MOST RADIJA SLOBODNA EVROPA: Kako obuzdati korupciju u Srbiji i Bosni i 
Hercegovini 

Ko je šta jamio, jamio je

Omer Karabeg: Naši sagovornici su Verica Barać, predsednica Saveta Srbije za 
borbu protiv korupcije, i Emir Đikić, predsedavajući Odbora direktora 
Transparency International Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina i Srbija su 
dve zemlje koje su od svih država bivše Jugoslavije najslabije plasirane na 
listi Transparency International, međunarodne nevladine organizacije za borbu 
protiv korupcije. Na ovoj listi Srbija zauzima 83, a Bosna i Hercegovina 99. 
mesto. Kako to objašnjavate?

Emir Đikić: Posljednjih godina se na antikorupcionim programima u Bosni i 
Hercegovini nije ništa uradilo. U našoj zemlji ne postoje agencije za borbu 
protiv korupcije, a sudska, zakonodavna i politička vlast su isprepletene i 
povezane. Praktično u ovoj državi nema nikog ko je spreman da se bori protiv 
korupcije.

Verica Barać: U Srbiji se nešto malo uradilo na zakonodavnom okviru, ali nema 
institucija koje mogu da garantuju primenu zakona. Uticaj političkih stranaka 
na institucije je sve veći, kontrola nad medijima je takođe sve veća, zakoni se 
donose prema potrebama tajkuna, tako da apsolutno nema mogućnosti za primenu 
antikorupcijskih mera. Zato i ne može biti rezultata u borbi protiv korupcije. 

Omer Karabeg: Više niko ne pominje Miroslava Miškovića, najbogatijeg tajkuna. 
Kao da u zemlji postoji konsensus da mu je dozvoljeno da radi šta hoće.

Verica Barać: On zaista radi sve što odgovara njegovim privatnim interesima, s 
tim što je to sada pretvoreno u državnu politiku, pa ispada da je ono što je 
korisno za Miškovića dobro i za državu. On je sada jedan od glavnih sagovornika 
vlade u traženju rešenja kako da se izađe iz krize. Karakteristični slučajevi 
su stvaranje njegovog monopola u maloprodaji i Luka Beograd. U ovoj zemlji se 
godinama menjaju zakoni i generalni urbanistički planovi, donose odluke i 
podzakonski akti da bi se Miškoviću omogućilo da ostvari svoje poslovne 
interese, a onda se kaže da je to dobro za državu. Ovde je ostvarena potpuna 
simbioza između političke elite i tajkuna. To ne važi samo za Miškovića nego i 
za ostale tajkune. 

Omer Karabeg: Ima li u Bosni i Hercegovini nedodirljivih tajkuna?

Emir Đikić: Postoje takvi ljudi i u Bosni i Hercegovini, mada nemaju takvu moć 
kao gospodin Mišković. Ti ljudi su većinom proizašli iz politike. U Bosni i 
Hercegovini je, naravno, sve podijeljeno na troje. Imate grupaciju koja je 
okupljena oko Merkura, zatim onu oko Avaza i treću koja je okupljena oko 
Lijanovića. Te tri grupe u principu kreiraju politiku i javno mnjenje u 
Federaciji. S druge strane, u Republici Srpskoj tajkuni izrastaju iz vlasti 
premijera Republike Srpske Milorada Dodika. Govorim o Integri, Integralu, o 
sumnjivim poslovima koji su im dodijeljeni, kao i o privatizaciji Rafinerije u 
Brodu gdje se ne zna ni ko su, ni otkuda su oni koji su kupili 60 posto te 
rafinerije.

Omer Karabeg: Vašu organizaciju Transparency International, čije je sedište u 
Banjaluci, posebno ne voli vlast, a ni mediji u Republici Srpskoj.

Emir Đikić: U Republici Srpskoj nema medijskih sloboda. Tu je vladajuća 
struktura poklopila sve oko sebe, uključujući i medije koje bogato plaća da 
plasiraju ljudima ono što ona želi. Imali smo priču o velikim ulaganjima českog 
elektroenergetskog kombinata ČEZ u Termoelektranu Gacko, pa je na kraju ispalo 
da vlada Republike Srpske mora ČEZ-u platiti odštetu. Mi sve to objavljujemo, a 
njima se to ne sviđa. Slične stvari objavljujemo i u Federaciji, ali tamo 
nemate tako monolitnu vlast kao u Republici Srpskoj, pa nismo toliko na udaru.

Omer Karabeg: Predsednik Tadić vrlo često govori o borbi protiv kriminala i 
korupcije. Ima li vidljivih rezultata?

Verica Barać: Apsolutno nema. On govori da je sprega između krupnog kapitala, 
kriminala, državnih institucija i pravosuđa velika opasnost za Srbiju, međutim, 
ne pokreću se nikakve istrage protiv velikih igrača. Poznato je da veliki 
tajkuni kupuju sve po Srbiji uz pomoć takozvanih fantomskih firmi koje na 
svojim računima nemaju novaca. To smo videli na primeru Luke Beograd, C-marketa 
i u mnogim drugim slučajevima. Njihovo poslovanje se ne preispituje, a kako je 
i moguće, kada su oni savetnici vlade, kada se poslušne državne institucije sve 
više popunjavaju partijskim kadrovima koji su potpuno pod kontrolom vladajućih 
političkih stranaka, kada i sudovi i tužilaštva sve više zavise od vlasti. 
Znači, to što Tadić priča, to je samo za medije, to treba da zvuči kao da se 
približavamo Evropi. 

