Juli 26, 2008. Beograd

 

Oliver Vulović

 

Bolno budjenje anabeoznih Srbija

 

Nedavno sam prisustvovao jednom predavanju o endemskim biljkama u Srbiji.
Saznao sam da osim do sada široj javnosti poznatih endemskih biljaka,
postoje i dve, ne baš tako poznate, koje se zovu Ramonda Serbica i Ramonda
Natalija, ili kako ih još nazivaju Ramondija Serbica i Ramondija Natalia.
Naravno, pronašao ih je na Rtnju, gde ih više inače nema, i klasifikovao ko
drugi nego Josip Pančić još 1855e godine. Prva je dobila ime po državi u
kojoj je pronadjena a druga u čast kraljice Natalije Obrenović. Ove dve
biljke nastanjene su još samo na dva mesta u Srbiji, u Sićevačkoj i
Jelašničkoj klisuri. Za ove dve biljke, osim što su Endemske, reliktne i
malo raprostranjene, važno je napomenuti još dve izuzetne, samo njima
osobenim veličanstvene pojave. Kao prvo, one prkose osnovnim potkama
Darvinove teorije evolucije,jer su dve gotovo iste vrste koje žive na istom
prostoru a nisu jedna drugu potrle, to jest, nisu u takozvanom biološkom
sukobu ili ti, kako to stručnjaci  zovu ,simpatriji. Druga, još čudnija
pojava je , da ove biljke mogu usred veoma nepovoljnih vremenskih uslova (
stravične suše i hladnoće), da praktično obustave svoj život, obamru i pri
prvoj promeni vremenskih uslova na bolje, da se vrate normalnim vegetacionim
pocesima, to jest, da ožive, omlade, ozelene i opupolje se. Takav proces se
zove Anabeoza. Naučnici su dugo tragali za egzaktnim razlogom postojanja i
suživota ove dve vrste blljaka i jedino do čega su došli kao zaključka
opstanku naših prelepih Ramondija je baš to čudnovato  'zajedništvo '.

 

Bio sam opčinjen novim saznanjima i jedva sam čekao da stignem kući i
istrkeljišem internet i još više saznam o ovom još jednom iz niza bogatstva
moje domovine. Naravno, u Srbiji je sve politično, od samog postupanja vrha
države, do skroz po dubini , života običnog, malog i jednostavnog srpskog
čoveka. Tako sam i ja surfujući, tražeći nove podatke, koje bi mi potkrepili
znanja stečena na pomenutom predavanju, jednim uvetom ipak slušao i
najnovije vesti na televiziji, koje su bile prebogate najtežim
kvalifikcijama koje su jedni  drugima nemilosrdno upućivali politički
predvodnici dveju suprostavljenih Srbija. Za razliku od prelepih srpskih
Ramondija, 'visoka' srpska politika debelo, svakodnevno potvrdjuje onaj
majmunski deo pomenute Darvinove teorije, kako po stilu vodjenja, kako po
njihovom posmatranju onih koji su ih na ta mesta izabrali. 

 

Izgleda kao da su oko naše države nastale nove okolnosti, jer  tik po
oslobadjanju Orića i Haradinaja svih optužbi za zločine nad našim narodom,
Prva Srbija se probudila iz svoje anabeoze u koju je namerno ušla kupujući
vreme za Koštuničino svrgavanje i tako brutalno vratila djindjićevskom putu
anacionalne pragmatike i našim neprijateljima izručila dr Radovana
Karadžića, te tako drugu, nacionalno svesnu  Srbiju,isto brutalno drmnula iz
kozmetičke anabeoze, koja se u poslednje dve godine odlikovala zapadnjačkim
načinom  vodjenja politike otpora anacionalnim strvinarima, koje su ovi prvi
protumačili kao slabost Druge Srbije a ne kao njen očajnički pokušaj, da se
izrazimo opet jezikom biologa, da što više umanji onaj majmunski i onako
neistiniti deo Darvinovih umotvorija i pokuša da ukine spolja u Srbiju
uguranu političku simpratiju, i pokuša, za razliku od Prve Srbije, da dodje
do zajedništva bez pučeva i paljevine institucija. Opit nije uspeo. Druga ,
ona nacionalna Srbija je nizom sitnih poraza dovedena do končnog političkog
uništenja, kojeg su ulične demonstracije i pretnje sa konferencija za štampu
samo poslednji trzaji pred odlazak u sada istinsku duboku anabeozu iz koje
se neće skoro probuditi. 

 

Pripadnici Druge, poražene Srbije, a što je jednako i porazu cele Srbije,
čega je svesna i Prva Srbija ali za to iz svojih kratkoročnih i slugeranskih
obaveza prema briselsko-vašingtonskim mentorima i ne haje, su u debelom
procepu. Druga Srbija razmišlja o daljem načinu spasavanja države. Ona
odlučuje  da li sve što nam se dešava u interesu biološkog opstanka treba
prepustiti istoijskom krugu, koji se ne menja od postanka čoveka, i sačekati
da naši neprijatelji u celini završe svoj naum totalne dezintegracije Srbije
i mirno sačekati trenutak kraja tom procesu i projektu i u pravom trenutku,
trenutku promenjenih istorijskih okolnoti pristupiti mirnom, brzom i čvrstom
procesu svesrpskih integracija,koji će neminovno doći, bez obzira koliko u
ovom momentu okupatori imalivojnika u Srbiji, Srpskoj, Crnoj Gori i oko njih
i ma koliko se EU batrgala oko našeg uništenja i svodjnja na podnošljive
predkumanovske granice, kao jednog načina , ili toalno drugog, radikalnog
načina borbe, te do cilja, spasa države,doći metodama sličnim koje su
upotrebili naši neprijatelji stavljajući nas u sadašnji položaj. 

 

Ma koliko neprijatelji ove nacionalne Srbije istoj pripisivali odsustvo
demokratičnosti, i ako je ona do sada na miran način prihvatala sve
demokratske prstupe Prve Srbije od crnogorskog referenduma, do opstrukcije
borbi za Kosmet, polmeika u redovima Druge Srbije je i te kako demokratska i
ako oštra i akademski reska. Za sada smo svedoci da su naše dve političke
Ramondije ušle u do sada najžešći proces političke simpratije od pada
Miloševića i da je put do onog zajedništva koje odlikuje Pančićeve Ramondije
jednako slobodan i prav koliko i putevi kroz Sićevačku i Jelašničku klisuru.
Kako god da se sve ovo zavrsi, neka nam je Gospod u pomoći.

 

 

 

  _____  

Express yourself instantly with MSN Messenger! MSN
<http://clk.atdmt.com/AVE/go/onm00200471ave/direct/01/>  Messenger

Одговори путем е-поште