Nova svetska valuta već 2012. godine na svetskoj sceni, SAD će tada "oprati" 
posrnuli dolar


"AMERO" umesto DOLARA!

       
       Propasti i kataklizme planete Zemlja, kako "vidovnjaci" najavlju 21.12. 
2012. godine neće biti, ali će svet biti, za početak, u monetarnom, aonda, ko 
će ga znati i ko zna kakvom haosu!
       Ovo što se sad događa u Grčkoj (neka se pripreme Španija, Portugal, 
Italija...Irska) sa nagoveštenim krahom (i krajem) "evropske valute" - EVRA, 
haosa u EU i mogućim raspadom (pre nego što Srbija postane i kandidat za 
članstvo!?), kao i čestim srozavanjem, pa skokom, vrednosti američkog dolara 
(liči na EKG!), nije nikakvo iznenađenje, već strogo planirani haos, koji će, 
kako nedeljnik "Svedok" pouzdano saznaje i obelodanjuje, rezultirati 2012. 
godine.
       Tada će Planeta dobiti novu svetsku valutu, koja će zameniti dolar, a 
jedini dobitnik biće SAD, koja će tom dugo planiranom i do nedavno najstrožije 
ćuvanom tajnom "oprati" enormne količine postrnulog (namerno!) dolara! 
       Dakle, tada, 2012. godine sve vrste dolara zameniće se za novu valutu - 
"AMERO", u odnosu - 1:1?!
       