Omer Karabeg: Da li je pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini pod kontrolom 
vlasti?

Emir Đikić: Nedavno smo imali odličan primjer za tu priču. Sudija ustavnog 
suda, dakle najviše sudske instance u Bosni i Hercegovini, u pismu Miloradu 
Dodiku, koje je sticajem okolnosti došlo u javnost, obraća mu se sa „šefe“. 
Dodik je znači njemu politički šef. Na svu sreću, taj sudija je razriješen 
dužnosti. Inače, u Bosni i Hercegovini je strašan pritisak na sudstvo i kod 
sudija i tužilaca postoji ogromna količina autocenzure. Međutim, i pored toga 
pokreću se procesi protiv visokih političkih zvaničnika koji, na žalost, 
uglavnom padaju u vodu.

Verica Barać: U Srbiji od 2000. godine nijedan političar, nijedan tajkun nikada 
nije optužen. U svim velikim aferama, koje je ovdašnja vlast predstavljala kao 
odlučan obračun sa korupcijom, uvek su stradali sitni izvršioci. Recimo, u 
slučaju drumske mafije, gde se novac krao na taj način što je lopovski softver 
bio ugrađen na naplatnim rampama i gde je bilo potpuno jasno da vertikala ide i 
do tadašnjeg ministra, na kraju su glavni krivci ispali ljudi koji su radili na 
rampama.

Omer Karabeg: Da li se u Bosni i Hercegovini oduzima nezakonito stečena imovina?

Emir Đikić: Ona se po propisima može oduzimati, ali je, recimo, u 2008. godinu 
u sudskim postupcima oduzeto svega oko 12.000 maraka ili 6.000 eura.

Omer Karabeg: U Srbiji se oduzima imovina Darku Šariću, optuženom da je bio šef 
narko-mafije. Da li mislite da će se ta akcija proširiti i na neke druge ljude?

Verica Barać: Neće, zato što je to takođe jedan politički blef. Prvo, reč je o 
privremenom oduzimanju, zatim kako je moguće da se vodi postupak za oduzimanje 
imovine, a da nema optužnice protiv Darka Šarića i protiv onoga ko mu je javio 
da se sakrije. Zašto se ne podigne optužnica ako je tačno sve ono što se o 
njemu piše u medijima? Mislim da nikakva ozbiljna optužnica neće ni da bude, 
zato što je Šarić posledica sistema koji je uspostavljen u Srbiji. U Srbiji ne 
postoje osnovne pretpostavke za borbu protiv korupcije zato što postoji 
simbioza između tajkuna iz Miloševićevog vremena, koji su sada sve 
legalizovali, i vlasti. U Srbiji se stalno pojavljuju fantomske firme bez 
novca, bez ijednog zaključenog ugovora, ali se novac na kraju negde pojavi. 
Niko ne pita otkud taj novac, niti ulazi u njegovo poreklo. 

Zašto ne rade Narodni muzej i Muzej savremene umetnosti

Verica Barać: U Srbiji se mnogi projekti rade samo zbog toga da bi se ljudi 
„ugradili“, pre svega oni iz političkih stranaka. Posle izbora kod nas redovno 
nastupa podela plena, dele se ministarstva, a onome kome pripadne određeni 
resor pripadne i cela oblast koju pokriva taj resor. Recimo, ako je neko 
ministar zdravlja, onda on ljude iz svoje stranke postavi na sva direktorska 
mesta od bolnica do poslednjeg doma zdravlja. Zašto je to važno? Zato što preko 
tih ljudi idu javne nabavke u koje se onda „ugrađuju“ i ministar i njegova 
politička stranka. I pored silnih projekata u Srbiji za sve ove godine nije 
urađen nijedan značajni infrastrukturni objekat. Umesto toga, godinama se 
otvaraju razne deonice na autoputu čija je izgradnja počela još u vreme SFRJ i 
nije završen do danas. Iako ništa značajno nije napravljeno, ogroman novac iz 
budžeta otišao je na razne projekte, studije, analize. Dešava da se poruče i 
plate projekti, kao što je to slučaj sa Narodnim muzejom u Beogradu, koji 
nekoliko godina stoje u fijoci dok ne dođe novi ministar koji kaže da taj 
projekt ne valja, pa se onda ponovo snima stanje, prave analize i radi novi 
projekt. Posledica je da se ne zna koliko je novca otišlo iz budžeta, a da u 
Beogradu dva muzeja - Narodni i Muzej savremene umetnosti - već nekih sedam, 
osam godina ne rade

http://www.danas.rs/dodaci/vikend/ko_je_sta_jamio_jamio_je.26.html?news_id=191558

_______________________________________________
SIM mailing list
[email protected]
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim

Одговори путем е-поште