RUSIJA : NOVI LIDER NOVOG SVETSKOG PORETKA? 

Pripremilo uredništvo Srpske analitike


U ruskom časopisu “Novo videlo” pojavio se pre nekoliko godina izuzetno 
interesantan tekst Aleksandra Ignatova, direktora Informaciono-analitičkog 
odeljenja pri kabinetu predsednika Vladimira Putina, i pobudio neočekivanu 
pažnju. Za neupućene, bio je priličan šok da saznaju da Rusija ima ozbiljnih 
ambicija u 21. veku, sa preporukama potpuno suprotnim onome što je slika “ruske 
duše” i nekog sentimenta iz velike ruske literature 19. veka

 

Rusija ima tri varijante daljeg razvoja. Ako pokuša da još jedanput ide van 
globalizacionih procesa , tada će u sledećih 25 godina prestati da postoji kao 
država, narod i kulturna zajednica. Zajedno sa Rusijom prestaće da postoji i 
njena elita. Ako bude prosto pratila globalizacione procese, postoji visoki 
rizik da se nađe u ulozi svetskog sirovinskog elementa. Najbolja je mogućnost 
da Rusija postane jedan od lidera Novog svetskog poretka, obezbeđujući svom 
narodu i svojoj eliti dostojno mesto u daljem razvoju čovečanstva. Ako je 
nemoguće boriti se sa poretkom, onda treba stati njemu na čelo.

 

Uloga i mesto Rusije u budućem planetarnom ustrojstvu zavisiće u prvom redu od 
stanja četiri kritična resursa - mentalne sfere, demografske situacije, stepena 
globalizacije upravljanja i bloka sile”.

 

U razmatranju prvog stava Ignatov pokazuje da je marljivi učenik Iluminata. 
Ukidanje religije, hrišćanstva i njenog najzdravijeg dela, pravoslavlja, nalazi 
se u vrhu prioriteta Novog poretka sveta. “Ubijanje Boga u ljudima” je siguran 
put ka stvaranju robotizovanog, obezduhovljenog modernog roba,  čiji će jedini 
duhovni horizont biti izmanipulisana stvarnost u kojoj je “čovek postao Bog”. 
Prva etapa predviđa stvaranje sinkretističke religije “u kojoj su svi jednaki”, 
odnosno posredno dokazivanje da sve religije u osnovi imaju istog Boga, što 
doktrina hrišćanstva smatra duboko pogrešnom odnosno jeretičkom mišlju koju 
potpuno odbacuje. 

“Rusija može da postane prva zemlja gde će biti realizovana politika 
integracije svetskih religija. Treba što pre u zakonodavnom poretku uvesti 
pojam -državna religija- u koju će spadati i pravoslavlje i islam. Sve ostale 
religije moraju da dobiju status „podržavanih od države“. Kao posebno važno 
predstavlja se podjednako priznavanje pravoslavlja i islama kao religioznih 
sistema koju ispoveda jedinstvena sloveno-turska etnička zajednica. Ovaj korak 
dozvoliće da se na kvaltativno novom nivou grade odnosi sa islamskim svetom - 
od dobijanja investicionih resursa Islamske banke do prekidanja podrške 
čečenskim banditskim formacijama. Za zadatke u ideološkoj sferi bilo bi 
smisleno i opravdano otvoriti u Rusiji ministarstvo ideologije i propagande. 
Određena iskustva u radu sličnih organizacija mogu biti iskorišćena pri 
realizaciji strategije globalnog liderstva”.

 

U sledećem poglavlju Ignatov se zapliće u sopstvene neraščišćene dileme oko 
demografskih pitanja i “zdravlja nacije”. Ideolozi Novog svetskog poretka 
smatraju apsolutno potrebnim potpuno moralno razbijanje ličnosti i porodice u 
okviru globalne strategije, kao siguran način da članovi društva postanu 
neadaptirani pojedinci podložni teroru institucija superdržave. Ohrabrivanje 
asocijalnog ponašanja i razmišljanja je model guranja pojedinca u pravcu 
potpune moralne degradacije gde alkoholizam, narkomanija, seksualna 
permisivnost, imaju ulogu da ubrzaju te procese. Ignatov očigledno svestan te 
duboke moralne krize Rusije, u kojoj upravo ovi devijantni oblici ponašanja 
poprimaju razmere nezaustavljive epidemije, pokušava da izvede svojevrstan 
salto mortale. On je u ovoj fazi za “ozdravljenje nacije”, što je u suprotnosti 
sa osnovama doktrine Novog svetskog poretka, prema kojoj društva moraju biti 
bolesna kako bi se lako izvršila promena političkog sistema sveta i uvela 
moderna varijanta ropstva, odnedavno posprdno nazvana “demokratska diktatura”. 

