<http://www.ciode.ca/komentar/11-mj%20prevara.html> Original falsifikata   
Piše: Veljko Topalović, jedan od priređivača fototipskog izdanja Miroslavljevog 
jevanđelja 


Ovih dana ceo Beograd je oblepljen plakatima – „Miroslavljevo jevanđelje 72 
sata u Hramu Svetog Save na Vračaru“. Naime, u prestonici Srbije se upravo 
održava centralna proslava Dana evropske baštine, a Miroslavljevo jevandjelje 
je upisano u UNESCO-ov registar Memory of the World, kao jedno od 120 
najvrednijih pokretnih dobara koje je stvorila ljudska civilizacija. 
Svečanost je otvorio Sreten Ugričić, upravnik Narodne biblioteke Srbije, koji 
je rekao:

„Miroslavljevo jevanđelje je zbog rekonstrukcije Narodnog muzeja premešteno kod 
nas, u Narodnu biblioteku Srbije. Kada smo odlučili da ovaj najdragoceniji 
srpski pokretni kultirni spomenik prikažemo u okviru Dana evropske baštine 
shvatio sam da je bolje da se jevanđelje prikaže u Hramu nego u biblioteci. 
Otud "Knjiga u hramu 72 sata" - izjavio je Ugričić.

Uprava Hrama je sve divno organizovala. Dvojica policajaca u uniformama 
neprestano čuvaju klima komoru u kojoj je knjiga, a još nekolicina sedi u 
kombiju ispred Hrama. U ogromnoj koloni stotine hiljada ljudi prolazi u 
mimohodu i odaje počast knjizi a potom zastaju da pogledaju film o istorijatu 
drevnog rukopisa.

Jedini problem je što se u klima komori ne nalazi original, kako je najavljeno, 
već fototipsko izdanje. Uočljiva razlika je u tome što na fototipskom izdanju 
postoje četiri kopče, po jedna gore i dole i dve sa strane, a restauratoru 
poveza originala, Radomiru Eriću, koji je koričio i fototipsko izdanje, nije 
bilo dozvoljeno da rekonstruiše sve četiri kopče, te original danas ima samo 
dve kopče sa strane. 

Nije ništa strašno što se umesto originala izlaže fototipsko izdanje. Isto ovo 
izdanje se sa velikim poštovanjem čuva u manastirima Hilandar, Rača, Ostrog, 
Savina, Miroslavljevoj zadužbini u Bijelom Polju i u specijalnim kolekcijama 
najvećih biblioteka sveta i najvećih univerziteta sveta.
http://www.ciode.ca/komentar/mj%20u%20hramu%20policija%20240.jpgOno što jeste 
strašno jeste to što je fototipsko izdanje izloženo u klima komori, pod budnim 
okom brojnog obezbeđenja, i što se svesno pravi obmana stotina hiljada ljudi. 
Fototipija je u svemu verna originalu, ali to nije knjiga koja je stara 800 
godina, niti je bila 700 godina u manastiru Hilandar, niti je bila u posedu sve 
tri srpske kraljevske dinastije: Nemanjića, Obrenovića i Karađorđevića. To nije 
knjiga su Srbi skrivali tokom dva svetska rata. To je knjiga koja je stara 
devet godina. Ni sveštenici nisu u stanju da je razlikuju od originala, zato 
što nikad nisu imali priliku da drže original u rukama.

Ovakvi potezi srpske vlasti dodatno urušavaju poverenje građana u državu, 
poverenje u crkvu, uopšte temelje države u kojoj živimo.
Ponovo, po ko zna koji put u istoriji, javnost mora da postavi isto pitanje: 
GDE JE ORIGINAL MIROSLAVLJEVOG JEVANĐELJA?

U Srbiji i danas postoje telefoni sa dvojnicima, stanovi i kuće u kojima žive 
"zaštićeni podstanari" - jer jedino Srbija u celoj Evropi ne zna da sprovede 
denacionalizaciju, ali zna da prodaje tuđe u "procesu privatizacije". Imamo 
manastir u paklu - Vojlovica u Pančevu, oko koga dimnjaci bljuju vatru i šire 
nesnosan smrad, jer je na njegovom zemljištu podignuta rafinerija (koja će 
uskoro biti, pogađate - privatizovana), te nije ni čudo da nam podmeću dvojnika 
u klima komoru. 
Očigledno je da vlasti u Srbiji smatraju građane za stado koje samo treba 
šišati i, kad bi mogli, i živeli bi umesto nas, kao dvojnici.

Ono što će ipak morati brzo da se istera do kraja jeste krivac za ovu prevaru, 
nezapamćenu bruku i sramotu koju su organizatori priredili svetu i svom 
napaćenom i naivnom narodu.
                                                                                
              Čiode, 22.  septembar 2007.

 

http://www.ciode.ca/komentar/11-mj%20prevara.html

<<image001.jpg>>

Одговори путем е-поште