NEMAČKI BES PREMA ATINI: ŠTA BI SE DESILO LOŠE KAD BI GRCI BANKROTIRALI? ZA 
NEMAČKU NIŠTA! 


petak, 14 maj 2010 13:22 Arsenij KAMATOZOV 

0 Comments и 0 Reactions 
<http://standard.rs/vesti/36-politika/4544-nemaki-bes-prema-atini-ta-bi-se-desilo-loe-kad-bi-grci-bankrotirali-za-nemaku-nita-.html#disqus_thread>
  

 

Grci su deset godina živeli lepo, a mislili su da žive loše. Mi smo mislili da 
živimo lepo, a živeli smo mnogo lošije od Grka. A sa Grcima nam je bilo 
zajedničko samo jedno – i mi i Grci živeli smo zahvaljujući našim parama 


Danas Grci u svojoj zemlji pale banke, prebijaju policajce i blokiraju 
aerodrome. I sve to zbog banalnog razloga: njima je rečeno da moraju da umere 
apetite i počnu da žive, naravno, ne sasvim kao Nemci (od takve vesti oni ne bi 
pali u nesvest, već u komu), ali će ipak morati da idu u penziju posle pedesete 
i da se odreknu ako ne trinaeste, a ono bar četrnaeste plate za činovnike. (U 
državne službenike u Grčkoj spadaju čak i kućepazitelji, a u zemlji je svaki 
četvrti Grk činovnik). Pritom izvor blagostanja ostaje nepromenjiv: sve to 
zahvaljujući našim, nemačkim, parama. 

Uostalom, razlika se ipak oseća. Ako dugi niz godina, dobijajući pomoć od 
Nemačke i međunarodnih finansijskih institucija, Grci svoje dobrotvore 
jednostavno nisu prihvatali, sada nas zbog tih istih para veoma preziru. Pored 
ostalog, i zato što mi ne možemo da se odreknemo zadovoljstva da izdržavamo 
grčke penzionere-tinejdžere oduzimajući mrvice od svojih staraca. (Na primer, 
ruski ratni veterani u Nemačkoj iznenada su ostali bez mesečnih veteranskih 
dodataka na penziju). Samo su sporovi oko odobravanja novih kredita Grčkoj 
doveli do čudovišnog pada evra. Šta bi se dogodilo da je Nemačka rekla svoje 
odlučno „ne“ novom zajmu Atini? 

A ŠTA BI, ZBILJA, BILO? Moguće je da ću vam otkriti strašnu istinu? Nećete me 
izdati Grcima, zar ne? Ništa se strašno ne bi desilo. Mislim za Nemačku. 

Grčka bi, što se tiče njenog državnog duga, morala da objavi bankrot. Naravno, 
bila bi otvorena tragična stranica u grčkoj istoriji. Ali koliko je već bilo 
tih tragičnih stranica u viševekovnoj biografiji Elade? I ništa, živi su i opet 
traže pare. Nećemo zaboraviti da je Grčka generalno otadžbina tragedije kao 
žanra. I sve što nam se čini katastrofom, za Grke su obične bakine bajke. 

Nesumnjivo da bi kreditori, pa i Nemačka među njima, u slučaju kraha morali da 
zaborave na veliki deo od 300 milijardi evra, koje je Atina zadužila. Ali mi se 
čini da je na 400 milijardi evra malo teže zaboraviti. A to što Grčka traži 
novi kredit (ukupni dodatni zajam iznosiće oko 100 milijardi evra!) i što će se 
iduće godine naći u još težem položaju nego sada, jasno je svima osim onima 
koji raspolažu našim parama. 

Naravno, Papandreuova vlada tokom celog proleća obećava u evropskim metropolama 
da će prema svom narodu preduzeti stroge mere, primorati ga da mnogo radi, da 
se malo odmara, da pošteno iskazuje svoje zarade (u zagradi ću reći dase u 
sivoj zoni danas se nalazi oko 60 odsto grčke ekonomije), da će plaćati pošteno 
duple poreze na prikazane prihode, a ostatak davati državi kako bi namirila 
kreditore. U ranoj mladosti sam već čitao nešto slično. Knjiga se zvala 
„Legende i mitovi drevne Grčke“. Dobro je još što fino obrazovani premijer 
Jorgos Papandreu, diplomac Harvarda i sin diplomca Harvarda, ne obećava 
kancelaru Angeli Merkel da će njegov zemljak Herkul u najskorije vreme posetiti 
Atinu kako bi izvršio svoj trinaesti podvig i očistio domovinu od zlih dugova. 
Drugih sredstava da ispuni obećanje premijer, čini mi se, nema. 

Druga je stvar što on neće ni morati da ispunjava ta obećanja. Grčki narod, 
protiv koga poluamerikanac Papandreu namerava da primeni stroge fiskalne mere, 
sam će ga osloboditi neprijatnih obaveza. Još nikakve bolne korake vlada Grčke 
nije preduzela, a prema anketama, vlada već visi o koncu (Ne treba verovati da 
je stav stanovništva ono prinudno glasanje u grčkom parlamentu, gde je 
rezultatom 172:121 utvrđen paket ekonomskih oštrih mera). Razume se, da će 
prilikom prvih istinskih koraka za bušenje rupe na narodnom kaišu taj konac, 
nesumnjivo, pući. 