       I, profitiraće, pre svega, multinacionalne kompanije koje su diljem 
sveta plasirale svakojake vrste dolara, od legalnioh do nelegalnih... 
       Dotle, dakle u narednih nekoliko godina, cena nafte odleteće u nebo, 
neki predviđaju da će naredne godine preksočiti neverovatnih 200 dolara po 
barelu... 
       Uz to, planirano je da se, navodno, kao spas proizvodi bio gorivo, čime 
se, neće smanjiti cena goriva, već će poskupeti hrana!?
       To igru shvatile su već neke zemlje, proizvođači nafte (na koje SAD ne 
utiču), pa se pripremaju da naprave novi udar na cenu nafte, da poskupi i više 
no što su američki planeri osmislili, ne bi li, na taj način uspeli da spreče 
naum SAD, ali i brojnih tajnih centara moći...
       Dakle, 2012. godine svet će se suočiti sa zamenom valute, kao što se 
Evropa suočila sa evrom, kada je pre svega Nemačka, sa svojom valutom diktirala 
uslove igre...
       I sad, upravo Nemci, najviše oklevaju da pomognu Grčku, a usput, istina 
ispod žita, najavljuje se moguć povratak marke. "Svedok" je još pre nekoliko 
godina obelodanio da se marka i dalje koristi u više lanaca prodavnica u 
Nemačkoj i da Nacionalna banka i dalje zamenjuje DM!? Poslednji kurs je bio - 
za 600 DEM - 400 Eura!
       I, verovali ili ne, ovaj plan (koji se sprovodi danas) osmišljen je još 
1945. godine, odmah po završetku II svetskog rata!!!
       Evo, kako je to planirano i kako je sprovedeno, a kako će tek da bude 
može samo da se naslućuje, uz sad već jasnu činjenicu: da će siromašni biti još 
siromašniji ( i gladniji), a bogati sve bogatiji i sve više siti. 
       x x x x 
       Sjedinjene američke države, iskoristivši planski svetski prošireni haos 
koji je bio posledica Drugog svetskog rata, učinile su da trgovinski, 
proizvodno, politički, ali i strateški postanu najmoćnija zemlja sveta kakvu do 
tada istorija čovečanstva nije poznavala. Rat nije vođen na njenoj teritoriji 
što je samom tom činjenicom dodatno uticalo na njenu sveopšte proširenu i od 
mnogih naroda i država prihvaćenu moć.
       Amerika je "preko noći" postala zemlja u kojoj umesto da otklanja 
posledice razaranja, timovi stvoreni pre početka rata su sagledali svetsku 
situaciju iz dva ugla: na koji način i koje sve države snabdevati dobrima tokom 
rata, kao i drugi aspekt, kako iskoristiti sve svoje mogućnosti u sprovođenju 
mira - istovremeno postajući strateški partner prvenstveno zemljama 
kapitalističkih provinijencija tokom decenija koje su dolazile nakon završenog 
svetskog rata. 
       Ne sme se zaboraviti da je mnoštvo tih zemalja američka vojska 
oslobodila dobro pripremljenim invazionim planovima gde su nakon rata ne samo 
prihvaćeni kao pobednici rata, nego su u njima mnogi narodi videli izvor 
neophodne pomoći izdižući američki narod do nivoa takvih prijatelja kakvi 
takođe u istoriji čovečanstva dotada nisu viđeni. 
       Ambijent u kome je svet nastavio da traje nakon debakla fašizma, bio je 
podeljen na rajsku demokratičnost povezujući takva svoja shvatanja sa SAD-om, i 
paklenu tiraniju vezujući i ova shvatanja sa SSSR-om.
       Bipolarnost koja je bila predstavljana pred svetom nije bila ipak u 
realnosti istinita. Primer toga su osobe koje nigde nisu izabrane na političkoj 
osnovi, a kao pripadnici tajnih - elitističkih udruženja, pojedinci su poput 
bankara Dejvida Rokfelera, lakoćom prodirali u politički svet blokovski 
suprotstavljenih vlada istoka i zapada.
       Koje su ključne činjenice, strateškog tipa, što je stvorenu pozitivnu 
prevagu Amerikanaca u svetu moglo da u realnosti dozvoli da to Amerika i 
ostvari?
       1. Amerika nije samo pobednica u ratu, već i vojna sila sa enormnom moći.
       2. Neoštećeni proizvodni kapaciteti koji su modernizovani i time zauzeli 
po mogućnosti i tehnološke savremenosti prvo mesto u svetu su još prošireni.
       3. Pomagajući u oslobađanju čitavih regiona na različitim kontinentima, 
SAD ih pretvara u svoju sirovinsku bazu. Tako, skoro polovina sirovinske baze 
sveta dopala je Amerikancima. Tamo su podizali svoja preduzeća, banke, 
projektne centre, vojne baze, elitistička udruženja itd.
       4. Njihova razvijena ratna industrija tokom Drugog svetskog rata nikada 
nije preuređena u mirnodopske svrhe. Ona je naprotiv dalje razvijana kao vojna 
industrija. Danas od ove industrije živi i u njoj radi gotovo 100 miliona 
Amerikanaca.
       5. Vojna industrija je do najsofisticiranijih razmera podignuta u sva 
tri roda: pomorstvu, avijaciji i suvozemnoj sili. Na ovoj činjenici SAD 
ovladanim prostorom koji zahvata oba okeana (Pacifik i Atlantik) sebe nameću 
kao neprikosnovenu silu sveta kontrolišući sve bitne pomorske i vazdušne 
puteve. Ista vojnoindustrijska proizvodna baza ih čini najjačim proizvođačima i 
prodavcima najskuplje vojne opreme i oružja koje na razne osmišljene načine 
planski nameću svojim strateški izabranim partnerima u celom svetu.
       6. Maršalovim planom koji je bio sproveden u Nemačkoj (ali i šire u 
Evropi), obnavljajući kapitalističke zemlje zapadne Evrope, SAD su sprečile 
stvaranje nacionalnog kapitalizma, utirući postupno put globalizaciji i 
multinacionalnoj ekonomskoj strategiji gde je kapital ostao bez domovine. Time 
je sprečeno takođe da socijalizam i komunističke ideje uhvate korena u zapadnoj 
Evropi koja je decenijama nakon završenog rata patila u siromaštvu, oskudicama, 
boreći se sa ruševinama koje su u ključnim nemačkim gradovima, gledano 
procentualno, išle i do 90 odsto.
       7. Stvoreni plan američkih stručnjaka da se međunarodna nametnuta 
posleratna ekonomija odvija na dolaru (koji je predstavljao surogat zlatne 
podloge), američki finansijski magnati su plasirali više od 300 milijardi 
dolara kredita za razvoj zemljama istočne Azije, Latinske Amerike i Zapadne 
Afrike. Započetim hladnim ratom, koriguju svoja monetarnu politiku ulaganja 
sopstvenog novca stvarajući novu strategiju sa preusmeravanjem razvojnih 
