvenog naroda. Postoji, 
istina, jedna mala nedoumica: kakve će realno biti plate za koju godinu 
ako se sada otkida od investicija i kada dug bude morao da se vraća, ali 
to će nam objasniti iz nekog drugog centra za naučno-istraživački rad. U 
svakom slučaju, ova vrsta patriotizma je iskrena i, u suštini, nije 
opasna ako imate vladu koja zna da uspostavi prave odnose u upotrebi 
bruto domaćeg proizvoda.

Međutim, na pravu dimenziju jedne druge vrste patriotizma ukazao je na 
ovom mestu pre nedelju dana Vlada Gligorov, kada je – citirajući i 
Samjuela Džonsona – rekao da patriotizam nije argument, argumenti su 
potrebni da bi se patriotska obaveza zahtevala i prihvatila. Stavio bih 
sa zadovoljstvom svoj potpis ispod njegovog sjajnog teksta „O 
patriotizmu“, uz jednu jedinu korekciju. Tamo gde kaže da je sklonost 
kosmopolitizmu i mondijalizmu zaista u neskladu sa patriotizmom – ja bih 
„patriotizam“ stavio u navodnike. U čemu je poenta? Po Vujakliji, 
patriotizam (novolatinski) znači ljubav prema otadžbini, rodoljublje. E, 
sada, rod koji ljubimo proteže se u dva smera – u prošlost i u 
budućnost. Sakriven upravo iza patriotizma, Milošević je uspeo da Srbiju 
ekonomski unazadi za čitavo stoleće, i to nije rečeno figurativno, već 
je bukvalno tako (o tome sam argumentovano pisao u nekoliko navrata). 
Imamo i „belu kugu“. „Bela kuga“ u Srbiji se neće izlečiti ukidanjem 
PDV-a na hranu za bebe; prirodni priraštaj se sa silazne na uzlaznu 
putanju može usmeriti samo otvaranjem perspektive da će te nove 
generacije dobiti slične mogućnosti za život, napredovanje u njemu, za 
zadovoljavanje mnogo širih htenja i potreba od osnovnih egzistencijalnih 
potreba. Premijer Đinđić je bio patriota u tom smislu – okrenut 
rodoljublju pre svega za generacije koje dolaze. Mitropolit Amfilohije, 
koji je na Đinđićevoj sahrani održao onaj sraman govor, predstavlja 
suprotan primer: nastoji da nas zakopa u prošlost, budućnost je kod 
njega izgleda samo „carstvo nebesko“, i tako predstavlja onaj 
patriotizam zbog koga nas i ima sve manje i manje. Lično nikada nisam 
voleo „Rolingstonse“, ali način na koji ih je anatemisao upravo 
potkrepljuje ovu moju tvrdnju.

RTS je počeo da emituje seriju koja opisuje trista godina Ruske 
imperije. Priča o Petru Velikom je vrlo poučna i sa gledišta 
patriotizma. Bio je pobožan čovek, ali su ga napadali i bojari i popovi 
i sestra i ko sve ne još. Danas je jasno da je on bio rodoljub okrenut 
budućnosti i njegov primer govori upravo to da se kosmopolitizam i 
rodoljublje međusobno ne isključuju.

Stojan Stamenković


                           Srpska Informativna Mreza

                                [email protected]

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште