ntervju: Srboljub Panić, zamenik direktora Direkcije za imovinu Srbije

Davinić ponudio Americi Maršalat


Vojska je od samog početka bila zainteresovana za prodaju. Činjenica je da 
imamo Ameriku nasred Topčidera, ali Amerika mora da bude negde! Određena je 
cena lokacije od 39,6 miliona evra, ne uzimajući u obzir namenu zemljišta


 

Prvoslav Davinić, bivši ministar odbrane SCG i njegov kasniji srpski kolega dr 
Zoran Stanković, Miroljub Labus, bivši potpredsednik Vlade Srbije i ondašnji 
ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom i Milan Parivodić - glavni su 
srpski akteri prodaje Maršalata i Komandnog punkta Balkana na Topčideru, 
površine 4,2 hektara, Amerikancima za gradnju ambasade i vojne baze marinaca. 

Misterija ovog slučaja je još jača, ako se ima u vidu činjenica da je famozni 
ugovor koji su potpisali Milan Parivodić i ondašnji američki ambasador Majkl 
Polt - još uvek tajna, sakriven od javnosti i bilo kakve kontrole. 

Posle neobjašnjivo dugog odugovlačenja, na temu prodaje topčiderskog zaštićenog 
kompleksa suočili smo se sa gospodinom Srboljubom Panićem, zamenikom direktora 
Republičke direkcije za imovinu. 

Radovi na raščišćavanju lokacije Maršalata i pratećih vojnih objekata na 
Topčideru su u punom jeku. To su zabeležili i skoro svi mediji, ali i podatak 
da država SAD nije uplatila ni prvu tranšu iz ugovora u iznosu od 600.000 
dolara. 

- Taj podatak ne stoji. Naime, odmah po potpisivanju ugovora u roku koji je i 
predviđen, a to je bilo osam dana, 600.000 dolara je uplaćeno u budžet Srbije. 
Sam ugovor nije baš jednostavan, i napravljen je prema međunarodnim iskustvima. 
Nije po sistemu „evo vama zgrada, vi nama pare“, nego je reč o ugovoru koji je 
malo kompleksniji pravni posao, obaveza i jedne i druge strane. Odmah da se 
razumemo, pare nisu kod Amerikanaca. Pare se nalaze na računu poslovne banke 
gde ih je uplatila američka država. I sada, po etapama ispunjenja naših obaveza 
iz ugovora, banka nama pušta taj novac. Vojska je prihvatila obavezu da u 
okviru ove kupoprodajne cene od 15 miliona dolara, očisti teren na zemlji i pod 
zemljom. 

U Vojsci tvrde da su svojevremeno davali negativno mišljenje za prodaju ove 
lokacije stranoj zemlji? 

- Ne. Vojska je od samog početka bila vrlo zainteresovana za prodaju i ne znam 
ko je taj izvor vaših podataka!? Prvobitna priča je krenula iz Ministarstva 
odbrane, još sa ministrom Davinićem, pa je došao ministar Zoran Stanković, koji 
je aktivno učestvovao u svemu tome. Vojska je samo isticala da će za uklanjanje 
objekata sa lokacije koštati malo više od prvobitno predviđenih 600.000 dolara! 
Pa se razmišljalo da im iz drugih budžetskih fondova uplatimo tu razliku, da ne 
čekaju. 

Ko je vodio pregovore sa Amerikancima u ime države Srbije? 

- Odmah da vam kažem, to je priča koja datira unazad četiri godine. Početak 
pregovora vodio se na nivou državnog vrha zajednice SCG, Ministarstva odbrane. 
A, onda je tu inicijativu preuzela Republika Srbija i tu je razgovarano na 
najvišem nivou. Tu je bio konkretno Miroljub Labus i on je vodio kontakte sa 
američkom stranom vezano za gomilu tehničkih pitanja... 

Milan Parivodić nam je potvrdio da je on potpisao taj ugovor, jer drugi u vladi 
nisu znali ili nisu smeli da okončaju posao do kraja? Šta to znači? 

- Pa, ne razumem to najbolje!? 

... Kao nisu znali da primene zakon, tako nam je to objasnio Parivodić! 

- Da. On je kao koordinator došao neposredno pre zaključenja ugovora i ispred 
vlade, odnosno od strane vlade je određen da taj ugovor potpiše. Inače, kada je 
urađen ugovor u kompletnom tekstu ga je usvojila Vlada Srbije!

OBEĆAN UGOVOR I FAKSIMIL UPLATE! 

Od gospodina Panića zatražili smo i faksimil potvrde o prvoj uplati od 600.000 
dolara za radove na uklanjanju postojećih objekata?
- Može. Kako da ne. Samo ja to moram da tražim jer je to vezano za Ministarstvo 
finansija i Upravu za trezor! Čim to dobijem, za koji dan, ja ću vam to 
proslediti...
Na našu molbu da ipak vidimo i ugovor o prodaji Maršalata zamenik direktora 
Republičke direkcije za imovinu obećao nam je sledeće:
- Kao i sve diplomatske priče to je sve krenulo kao službena tajna. O tome 
moram da vidim sa Generalnim sekretarijatom Vlade Srbije i najbolje da se 
čujemo početkom sledeće nedelje. Znate, da ne bude kao sa ugovorom za koncesiju 
autoputa...

Zna li se, ko je ponudio baš ovu lokaciju Amerikancima za gradnju ambasade i 
drugih objekata? 

-Inicijativa i opredeljenje te lokacije je došlo s naše strane. Mislim da je 
određivanje incijalnog predloga te lokacije bilo upravo Ministarstvo odbrane. 
To je bilo vreme ministra Davinića. 

Da li je ugovorom precizirano šta će oni sve graditi na tom kompleksu? Spominju 
se prateći objekti za garnizon marinaca! 

- Ne zna se pouzdano sve, jer još nije urađen projekat. Ali, da. Poseban deo 
ambasade su marinci i u Kneza Miloša. Predviđena je jedna zgradica gde će biti 
marinci. Biće izgrađena jedna kompletna infrastruktura jer će imati dovoljno 
prostora. 

Zašto nije uzeta u obzir prilikom ponude lokacije njena kulturno-istorijska 
vrednost, blizina Belog dvora, pa i vojni donedavni značaj za našu državu? Bez 
obzira na to što tvrde kako će biti dobre komšije? Dobijamo i američku 
teritoriju u srcu Srbije. 

- Razmatralo se i to. Ali, znate da imate brojne rezidencije na Dedinju. Tako 
je u svim gradovima sveta. To jednostavno ide jedno sa drugim. 
Eksteritorijalnost je apsolutno jasna. I naša ambasada u Vašingtonu je srpska 
zemlja u SAD. Jeste činjenica da imamo Ameriku nasred Topčidera, ali Amerika 
mora da bude negde! 

Za mnoge u našoj zemlji, jedna od ključnih tačaka osporavanja prodaje 
topčiderskog zemljišta je i cena. Kako ste došli do cifre od 15 miliona dolara? 
Naravno, još umanjena za troškove raščišćavanja terena... 

- Pa, evo, ovako: mislim da se radi o zabludi. I ja sam čitao ne u jednim 
novinama da je cena duplo veća! Vrednost svake lokacije određuje pre svega 
njena urbanistička namena! Potpuno se slažem, da je taj kompleks preparcelisan 
i pocepan na manje parcele na kojima bi bila predviđena gradnja stambenih 
objekata i vila i u zbiru to bi sigurno bila ta cifra! Ta lokacija nije nikada 
bila predviđena za takvo nešto, a i tek to se ne bi uklapalo pored kompleksa 
Starog ili Belog dvora, da se pojavi u komšiluku gomila tajkuna... To je veća 
šteta nego ovo. I upravo zbog toga se tom analizom došlo do cene. Imajući u 
vidu da su u Tuškancu, Hrvati sličan prostor za istu namenu prodali 
Amerikancima za tri miliona dolara!? A, zamislite da je proglašena za zelenu 
površinu ova lokacija na Topčideru. Ni vi ni ja ne bismo dali ni jedan evro. 
Šta će vam park? Znam da to smeta urbanističkom lobiju, ljudima koji se bave 
prometom nepokretnosti... 

Ali, veštaci Gradskog zavoda za veštačenje su je procenili na 39,6 miliona 
dolara!? 

- Da, ali ne uzimajući u obzir namenu parcele! Znate li vi koja je najskuplja 
parcela? Pa, kad bi se na toj lokaciji urbanistički odredilo da bude groblje!!! 
Zamislite cenu jednog grobnog mesta? Pa, to je skuplje nego da prodajete vilu 
sa bazenom?!. Vi ovde imate jednu malu fabriku para, koja će državi osim ovih 
15 miliona dolara godinama donositi gomilu para! Biće hiljade ljudi sa visokim 
platama i oni će ih trošiti ovde u našem gradu. 

Da li je bilo i drugih ponuda, lokacija za američku ambasadu? 

- Ne. Bilo je nekih razmišljanja da se eventualno Amerikanci pošalju na Novi 
Beograd. I da smo ih poslali tamo, šta onda sa ovom lokacijom? Da prodamo 
drugima, kako bi onda reagovao Dvor? 

Kako je ugovorom predviđeno, do kada treba da bude sagrađena ambasada i svi 
drugi prateći sadržaji? 

- To je operacija koja će sigurno trajati tri-četiri godine! Mi smo zbog 
administracije već izgubili poprilično vremena. 

Ko će graditi Amerikancima objekte? 

- To ne znamo još uvek. Po onome što smo čuli deo radova će raditi domaće 
firme. U nekim neformalnim razgovorima sa predstavnicima Stej departmenta 
spomenuto je ime „Energoprojekta“ ? Moramo prihvatiti i činjenicu da će 
određene radove raditi neko sa strane. Valjda razumete zbog čega... 

Bez obzira na to što su poslovi na Topčideru započeli, sigurni smo da će se o 
ovom poslu Vlade Srbije, zaključenom pre više od dve godine - još lomiti koplja 
u javnosti. Ako ni zbog čega drugoga, ono bar zbog ugovora u kome javnost još 
ništa ne zna! Posebno, na šta smo se sve obavezali Amerikancima, koji će na 
Topčideru imati pravi mali Bondstil!


Autor:


Predrag <http://www.glas-javnosti.co.yu/autor/88>  Jeremić

 

 

http://www.glas-javnosti.co.yu/

 

 

 

 

Одговори путем е-поште