 

U oblasti demografske politike treba jasno razumeti cilj - dostizanje takvog 
tempa prirasta stanovništva, da bi Rusija ponovo izbila na treće mesto u svetu 
po broju stanovnika, posle Kine i Indije. Ozdravljenje postojećeg stanovništva, 
povećanje rađanja u porodicama sa visokim prihodima. Sadejstvovanje u procesima 
etničke asimilacije u formi međunacionalnih brakova i program preseljavanja 
etničkih grupa. Ograničavanje odlaska kvalifikovanih lica u reproduktivnom 
uzrastu na stalno mesto stanovanja u inostranstvo putem uvođenja poreza na 
izlaz iz zemlje.

 

Privući inostranu radnu snagu za osvajanje istočnih regiona Rusije. Afrika se 
može odmah isključiti iz onih zemalja koje su izvor radne snage zbog previsokog 
nivoa oboljevanja od side, a Latinska Amerika će se još 50 godina orijentisati 
na severnoameričko tržište rada. Osnovnim izvorima radnih resursa za Rusiju 
mogu se smatrati Indija i Koreja, čiji stanovnici nisu etnički osvajači. U 
sklopu s privlačenjem japanskog kapitala, kojim upravljaju japanski menadžeri i 
tehnički specijalisti, korišćenje Indusa i Korejaca u novim proizvodnim 
procesima u istočnim rejonima omogućiće da se ukloni teritorijalni debalans bez 
opasnosti za teritorijalnu celovitost zemlje”. 

Ogromni ekonomski potencijal Rusije može se bazirati na ogromnom potencijalu 
resursa, ako ostanu u dominantno ruskom vlasništvu. Ignatov razmišlja:

“Jedan od osnovnih zadataka globalizacije upravljanja predstavlja formiranje 
ruskih superkorporacija: naftno-energetskih, zlato-dijamantskih, aerokosmičkih 
i vojno-industrijskih. Spisak se podudara sa strukturom granskih ministarstava 
SSSR-a, što navodi na određena razmišljanja. Globalizacija ekonomskih formi u 
SSSR-u dostigla je viši nivo u poređenju sa Ruskom Federacijom. Zaključak o 
štetnosti monopolizma mora biti osporen - borba s monopolima zapravo 
predstavlja maskirano protivljenje procesima globalizacije. Treba svrstati obe 
forme deglobalizacije ekonomije Rusije - privatizacionu i antimonopolsku - u 
delatnost pete kolone svetske vlade.

 

“Gazprom”, RAO, EES Rusije i “Minatom” moraju da postanu jezgro dalje 
globalizacije, one mogu da postanu alijansa ili ujedinjenje s naftnim i gasnim 
i energetskim kompanijama islamskog sveta (naročito s iranskim). Formirati 
zlato-dijamantsku superkorporaciju na osnovama kompanije “Alrosa” uz uslov 
pripajanja njoj svih istraživanja zlata i srebra u Rusiji i zemljama ZND. U 
njen sastav moraju takođe da uđu i platinska odeljenja RAO “Norilski nikl”. 

Rešiti pitanje slivanja ruskog aerokosmičkog kompleksa s Evropskim 
konzorcijumom u jedinstvenu superkorporaciju, gde bi kosmička i helikopterska 
vojna industrija ostala Rusiji, građevinska avioindustrija išla evropskim 
partnerima, a vojna avioizgradnja bi bila zajednički razvijana. Na ovaj način 
uspešno konkurisati američkim aerokosmičkim koncernima, koji demonstriraju 
spremnost za objedinjavanje u globalnu superkorporaciju. Vojnoindustrijska 
superkorporacija mora da objedini u sebi sva ruska državna i privatizovana 
preduzeća, koja imaju veze sa razvojem, proizvodnjom i trgovinom naoružanjem i 
vojnom tehnikom. Realizacija jedinstvene politike u sferi razvoja i korišćenja 
visokih tehnologija, patentne zaštite i realizacije licenci. 

