Čudna igra sudbine s Kosmetom 
<http://www.glas-javnosti.co.yu/pismo/9691/cudna-igra-sudbine-s-kosmetom> 


Sudbina Kosova i Metohije, a samim tim i Srbije, trebalo bi da bude rešena u 
narednih nekoliko dana. tako bar najavljuju iz zapadnih centara moći. Nadajmo 
se da svetski moćnici neće „prelomiti preko kolena“, već će nastaviti pregovore 
dok se ne postigne rešenje prihvatljivo za obe strane.

Čudno se sudbina poigrava s Kosovom i Metohijom. Istoričari ni danas, šest 
vekova posle Kosovske bitke ne mogu da se slože oko toga ko je pobedio u 
velikom boju? Srbi ili Turci?

Danas, dok Albanci misle da su pobedili u ratu iz 1999, a Srbi veruju da će im 
biti vraćen suverenitet nad ovom teritorijom, kompromisno rešenje moglo bi da 
donese samo kratkotrajno primirje. Trebaće mnogo mudrosti, ali i vremena, da se 
pronađe rešenje koje će obezbediti mir na ovim prostorima na kojima je svakim 
danom sve više Albanaca koji se bore za proširenje životne teritorije na kojoj 
ne bi bilo mesta ni za koga., osim za njih.

Znaju to dobro i svetski moćnici koji, na prvi pogled, ne bi da se zamere 
ratobornim Albancima. Živeći ovih sedam i po godina među njima shvatili su da 
je kosovski vilajet taman da tamniji ne može biti, da je osveta česta, a 
oproštaj redak. Da na Kosovu i Metohiji, među Albancima, prirodu uvrede i 
težinu kazne određuje isključivo onaj kome je uvreda naneta, ili misli da mu je 
naneta. Zato su, kako je to primetio psiholog Milenko Karan koji je proučavao 
krvnu osvetu kod Albanaca, „ljudi na ovim prostorima škrti na rečima i 
preobzirni s onim nezgodnima, pa se klone razgovora gde bi njihova reč mogla da 
povredi drugog, čak i kada je tačna i svima poznata - da je neko glup ili teška 
ispičutura“.

Izgleda da su i stranci postali preobzirni s nezgodnim Albancima, pa im je 
lakše, i bezbolnije, da se zamere Srbima čiji političari uporno ponavljaju da 
ne žele da im se oduzme teritorija i puna su im usta Kosova kao duše i srca 
srpskog naroda, kolevke srpstva i Srbije.

Pred veliko finale, postavlja se pitanje da li treba ponavljati čiji je Kosmet 
bio i šta jeste. Treba, naravno. Ali, treba i jasno i glasno reći zbog čega 
Srbija ne sme da izgubi Kosmet, bez straha da će nam biti zatvorena vrata u 
Evropu. I bez Mladića u Hagu ušli smo u Partnerstvo za mir.

Šta će Srbija stvarno izgubiti eventualnom nezavisnošću Kosmeta? Čini se da to 
najbolje znaju oni koji Beogradu s vremena na vreme ponude par miliona dolara u 
razmenu za teritoriju koja će im donositi milijarde godišnje u narednih sto i 
više godina.

Geološke rezerve uglja lignita na Kosovu procenjene su na 15 milijardi tona. 
Kosovski basen učestvuje u ukupnim rezervama uglja Srbije sa 76 odsto, pri čemu 
su otkopana samo dva procenta. Vremenski rok eksploatacije moguć je u narednih 
200 godina. Srbija će izgubiti i rudnike olova, nikla, zlata, srebra, a 
procenjuje se da u Drenici ima i nafte. Na severu Kosova je otkriveno i bogato 
nalazište zeolita, retke rude nezamenljive u avio industriji, svemirskim 
programima, ali koja služi i za dekontaminaciju. Kosovo je značajno i zbog svog 
geopolitičkog položaja, a njegovim odvajanjem gubi se i važna saobraćajnica 
Kraljevo - Skoplje - Solun. Kosovska, a posebno Metohijska kotlina, ispresecane 
brojnim rekama, kada bi se obrađivale hranile bi čitav Balkan. Kosmet obiluje i 
brojnim izvorima obične, ali i termo-mineralnih voda. Malo je prostora da se 
nabroje sva prirodna bogatstva i lepote, koje se uz bogato kulturno - 
istorijsko nasleđe, srpsko, tursko, albansko, ali i ono iz prethrišćanskog 
doba, ilirsko, rimsko. Svi su ostavili tragove na ovim prostorima. I nastojali 
da se što duže zadrže. Baš kao što to žele i oni koje su Albanci dočekali kao 
oslobodioce juna 1999.

Čak i da Kosovo i Metohija bude nazavisno, to na kraju krajeva, ne mora da 
znači da je Srbija zauvek izgubila deo svoje vekovne teritorije. Svoju kolevku. 
A moglo bi to da probudi i apetite u Raškoj oblasti, Vojvodini... Da talas 
separatizma zapljusne i susedne države. I da Kosovo i Metohija od kolevke 
Srbije postane rak-rana Evrope. Nadajmo se da ni svet to ne želi.

Ivan Stojanović

Beograd

 

 

http://www.glas-javnosti.co.yu/

 

 

 

 

Одговори путем е-поште