Dragan J. Vučićević - Dosta zločina!

Srpska digitron demokratija

Ponajveći problem u zemlji Srbiji jeste to što se državna politika sve vreme 
vodi s digitronom u ruci. Pre donošenja bilo kakve bitnije odluke, u vrhu 
režima uvek iznova saberu koliko to „košta" u procentima, koliko to donosi 
rejting poena i koliko će poslanika glasati za ovu ili onu opciju.

Čak se i one najvažnije državne stvari rešavaju prostim sabiranjem. Sve je 
dozvoljeno, sve je moguće samo ako garantuje 126 poslanika, samo ako omogućava 
opstanak na vlasti

Tako smo, suptilnim metodama srpske digitron demokratije, prošle godine dobili 
onaj staljinistički Zakon o informisanju, tako je Srbiji nametnut zloslutni 
Statut Vojvodine, a tako nam, evo, ovih dana uvaljuju i novu podelu Srbije na 
„statističke regione". Ne bi li očuvali prostu skupštinsku većinu, srpski 
vladari pristaju da precrtavaju granice po želji manjinskih partija, a na 
direktan zahtev verskih poglavara!?! Ovde i danas, sada to sasvim jasno vidimo, 
ne postoji više nikakva državna strategija, a na srpski nacionalni interes niko 
više ni ne misli.

Konkretno, kada prepodobni ministar Rasim Ljajić zatraži da se prekroje tek 
usvojene granice statističkih regiona i da se, protivno svim racionalnim 
razlozima, „sandžačke opštine" spoje u jedan region, niko u vladajućoj 
koaliciji u tome ne vidi problem. Zašto? Pa, zato što bez Rasima i glasova 
njegovih poslanika pada Vlada. Zbog toga, srpske digitron demokrate pristaju na 
sve. Na sve, pa i na to da se Prijepolje i Priboj na silu guraju pod Novi 
Pazar, iako su ovi gradovi vekovima prirodno vezani za Užice.

I što je još crnje i gore, niko od vaskolikih srpskih zaštitnika ljudskih 
prava, niko od zagovornika evropejske Srbije, niko od dežurnih kritičara 
mešanja crkve u državne poslove ('de si sada Ljubiša Rajiću?) ne vidi ništa 
čudno u činjenici da je Rasim prekrajanje granica regiona zatražio tek pošto se 
u Pazaru pobunio muftija Muamer Zukorlić! I svi su, iz nekog razloga, spremni 
da poveruju u Ljajićevo objašnjenje da objedinjavanje „sandžačkih opština" 
traži iz čisto ekonomskih razloga... Aha, jeste, a mi se svi odreda kopčamo na 
leđa.

I šta je sledeće? Ako Rasimu damo Sandžak, zašto bismo Mađarima branili da na 
severu Vojvodine naprave svoj nacionalni region i kako onda da odbijemo Rizu 
Halimija, koji je već zatražio da se od Preševa, Bujanovca i Medveđe napravi 
poseban, „albanski subregion"?!

Ne treba biti teoretičar zavere, pa poverovati da se iza svega ovoga krije 
monstruozni, zločinački plan za konačno razbijanje Srbije. Od Srbije prave 
Srbijicu. U svakom pogledu - teritorijalnom, ekonomskom, političkom, ali pre 
svega moralnom. Ubijaju nas, bre, u pojam. 

Dragan J. Vučićević

http://www.pressonline.rs/sr/kolumne/story/96477/Srpska+digitron+demokratija.html

Одговори путем е-поште