IZBEGLIŠTVO - 15 GODINA POSLE
Obrni-okreni, slabo teče povratak izbeglica u Hrvatsku

   Međunarodna zajednica tumači da Hrvatska mora da uloži više napora u 
povratak izbeglica iz Srbije. U Vladi Jadranke Kosor, tobože, postoji volja da 
se omogući povratak izbeglica srpske nacionalnosti. Međutim, moramo da vidimo 
koliko će se Srba vratiti u Hrvatsku, ali u stvarnosti se ne veruje da će doći 
do nekog masovnog povratka. Evo zašto.  
  Kao prvo, petnaest godina posle rata, (etnički motivisani) incidenti se i 
dalje dešavaju, a počinioci retko kad bivaju otkriveni. To bi moralo da bude 
rešeno. Drugo, za Srbe povratnike teško se nalazi posao u Hrvatskoj. Oni često 
kažu: „Pa nemamo dovoljno posla ni za naše, a kamo li za vas“. To mu znači kao 
da Srbi povratnici nisu građani države Hrvatske. Treće, Srbima u Hrvatskoj koji 
su bili nosioci stanarskih prava, kao ni u jednoj drugoj državi na području 
bivše Jugoslavije, oduzeta su stanarska prava.
   Pa gde onada da se vrate Srbi koji su izbegli iz Hrvatske? Obećavaju bivšim 
nosiocima stanarskih prava nekakvo takozvano stambeno zbrinavjanje. To mu dođe 
kao neka socijala, kao da Srbi nisu godinama tamo radili i ulagali u stambeni 
fond. Kako ne mogu da im se vrate njihovi stanovi, jer su se u njih već uselili 
njihovi miljenici Hrvati, već da im se može obezbediti neki kakav-takav nužni 
smeštaj i to tamo do ko zna koje godine. Da, baš nužni smeštaj, jer Srbi taj 
nužni smeštaj ne mogu da otkupe, niti može neko mlađi da ga nasledi. Opa, bato! 
Dođeš tamo, umreš i - gotovo!  
  Eto, takva je situacija u Hrvatskoj. Pre nekoliko dana sam slučajno 
razgovarao sa jednim mojim poznanikom iz Ervenika, kod Knina, koji je u tom 
selu imao kuću i nešto imovine. Trideset godina je radio u jednom gradu u 
Hrvatskoj, te je tu ostvario stanarsko pravo i od ustanove u kojoj je radio 
dobio stan na korišćenje 1974. godine. Tu je stanovao sve do 1991. godine, kada 
je u Hrvatskoj došlo do, kako da ga nazovemo „građanskog rata“. Tada je, pod 
pritiskom, morao da napusti i radno mesto i stan, te se vratio u Ervenik, u 
Republiku Srpsku Krajinu. Već u avgustu 1995. godine morao je napustiti i svoju 
rodnu kuću. Godine 1998. bio se prijavio za povratak u Hrvatsku, ali je na 
kraju 2004. godine dobio rešenje da nema pravo na obnovu kuće, jer 1991. 
godine, kad je izbila pobuna nije stanovao u njoj nego u stanu u gradu gde je 
radio. Posle toga je podneo zahtev za stambeno zbrinjavanje. I na taj zahtev 
dobio je odgovor: „Ne možete ostvariti pravo na stambeno zbrivanje, zato što 
posedujete kuću u Erveniku“! I tako moj poznanik ne mogaše ostvariti pravo na 
obnovu kuće zato što je imao stan, a ni pravo na stambeno zbrinjavanje, jer je 
imao kuću, koju nisu hteli obnoviti.
Ilija Šekuljica

 <http://www.kraljevo.com/ibarske/2010/novbroj.htm#Vrh>  
<http://www.kraljevo.com/ibarske/2010/novbroj.htm#Vrh> Povratak na vrh strane 
<http://www.kraljevo.com/ibarske/2010/novbroj.htm#Vrh> 

  _____  

 

http://www.kraljevo.com/ibarske/

<<image001.gif>>

<<image002.png>>

_______________________________________________
SIM mailing list
[email protected]
http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim

Одговори путем е-поште