Predizborna kampanja

Ne znam da li ste primetili, ali predizborna kampanja u Srbiji već je uveliko 
otpočela. Krenulo je to odbijanjem Mađara da glasaju za budžet, nastavilo se 
pretnjom Borisa Tadića da je Demokratska stranka spremna za nove izbore, a 
završilo se preksinoć predizbornim intervjuom Mlađana Dinkića na TV Pink

 

Da biste razumeli o čemu ja to ovde pričam, morate znati da Pastorov SVM nije 
slučajno baš sada odlučio da ne glasa za državni budžet. Ne! Upućeni vrlo dobro 
znaju da je ta odluka bila zapravo demonstracija parlamentarne sile. Ne Mađara, 
već naprednjaka. SNS je tako zajedno sa svojim novim manjinskim saveznicima 
poručio vrhu režima da može da sruši ovu vladu na isti način na koji je G17 
Plus 2003. godine sobalio Živkovića. Iznutra, iz Skupštine, iz 
partijsko-kadrovskog interesa malih stranaka, a sve to uz obilatu podršku 
moćnih privredno-zapadno-diplomatskih saveznika.

E, sad, većina vas će reći: Pobogu, pa zašto bi Boris Tadić raspisivao vanredne 
izbore u trenutku kad drži svu vlast u svojim rukama i kada sve male stranke od 
njega zavise? Pa, možda zato što on, bolje od svih nas, zna detalje pakta 
SNS-SVM, pakta u koji su uključena bar još trojica poslanika vladajuće 
koalicije. Ali, možda i zato što Boris zna da iste te male stranke, koje sada 
zavise od DS-a, već uveliko tajno pregovaraju sa naprednjacima o ulasku u „novu 
Tominu, evropsku vladu". Konačno, može biti da će se Boris odlučiti za vanredne 
izbore zato što razume da će na njima sada proći znatno bolje nego što bi 
prošao za godinu ili dve.

Ne razumete? Da probamo onda ovako - prvi sledeći izbori, bili oni vanredni ili 
redovni, bili oni 2010. ili 2012. godine, biće dakle, prvi izbori na kojima će 
Srbi zapravo imati izbor. Prvi sledeći izbori biće izbori na kojima Srbi neće 
birati između zemaljske i nebeske Srbije. Biće to prvi izbori koji neće biti 
pitanje života i smrti, prvi izbori na kojima se neće birati između Evrope i 
Azije, između budućnosti i prošlosti. Biće to prvi izbori na kojima će Srbi 
birati između dve nijanse evropskog, između dve verzije demokratskog, između 
levog i desnog centra, između DS i SNS. Biće to izbori koje neće odlučiti 
ideologija i nacija, već konto u banci i obračun sa korupcijom.

A na takvim izborima je uvek u prednosti onaj ko je u opoziciji.

http://www.pressonline.rs/sr/kolumne/story/93770/Predizborna+kampanja.html

Одговори путем е-поште