 

Pitanja ekonomske politike moraju biti podeljena između države i 
superkorporacija. Državi ostaje budžetna i poreska politika, usmerena na 
finansiranje državnih programa. Da se ne bi dozvolile deformacije u ekonomskoj 
politici superkorporacija, ruska država mora da učestvuje kako u kapitalu, tako 
i u organima upravljanja. 

Sprovesti radikalno smanjenje državnog aparata, ostavljajući sedam 
ministarstava: odbrane, inostranih poslova, bezbednosti, unutrašnjih poslova, 
ideologije i propagande, državnih finansija i ministarstvo za vanredne 
situacije”.

Razmatranja političkih pitanja i pozicioniranje Rusije u svetskim okvirima, 
mogu da deluju opominjuće. Rusija predviđa jačanje vojno-industrijskog 
kompleksa i stvaranje globalne ravnoteže snaga što veoma podseća na teorije 
bipolarne vojne doktrine kao garanta svetskog mira

“ Rusija ne ulazi ni u jedan od teritorijalnih blokova kao učesnik, već 
predstavlja kritični faktor za podršku svakog bloka. Orijentacija na tesnu 
saradnju s Nemačkom u Evropi, Japanom u tihookeanskoj zoni i Iranom u islamskom 
svetu. Bez podrške Rusije liderstvo ovih zemalja u odgovarajućim blokovima može 
da bude osporeno od strane drugih učesnika. 


Ruska elita mora ući u svetsku vladu i njene strukture u cilju suštinskih 
korekcija ciljeva i načina globalizacije. Za realizaciju naznačenog zadatka sva 
sredstva su dobra. Popunjavati ruskim kadrovima što više međunarodnih 
organizacija na nivou izvršnih organa, ne samo na nivou predstavničkih 
struktura. Ruska biznis elita mora da postavi pitanje o neophodnosti stvaranja 
pandana OUN u sferi odnosa superkorporacija.

Važan i delikatan zadatak predstavlja stupanje ruskih predstavnika u 
mnogobrojne tajne organizacije, koje predstavljaju nevidljivu osnovu svetske 
vlade - masonske, paramasonske lože, tajni odredi i druge slične organizacije.

 

U toku sledećih 25-30 godina treba očekivati da se američka država transformiše 
u američku superkorporativnu pretnju,  a kao potencijalni protivnici državnog 
tipa pojaviće se zemlje Latinske Amerike i Jugoistočne Azije. Proces formiranja 
teritorijalnih blokova biće neizbežno povezano sa stremljenjem da se Rusija 
privuče kao učesnik ovog ili onog bloka, a realizacija naše čudne politike 
neprisjedinjenja može da izazove agresivne planove.

Osnovnim oblikom pretnje od strane današnjih razvijenih postindustrijskih 
država treba smatrati primenu regularnih oružanih snaga, pojačanih 
visokotehnološkim oružjem. Osnovni cilj uništenja predstavljaju oružane snage, 
infrastruktura državnog upravljanja i vojno-industrijski kompleks Rusije. 
Osnovni vid pretnje za Rusiju postaće primena malih mobilnih naoružanih grupa, 
pojačanih visokotehnološkim oružjem. Cilj za superkorporacije biće sistem 
obezbeđenja i proizvodne snage, a takođe i informaciono-komunikaciona 
infrastruktura i pojedini rukovodioci ruskog biznisa. Odsustvo 
visokotehnološkog naoružanja kod novih industrijskih država biće zamenjeno 
narastanjem brojnog stanja ljudstva oružanih snaga, tim pre što problema 
nataliteta kod tih zemalja nema i neće ga biti. Cilj takvih protivnika na 
teritoriji Rusije biće stanovništvo i vojno-industrijska proizvodnja. U etapi 
formiranja globalnih teritorijalnih blokova moguće je očekivati ograničenu 
primenu oružja za masovno uništenje. Osnovni motiv upotrebe ovog naoružanja 
može da bude korigovanje brojnosti stanovništva i ekonomski potencijal 
konkurenata. U skorije vreme treba očekivati podelu terorizma na - 
tradicionalni i diverzioni. U prvu grupu spada nacionalistički, etnički, 
religiozni i politički terorizam. U slučaju diverzionog terorizma pokretačku 
silu predstavlja ekonomski i teritorijalni interes.

Za odbijanje agresije postindustrijskih država Rusija mora posedovati uporedive 
rezerve naoružanja za masovno uništenje i adekvatno visokotehnološko 
naoružanje, ali i obično naoružanje, sposobno da uništi velike količine žive 
sile oružanih snaga države-agresora. Za protivdejstvo diverzionom terorizmu, a 
isto tako i za zaštitu interesa ruskih superkorporacija u inostranstvu, Rusija 
mora da ima moćne snage specijalnih namena, objedinjene u teritorijalne grupe.

Tu su i druge mere odbrambenog karaktera. Podrška strateškim nuklearnim snagama 
Rusije na nivou dovoljnom za savladavanje bilo kog sistema i garantovanog 
uništenja ne manje od 50% ekonomskog potencijala ili ne manje od 30% 
stanovništva bilo koje države. Globalni razvoj u cilju zaštite cele teritorije 
Rusije i njenih saveznika od vazdušno-kosmičkog napada. Razvoj kosmičke grupe 
do nivoa kada će biti sposobna da obezbedi funkcionisanje kosmičkog segmenta, a 
takođe i sabiranje špijunskih informacija sa 100% zemljine površine. Odvajanje 
snaga specijalne namene u poseban vid pod jedinstvenom komandom. Realizaciju 
koncepcije informacionog obezbeđenja, u režimu realnog vremena svih karika 
upravljanja oružanim snagama, od strateškog do taktičkog.

 

Realizacija svih naznačenih mera omogućiće Rusiji da već u toku sledećih 10-15 
godina postane svetski lider i na taj način kompleksno obezbedi sopstvenu 
nacionalnu bezbednost u 21. veku”.

Rusija više neće biti aktivni pomagač zemalja trećeg sveta, sem u slučaju 
uklapanja u svoju novu doktrinu lidera. Neće voditi ideološku bitku protiv 
imperijalizma, jer sama ponovo želi da bude imperijalna sila.Kao i svi ostali 
nosioci doktrine “novog, vrlog sveta” pisaće nova pravila ponašanja, aktivna u 
svim svetskim institucijama u kojima se pravila smišljaju. Naravno, nigde se u 
ovim tezama ne spominju građani i njihova, građanska prava. Subverzija 
demokratije u svetu traje još od vremena Vajmarske republike, ali se to ne 
priznaje javno. Obrnuto, od priča o demokratiji bubne opne samo što ne prsnu, 
nemoćne da odole verbalnom, agresivnom trućanju o “ljudskim pravima”, 
“slobodi”, “demokratiji”, “demokratskom poretku u svetu”, “zemljama 
demokratskim liderima slobodnog sveta”, i ostalih pogodnih priča iz arsenala 
kontrole uma. Znaju novi ideolozi ruskog imperijalizma da je demokratsko 
uređenje prepreka državnoj efikasnosti, pa im neće biti teško da prihvate 
“prosvećeni apsolutizam”, idealni oblik društvene vladavine, na čiji pomen 
lideri Novog svetskog poretka padaju od radosti na leđa.

Pitanje je da li će Rusija ikada uspeti da ostvari ovaj plan svetske 
dominacije. Pitanje je kako će na ove nove ruske ambicije reagovati zemlja koja 
je na ovom putu odmakla 20-30 godina ispred Rusije i čiji su resursi već 
stavljeni u funkciju ostvarenja globalne liderske pozicije. Ono što je jasno 
liderima SAD-a, je da je onaj koji je na vrhu beskrajno sam i da “nema dalje”. 
Kada se doživi saznanje da “dalje” ne postoji, počinje pakao u glavama i dušama 
onih koji ne znaju drugačije da razmišljaju. Tu počinje realna opasnost da ne 
(zlo)upotrebe svoju moć na onima koji nisu krivi, ali sjajno bi odigrali ulogu 
krivca baš zato što ne mogu da se adekvatno suprotstave. Da li Rusija trenutno 
vidi sebe u poziciji potencijalnog “dežurnog krivca” kome bi jednog dana za 
“kaznu” moglo biti oduzeto sve što ima, kako bi se neko “dalje” simuliralo bar 
još dva-tri veka? Da li zato žuri i pokušava da se izdigne iz mase onih koji će 
večno plaćati cehove tuđeg rasta, kako bi jednog dana i sama počela da nekome 
“naplaćuje račun”? Šta god da bude, neće biti dobro. Kratkovide doktrinarne 
zablude da je sila osnov budućeg razvoja, potvrdiće se i ovde jednog dana.



http://www.srpskaanalitika.com/

 

_______________________________________________
SIM mailing list
[email protected]
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim

Одговори путем е-поште