Jer opšte je poznato da Grci ne opraštaju svojim liderima čak ni pogled iskosa 
na njihov lik. Evo svežeg primera. U jesen 2009. godine u narodu veoma 
popularni premijer Karamanlis je objavio prevremene izbore. On je time želeo da 
učvrsti svoje političke pozicije. Tokom kampanje Karamanlis je izjavio da 
zemlju čeka kriza, da bi trebalo preduzimati odlučne mere štednje. Rezultat je 
bio da je premijer postao Papandreu. Da je novi premijer novajlija u politici, 
još bismo i mogli pomisliti da veruje u bajke koje priča evropskim kolegamna. 
Na žalost, sve je obrnuto. Jorgos Papandreu Mlađi nije političar do koštane 
srži, već do gena koji su taj mozak formirali. Njegov otac Andreas je dva puta 
vladao zemljom 90-ih godina, a deda i imenjak je na političkom Olimpu Grčke bio 
20 godina, dva puta je bio na funkciji premijera 60-ih, a potom je stradao od 
hunte „crnih pukovnika“. Uzgred, loši ljudi smatraju da je upravo deka 
sadašnjeg grčkog lidera bio među onima koji su doveli zemlju do vojnog 
prevrata. A oni već sasvim zli govorkaju da i njegov imenjak vodi Grčku u prvi 
kolaps Evrope u istoriji, i to sa nepredvidivim posledicama. 

Moj sagovornik, etnički Grk i ekonoomista-praktičar, ne sumnja u neiskrenost 
sadašnjeg šefa grčke vlade. 

„Ko može da poveruje kako socijalisti u trećoj generaciji zaista planiraju da 
sprovedu ekonomsku reformu neviđene rigidnosti?“, kaže on. „Klan Papandreu duže 
od tri decenije kontroliše partiju PASOK. To je klasična socijalistička 
partija. Ona se tako i zove. Svegrčki socijalistički pokret. Ali mi znamo da 
još nikada leve partije u poratnoj Evropi nisu sprovodile pooštrene ekonomske 
reforme...“ 

Ispada da se Papandreu – mlađi u glavnim evropskim prestoncama pojavljuje 
maskiran u jagnje sa vučjom kožom. Drugim rečima, premijer Grčke jednostavno 
dovodi u zabludu lidere EU kao što je to uradila grčka vlada krajem 90-ih 
godina, kada je falsifikovala izveštaje o visini državnog duga kako bi dobila 
propusnicu u zonu evra? 

ŠTA JE ČEKALA EU Ostaje pitanje: nije valjda da su lideri zemalja Evropske 
unije naivčine? Ne garantujem za druge, ali kancelarka Merkel nipošto nije od 
onih koja nosi roza naočare. U čemu je onda stvar? 

Odgovor sam pronašao kod komesara EU za trgovinu gospodina Gihta. 

„Mi smo znali da nas Grčka obmanjuje“, rekao je on. „Kada su se oni pridružili 
evru, već su bili očigledni problemi sa grčkom statistikom. A 2003. i 2004. 
godine Evropska komisija je htela da uputi inspektore u Atinu, ali su se tome 
usprotivile vlade zemalja Evropske unije“. 

Drugim rečima, Grčka je za EU postala otprilike isto što i Crnomorska flota za 
Rusiju: nezamislivo skupi politički atribut. „Bez mene narod nije celovit“, 
kazao je veliki ruski pisac. Nešto slično je za Grčku palo na um osnivačima 
evrozone. Rezultatu je da su ne samo pare Evropljana, i ne samo evro, nego i 
Evropska unija postali su taoci atinskog pripovedača bajki.  

Ako je samo vlada Papandreua Trećeg, dobivši dodatne milijarde, prinuđena da 
napusti dvorac Maksimu i preda rezidenciju novom kabinetu, koji nije obećao 
liderima Evropske unije da će izgraditi sedam čuda za tri godine – sami ti 
lideri neminovno će se morati spremiti da podnesu ostavke. To je politički 
aksiom, i opozicija u vodećim zemljama Evrope nejverovatnije se već moli pred 
portretom Papandreua. Neću se usuditi da proričem, ali sam uveren u to da 
Evropska unija još nikada nije dospela u takvu turbulenciju kao sa Atinom. 

Uostalom, u grčkoj tragediji uvek pobeđuje sudbina. Na kraju, ranjeni evro 
pašće do kursa dolara, o čemu potajno maštaju svi zdravomisleći evropski 
ekonomisti (u granicama 1:1,15), evropski izvoz će postati fantastično 
konkurentan, dugoočekivano će porasti inflacija, ekonomija Namčke će krenuti 
gore korakom sportiste i vremenom nam vratiti one desetine milijardi evra koje 
ćemo izgubiti zajedno sa Grčkom... 

Uzgred, dok sam pisao ovaj članak, u četvrtak i petak, Internet je bio pun 
glasina jednog istog sadržaja. Grčka je naručila štampanje novih novčanica 
stare nacionalne valute – drahme. 


Русская Германия, Nemačka

Prevod Rajko DOSKOVIĆ

http://standard.rs/vesti/36-politika/4544-nemaki-bes-prema-atini-ta-bi-se-desilo-loe-kad-bi-grci-bankrotirali-za-nemaku-nita-.html

_______________________________________________
SIM mailing list
[email protected]
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim

Одговори путем е-поште