kredita na zemlje od primarnog vojno-strateškog značaja. Promena strategije 
dovodi do apsurda. Tako, SAD bivše gubitnike rata: Japan i Nemačku, podižu na 
svetski, ali kontrolisani nivo moći. Tim potezom suzbijaju uticaj SSSR-a i 
dalje širenje komunizma. Nekadašnja započeta strategija Sovjeta o evrokomunizmu 
je zašla u ćorsokak, a o svetskoj federaciji komunističkih država, što je 
svojevremeno bio Lenjinov san, više se nije ni govorilo.
       8. Kapital najvećih nemačkih preduzeća (Daimler - Benz, Bosch, VW - 
Volkswagen, Simens, itd.) bio je građen na američkim osnovama gde su nosivu 
strukturu finansija držali predstavnici američkih finansijskih magnata. 
Prodorom ovih preduzeća na svetsko tržište Latinske Amerike, Južnoafričke 
Republike, i istovremeni prodor japanskih preduzeća u široki azijski prostor, 
nastaju prvi problemi koji pogađaju elitu zapada. Nacionalne valute Nemaca i 
Japanaca (marka i jen) postaju jači od dolara. Sukob interesa je visio u 
vazduhu. Na jednoj strani opisani prodor nemačke i japanske privrede vodio je 
globalizaciji svetske privrede, a na drugoj strani, tražio je razrešavanje 
destabilizovanog dolara koji je postavljen kao svetska moneta (Breton-vudski 
monetarni sistem stvoren 1944. godine). Analitičari, sagledavši celokupnost 
stanja sveta shvataju da su nova pravila neophodna za ekonomsku “igru bez 
granica” kao novi osnov za odnose među najrazvijenijim ekonomskim silama u 
svetu.
       9. Višedecenijski ekonomski napredak, kao i enormni profit SAD sa 
uloženim kreditnim aranžmanima doživljava nezapamćen uspeh prvenstveno u Aziji. 
Na ovom području sirovine su im bile na dohvat ruke, radna snaga u bescenje, 
bez organizovanih političkih stranaka, ali treba uočiti da ovaj prostor nije 
imao organizovanih sindikata koji vode računa o pravima radništva. Pored 
odsustva radničkog zakonodavstva u ovom delu sveta nije obavezno socijalno, ali 
ni zdravstveno osiguranje. Prodorom savremene ekonomije započet je proces 
demokratizacije društva. Svega što dotada nije bilo, počelo je da se stvara. 
Razvojem društvenih struktura i partijsko-sindikalnih organizacija započeta je 
borba stanovništva u mnogim azijskim državama za ljudska, građanska, radnička, 
verska, nacionalna prava, ali i prava dece koja su često bila ugrožena od 
postojećih ekonomija izlažući ih najgrubljoj eksploataciji. Sa osvajanjem 
sloboda, postizanjem mnogih do tada ni spominjanih prava, profit američkih 
investitora je naglo iz decenije u deceniju padao.
       10. Na sve rečeno, zemlje organizovane kao nesvrstane svojim zahtevom za 
promenama u bipolarno postavljenom svetu morale su biti saslušane jer su 
predvodile onaj deo sveta koji je svetu proizvodio crno zlato - naftu. 
Milijarde investiranog kapitala u ovu proizvodnju su bile ugrožene, a svet se 
našao na pragu energetske krize. Nafta je pretvorena u svojevrsno političko 
oružje proizvođača nafte. Mnogi bankarski sistemi su pukli. Skok nafte je uneo 
nesigurnost za svetsku ekonomiju. Krizu koja se širila zapadom, pratila je u 
stopu inflatorna stvarnost i povećala nezaposlenost; trgovinski deficit postao 
je noćna mora za mnoge zemlje zapada gde je u ovome prednjačila ekonomija 
Amerike. Potresi ekonomsko-socijalnog karaktera svoj vrhunac su dostigli 1968. 
godine. Stručnjaci su jasno pokazivali da slom (krah) ekonomije može biti gori 
od onog koji je bio zahvatio svet 1930-tih godina. Strategija međunarodne 
ekonomije na dolaru nije više bila moguća. Jen i marka postali su značajni 
konkurenti. Izlaz je bio u sagledavanju realnosti i prihvatanju objektivnog 
stanja. Rešenjem koje su prihvatili, jen, marka i dolar postaju međusobno 
zavisni na osnovu dogovora moćnih o takozvanom plivajućem kursu. Na taj način 
finansijski monopol ne može biti realnost ni za jednu od pomenutih nacionalnih 
valuta. Međutim, ovaj izlaz nosio je sa sobom ključni problem: multinacionalne 
kompanije na osnovu plivajućeg kursa nisu bile u stanju da projektuju svoje 
dugoročne planove sa precizno ustanovljenim industrijskim i finansijskim 
aktivnostima. Kao posledica plivajućeg kursa finansijski tokovi su bili 
preplavljeni neverovatnim brzo stvorenim “virtualnim” i neregulisanim 
kapitalom. Banke se brzo pretvaraju u specifične institucije koje na listu 
svojih finansijskih aktivnosti dodaju jednu najčudniju, ali izuzetno 
profitabilnu aktivnost: pranje novca - ili kriminalnom aktivnosti, zarađen 
ogroman novac izvan legitimnih tokova (narko karteli, prostitucija, prodaja 
ljudi i ljudskih organa, prodaja na crnim tržištima oružja, energenata i 
duvana), ovim putem su se transformisale u naizgled legitimne investicije. U 
sklopu svega rečenog, pritisci unutar monetarnog svetskog sistema začinjen je 
činjeniciom koja je predstavljala kap u prepunoj čaši. Godine 1980. bankarske 
kuće su naglo podigle interesnu stopu. Zadužene zemlje koje su već bile u 
teškoj situaciji, ovim potezom banaka dužničko ropstvo je pretvoreno u 
činjenične ekonomske krize i naglo širenje siromaštva. Razaslati finansijski 
misionari, pod nazivom finansijskih eksperata (poput nama poznatog Džefri 
Saksa) pojavili su se po zemljama Latinske Amerike, Rusije, Poljske ili naše 
bivše SFRJ. Debakl koji je projektovan u ofisima moćnika postala je osnova 
nasilno pripremljene i provedene tranzicije koja je usledila nakon kolapsa 
komunističkih režima. Svet očito sa svim komplikacijama koje su postale 
stvarnost postao je previše složen da i dalje bude vođen samo od Amerike koja 
je dodatno bila opterećena gubitkom ratova u Vijetnamu i Iranu. Međutim, da bi 
nastavila svoju ulogu u svetu, Amerika je morala da se obezbedi energetskim 
izvorima.
       U ovako kompleksnoj stvarnosti administracija SAD je kao neophodno imala 
potrebu za okupljenim trustovima mozgova, finansija, komunikacija koji su stari 
svet držali kao svoje ishodište, a novi svet kreirali kao svoje vlasništvo. 
Izlaz Američkoj vladi ponudio je za novonastalu situaciju u svetu niko drugi do 
sam Dejvid Rokfeler.


Rusija
       Da li će sve teći po scenariju iz 1945. godine ili će, ipak, biti 
iznenađenja, videće se uskoro. Plan SAD da se Rusija razbije do temelja, 
dolaskom Vladimira Putina na kormilo je ozbiljno poljuljan. A, parada u Moskvi 
povodom 9. maja Dana pobede nad fašizmom pokazala je, do juče, nezamislivo. 
Predstavnici "saveznika" su paradirali na Crvenom trgu, pod dirigentskom 
palicom ruskih generala!
       Dakle, Moskva je postala uz Vašington opet teg na vagi svetskih sila, a 
dolaskom Obame u Belu kuću, ni američka vojna industrija nije više toliko 
svemoguća, koliko se činilo da jeste...

 


BRIK
       Brazil, Rusija, Indija, Kina! BRIK. Teritorijalni, industrijski, vojni i 
tehnološki džeinovi su se, istina, beformalno, udružili, da je BRIK danas jači 
po mnogim kriterijumima i od Sjedinjenih država, ali i od ujedninjene Evrope.
       Ispostavilo se da više nije moguće vladati iz jednog centra moći 
(Vašingtona) i da je ta promena odnosa snaga donela niz promena, u celom svetu.
       Da li na bolje, ili na gore, pokazaće dramatični dani koji predstoje. 
Jer, izvesno je da je sudbina Ujedinjene Evrope na tankom koncu, da je sudbina 
evropske valute poljuljana iz temelja, a pokazalo se da ipak, Evropa, nije 
toliko bogata, da može sve da kontroliše iz Brisela.

 


Nemačka dobitnik
       Ako u ovom haotičnom stanju neko može da se pohvali da je pobednik, to 
je danas samo Nemačka. Ujedinila se, ulaskom u EU je, zapravo, kupila pravo da 
može vojno da se angažuje, da opet sila njenim ulicama maršira i da je "faktor 
mira i stabilnosti" u Evropi...
       To pravo, koje je povratila, više niko, ni EU, ni posrnule UN ne mogu da 
joj oduzmu...

 

http://www.svedok.rs/index.asp?show=72004

_______________________________________________
SIM mailing list
[email protected]
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim

Одговори путем е-поште