IZ DIPLOMATSKOG UGLA
Državne siledžije Mnoge ljude je strah da dođu u Crnu Goru, naročito ako su se nečim zamjerili režimu - a i ako nijesu. To ne doprinosi "liderskoj ulozi u regionu" kojom se hvali Gospodar, kopirajući Borisa Tadića, koji u Srbiji priča iste bajke. Ako se malo pažljivije pogleda strana štampa, vidjeće se da niko ne govori tako o Crnoj Gori i Srbiji osim pomenuta dva glumca u "liderskoj ulozi". A bilo bi dobro i da se dogovore ko je od njih dvojice "lider regiona": jedan region, a dva lidera, to ne biva. Inače, za strah je mnogo primjera. Direktor i vlasnik rimskog dnevnika "La Rinašita" Ugo Gaudenci ne dolazi više u Montenegro zbog prijetnji koje su mu izrečene kada je pisao o nekakvom "kreditu za penzionere" i brokeru iz Milana kome se, navodno, duguje 10 miliona dolara, što je i javno rekao u jednom beogradskom mjesečniku. Uberto Tomazi, novinar i publicista, pisac poznate knjige "Kosovo, crna rupa Evrope", više ne dolazi u Podgoricu poslije pisanja o putevima droge preko Crne Gore u vrijeme kada Darko Šarić nije bio ni na vidiku, a zvanične vlasti su tvrdile da nema organizovanog kriminala. Pretučeni novinari Mihailo Jovović, Boris Pejović, Tufik Softić, Mladen Stojović, Željko Ivanović, ubijen Duško Jovanović... Aleksandar Pejanović je u policijskoj stanici dobio takve batine da je preživio samo zahvaljujući tome što je aktivni sportista, u punoj snazi. Uvijek je prva reakcija režima bila da lažu pretučeni, očevici, ljekari. Pošto se ispostavi da je vlast ipak lagala, onda stradaju direktni izvršioci, a ne naredbodavci. Evo, još: video-snimci okorelih mafijaša i ubica Zorana Đinđića s "udbašima" su takvi da se čovjek naježi, a državna bezbjednost traži ko ih je provalio umjesto da istraži šta rade njeni službenici na "hekler svadbi". Najnoviji slučaj s Miladinom Novićevićem je zastrašujući do mjere da se čovjek uplaši da ide u Crnu Goru autom. Alkotest negativan, izuzetno visok šećer, čak 27, sigurno i zbog stresa nastalog dok je vršeno službeno nasilje nad njim. Mjesec i po dana mu ne daju zvanični rezultat, a dozvolu ne vraćaju. Neka pokažu dokaze: pozelenjeli balon, alkotest krvi. Svjedoci su valjda i ljekari koji su utvrdili da čovjek nije pijan i da je dijabetičar. A iz policijske stanice saopštavaju da su "postupili po zakonskim propisima i da ni u kom slučaju nije bilo prekoračenja ovlašćenja, što se sve može utvrditi". Pa neka utvrde! Što ljenčare već mjesec i po dana? Da li je "postupanje po propisima" držanje u zatvoru trijeznog i bolesnog čovjeka, za koga su ljekari analizom krvi utvrdili da nema ni promil alkohola i time negirali policijsku prijavu? Zar prijetnje upućene Novićeviću nijesu "prekoračenje ovlašćenja"? Zašto policajac puši u službenim prostorijama i obraća se na "ti" privedenom? Zašto su poslali čovjeka kući autom ako su mu prije toga oduzeli vozačku dozvolu i tako ga utjerali u novi prekršaj? Jesu li mu dali potvrdu o oduzimanju dozvole i pravu na jednokratnu vožnju do kuće? Vidjeli su da mu je loše. Dokaz: odveli ga u zdravstvenu stanicu. Ali, potom su vratili bolesnog čovjeka u ćuzu da se "trijezni" od njihove mahnitosti. Gdje je tu humanost? Za visok šećer kakav mu je izmjeren alkohol je smrtonosan. Znaju li kako reaguju šećeraši na stres i koliko su mu skratili život ovakvim ponašanjem? A šta je sa vrijeđanjem njegovog dostojanstva? Treba li pošten građanin da se osjeća bezbjednim kada vidi policiju ili da se trese od straha? Zbog takvih državnih siledžija ljude je strah da dođu u Montenegro. Treba li zbog takvih da ljaga padne i na ogromnu većinu korektnih policajaca? A turistička sezona u toku. (Autor je nekadašnji konzul SRJ u Bariju) PIŠE: DRAGAN MRAOVIĆ http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2010-07-01&clanak=237206
_______________________________________________ SIM mailing list SIM@antic.org http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim
